Ulazak Grčke u eurozonu se dogodio nakon falsificiranja statističkih podataka zemlje, priznao je odlazeći predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker u intervjuu za njemački Bild. Napomenuo je i kako izlazak Grčke iz eura ne bi popravio situaciju, jer bi takav potez zaprijetio kolapsom cijele eurozone.
Preuzimajući dužnost, bivši grčki premijer Georgios Papandreou navodno nije bio svjestan dubine grčke krize, izjavio je predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker u intervjuu za tabloid Bild.
Stoga je Papandreou teška srca dao izjavu o aktualnom bankrotu zemlje.
Osim toga, Juncker je napomenuo da su njemački političari i mediji nepotrebno demonizirali Grčku, zbog čega je bilo teško komunicirati s grčkim čelnicima. Prema predsjedniku Europske komisije u odlasku, Njemačkoj se činilo da su svi Grci bili lijeni i korumpirani.
Ipak, čelnik Europske komisije ne vjeruje da bi bilo bolje da Grčka odustane od eura kao zajedničke valute.
“Čak i ako samo jedna zemlja odbije euro, to će stvoriti prijetnju kolapsa cijele eurozone”, rekao je Juncker, što bi trebalo biti više nego jasno upozorenje da jednom u eurozoni više nama povratka natrag. Barem ne bez otvorenog sukoba s ostatkom kluba na čelu s Njemačkom.
Juncker tvrdi kako je zbog grčkog slučaja prije uvođenja eura u određenoj zemlji važno provesti detaljnije provjere.
“Posebice zato što je i sama Grčka primljena u eurozonu nakon falsificiranja statističkih podataka. Još uvijek krivim sebe za to. Kao ministar financija sam bio među onima koji nisu željeli neovisnu statistiku Europske unije za provjeru podataka nacionalnih država”, kazao je Juncker, jedan od arhitekata naknadnog grčkog kolapsa i dužničkog ropstva.
Grčki dug se ulaskom u eurozonu i naknadnim makinacijama grčkih političara, Goldman Sachsa i Trojke popeo na 330 milijardi eura. Usprkos oštrim mjerama štednje, rezanju javne potrošnje, masovnoj privatizaciji i provedbi strukturnih reformi, dug Atene trenutno iznosi 176% BDP-a i nema naznaka da stvari idu na bolje.
To se vidjelo odmah pri provedbi plana spašavanja Grčke. Način na koji su MMF, Europska komisija i Europska središnja banka su to mislili je smanjiti iznos duga na 124% u odnosu na BDP do 2020. Svi su navodno bili iznenađeni kada je dog u 2012. iznosio 156%, a za 2013. se prognozirao 175% BDP-a. Odgovor se nije trebao dugo čekati. Direktiva je bila da treba ubrzati privatizaciju, dodatno smanjiti izdvajanja za javni sektor, iako je bilo skoro nemoguće više rezati u bilo kojem dijelu, što je samo značilo ukidanje pojedinih usluga, a u nedostatku alternative je odlučeno da se provede dokapitalizacija banaka.
Tada je započela prodaja plinskih kompanija, potom kompanije za električnu energiju i vodu, pomorske i zračne luke, željeznice, autoputovi, nacionalna lutrija…, sve je stavljeno na prodaju, a Grčka je od toga 2016. trebala “uprihodovati” 9,5 milijardi €. Privatizira se čak i sektor prikupljanja poreza, a sveučilišta su u vlasništvu privatnika 49%, što je protivno ustavu zemlje.
2011. je osnovan fond HRADF za prodaju javnih dobara koji na svojoj internetskoj stranici pod sloganom “Privatizacijom do progresa” nudi plaže, šume, puste otoke, arheološka nalazišta bogatim milijarderima.
Agenciju za denacionalizaciju, odnosno prodaju ukupnog grčkog dobra, vodilo je pet ljudi iz financijskog sektora. Jedna od njih je Yannia Emiris koja je nekada bila čelnica razvojne banke Alpha Bank, nju prate dvojica “nadglednika” koje su imenovali EU i Europska središnja banka. Ova skupna uživa apsolutnu autonomiju glede odluka koje donosi. Sve što fond zaprimi mora biti prodano ili likvidirano.
Povratak u državno vlasništvo nije dozvoljen i time je započela “najveća rasprodaja u povijesti čovječanstva”. Da bi apsurd bio veći, dvije godine privatizacije je Grčkoj donijelo jedva 2 milijarde eura, što nije bilo ni 1% grčkog duga.
Dokapitalizacija banaka
Budući da privatizacija očigledno nije mogla umanjiti grčki dug, koji je 2009. iznosio 310 milijarde eura, dakle 20 milijardi manje nego danas, nakon svih rezova i ustupaka financijskoj eliti je dug 2013. pao na 309 milijardi eura, da bi kasnije opet počeo rast.
Tada je osmišljen plan koji je Grčku navodno trebao spasiti od bankrota novim kreditima, zbog čega će jedan dio duga biti otpisan, ali samo ako provede “potrebne reforme“. Prioritet u “spašavanju Grčke” imaju banke i strani ulagači.
Dobar dio “pomoći” Grčkoj je iskorišten za dokapitalizaciju banaka, što je nepobitna činjenica. Banke nisu imale dovoljno kapitala, bile su u teškoj financijskoj situaciji i na rubu bankrota, izjavila je Céline Antonin, ekonomska analitičarka OFCE-a.
77 % novca za pomoć Grčkoj je završilo u rukama banaka i investicijskih fondova
Grčka je do 2010. primila 207 milijardi eura od EU i MMF-a, ali od tog su novca 58 milijardi eura dobile grčke banke, a kreditori koji su posuđivali novac grčkoj državi su dobili 101 milijardu eura, a kreditori su bili uglavnom bankama i investicijski fondovi. 77% pomoći uopće nije bilo namijenjeno građanima, nego, izravno ili neizravno, financijskom sektoru. U studiji koju je proveo Attac Autriche stoji kako je samo 46 milijardi eura poslužilo u javnom sektoru i to u obliku zajma. Dakle, prioritet Trojke je bio spašavanje banaka, a ne Grka i grčke države i svi su znali da su dokumenti falsificirani kako bi se zemlju gurnulo u vječni dug iz kojeg može izaći samo izlaskom iz eurozone, čaki ako bi to značilo njen kolaps.