Kako su sovjetski muslimani proglasili džihad nacističkoj Njemačkoj

Suprotno uvriježenom mišljenju, džihad nije vjerski rat, ili barem nije isključivo vjerski. Rat je samo manifestacija džihada, odnosno predanost vjernika na Allahovu putu, islamski klerici ga mogu proglasiti za nereligijske zadaće. Tako je bilo u Sovjetskom savezu za vrijeme Velikog domovinskog rata. Obzirom na to da je cilj sovjetske države bio očuvati moral i odanost komunistima s umjerenim odnosom prema religiji, sovjetske muftije su proglasile džihad protiv nacističke Njemačke.

Prvi je to učinio muftija u Taškentu, zatim su istu ili slične fetve objavile i druge muslimanski vođe, tražeći od svih muslimana u Sovjetskom Savezu da započnu sveti rat protiv nacista.

U proljeće 1942. godine je objavljena osobito jaka fetva. 15. svibnja 1942. godine, kada je Wehrmacht napao Kavkaz, muftija Gabdrahman Rasulev, predsjednik Duhovne uprave muslimana europskog i sibirskog Sovjetskog Saveza, rekao je: “Nema niti jednog vjernika čiji se sin, brat ili otac ne bi htio boriti protiv Nijemaca danas. Mi, muslimani Sovjetskog Saveza, pamtimo riječi velikog proroka Muhameda, neka ga Allah blagoslovi i pozdravi, koji je rekao: “Ljubav prema duhu i njegovoj zaštiti uvjet su vjere”.

Sastanak muftija u Ufi na dan ove deklaracije odlučio je ponovno zatražiti od svih vjernika u Allaha da obrane Sovjetski Savez od njemačkih nacističkih osvajača. U borbi i u pozadini, sovjetski muslimani su doprinijeli zajedničkoj pobjedi.

Rat je u određenom smislu imao vjersku konotaciju, karakter “svetosti”. U govoru sastanka muftija rečeno je: “U ovom svetom patriotskom ratu protiv nacističke Njemačke i njenih pristaša, nakon što ste pokazali pravednost, pokažite odanost domovini pred cijelim svijetom. Molite se u džamijama i molitvenim kućama za pobjedu Crvene armije”.

Drugi pripadnici islamskog svećenstva su širili su te riječi u muslimanskim zajednicama Sovjetskog Saveza. Muslimani, kao i predstavnici drugih religija, volontirali su i radili u pozadini. Pod vodstvom muftija prikupljane su donacije za tenkove, opremu, odjeću i hranu za frontu. Za vrijeme rata stvoreno je 19 nacionalnih divizija Crvene armije, 20 konjica i 15 nacionalnih brigada strijelaca. Neki od tih boraca su zbog svojih podviga su postali gardisti.

Muslimani su se borili integrirani u redovite vojne formacije. U sovjetskom džihadu protiv agresora je sudjelovalo oko 180 000 Turkmena, 200 000 Tadžika, 300 000 Kirgiza, 600 000 Azera i stotine tisuća Tatara. Muslimani su također pomagali na druge načine.

Samo u 1943. godini su, iz vojnih razloga, sljedbenici islama u Sovjetskom Savezu prikupio više od 2,5 milijarde rubalja. Muslimanke su dale svoje posljednje dragulje i uštede. Ovim novcem izgrađeno je nekoliko kolona tenkova i velika količina vojne opreme za Crvenu armiju. Sredstva su prikupljana u džamijama.

Kao odgovor na to, Staljin je dopustio muslimanima stvaranje različitih vjerskih odjela u zemlji, nastavila je raditi medresa u Buhari i prethodno zatvorene džamije, a počele su se graditi i nove.

S tim u vezi se Staljinova politika prisjetila kako je postupio s pravoslavnim kršćanima tijekom rata. I to je funkcioniralo, jer su sovjetske vlasti u muslimanskim regijama najvećim dijelom bile povezane s represivnom politikom komunista.

Od tada se sve promijenilo, a muslimani zaslužuju časno mjesto među pobjednicima. Njihova vjera im je pomogla da se bore i bila im je vrlo snažan poticaj u otporu. U ratu su postali piloti i pomorci, tenkisti i pješaci, topnici i inženjeri, a sudjelovali su u bitkama od Moskve do Berlina. Više od tisuću ih je dobilo titulu heroja Sovjetskog Saveza. Među njima su bili Tatari, Kazahstanci, Uzbeci, Dagestanci, Azeri, Baškirci i drugi predstavnici velikih i malih naroda Sovjetskog Saveza.

Uz izravnu ekonomsku pomoć, muslimanske regije u zemlji, Kazahstan, Tatarstan, Baškirtistan, Tadžikistan, Uzbekistan i druge, primile su milijune raseljenih osoba sa zapada zemlje koje su pobjegle pred invazijom Wehrmachta. Muslimani su dočekali obitelji i odgajali siročad iz Rusije, Ukrajine i Bjelorusije. Ovo je bio pravi “džihad”.

Istraživač povijesti muslimana u Velikom domovinskom ratu, V. A. Ahmadullin, u knjizi “Patriotsko djelovanje muslimanskih vjerskih službi tijekom Velikog domovinskog rata 1941.- 1945).” zaključuje se da je patriotizam muslimana dosegao novu razinu, koje nikada nije bilo u carskoj Rusiji. SSSR je postao njihova istinska domovina.

Slijedeći načelo prema kojem je “ljubav prema domovini dio vjere”, muslimani su uveliko doprinijeli zajedničkoj pobjedi Sovjetskog Saveza nad Njemačkom i uspostavili snažna prijateljstva među narodima Sovjetskog Saveza. To je započelo tijekom Drugog svjetskog rata i nije se ugasilo ni raspadom sovjetske države. Zapadni narodi Sovjetskog Saveza, posebno Bjelorusi i Rusi, imaju čvrste i prijateljske veze s narodima Azerbejdžana, Kazahstana, Uzbekistana, Kirgistana i Tadžikistana, a unutar Ruske Federacija čak ni pokušaj s izvana potaknutom pobunom čečenskih islamista nije doveo do slabljenja veza između Moskve i Groznog ili s vođama i narodima republika i pokrajina Sjevernog Kavkaza.

Libertégérie