Vidim, i moj susjed postavio u dvorištu metalni stup i na njega pričvrstio reflektore i kamere. Bilo kakav pokret, promjena u dvorištu, aktivira paljenje svjetla i snimanje.
Ne vjerujem da je neka ptica mogla preletjeti preko dvorišta u nižem letu, niti je mogla mačka, ma koliko tiha i oprezna bila, proći kroz susjedovo dvorište, a da nije snimljena. A vjetar koji ima snagu da njiše grane, pali reflektore kao žmigavce! E, sad, da li i njega nekako uslika ovaj sistem, to ne znam, i ako dođe do suđenja ne znam hoće li valjan dokaz biti da je vjetar tu bio samo slikanje pomjeranja grana, bez snimke lica optuženog subjekta…
Ali nema kamere samo moj susjed niti samo neki pojedinci oko svojih kuća i imanja, što je, treba priznati, uglavnom korisno i na mjestu, jer u slučaju krađe snimci mogu biti dragocjeni u otkrivanju lopova. Kamere su po prodavnicama, parkiralištima, školama, bolnicama, firmama, raskrsnicama, tunelima, kafićima i svugdje gdje se kreće više ljudi. Snima se gotovo sve. Bilo šta bilo gdje da ste uradili, ima neka kamera da vas je snimila. Evo, sad sjedim za kompjutorom i vidim pred sobom oko kamere. Znam da me snima i da neko može sve vrijeme da me gleda i da čuje sve zvukove oko mene.
E, tu dolazimo do druge strane medalje ovih silnih snimanja. Dakle, kad ostavimo zbog čega je sve korisno snimati (lakša borba protiv kriminala, preciznije sagledavanje prometnih nesreća i otkrivanje krivaca u njima i tako dalje) jasno nam je da se snimci mogu zloupotrebljavati. Snime vas kako čeprkate po nosu ili se češkate po nepristojnom mjestu i onda vas ismijavaju. Snime nešto što ste rekli možda u šali, u ko zna kom kontekstu, pa onda to prikazuju tako da ima sasvim drukčiju poruku. Jedan drugar, kome idu od ruke te tehničke novotarije i igre ovakve vrste, pokazao mi je kako je od šaljivih i običnih priča svoje žene napravio čitav dokumentarni film koji vas , kad ga vidite, uvjeri da je ta žena zločinac prve kategorije. Pravi monstrum, a duša od žene! Kad vidite iz kakvih je izjava izvukao samo ono što je želio za ostvarivanje svog cilja, ostanete u čudu koje su sve manipulacije moguće. Na primjer, žena mužu prepričava film u kom jedna osoba kaže drugoj: „Ubit ću te, isjeći na komade i u vrećicama za smeće iznositi i hraniti ribe tvojim mesom!“ On tu rečenicu ubacuje u njihov razgovor, bez spominjanja filma, kao da ona stvarno njemu prijeti, i tako dalje.
Istina je, ekspertizama se množe otkriti je li nešto montirano, je li izbacivano ili dodavano, ali dok se to sve uradi, šteta je u mnogim slučajevima nenadoknadiva. To možemo svakodnevno vidjeti i na primjerima izmišljenih vijesti, lažnih „terorističkih napada“ koji se čak uzimaju kao povodi za ratove. Na lažima koje su proizvedene uz pomoć kamera izginulo je više ljudi nego u velikim prirodnim katastrofama ili nekim epidemijama zaraznih bolesti. Uzgred, i ekspertize nisu uvijek pouzdane, jer ako ih čini neka od zainteresiranih strana, ona ih namjerno uradi onako kako njoj odgovara, a ne onako kako odgovara istini. Možda čak sve i prenapuše. Mogu samo zamisliti, recimo, koliko je objektivna analiza pada aviona iznad Ukrajine za koju Englezi optužuju Ruse, ako analizu rade u Londonu (kako je i bilo) ili u Moskvi, jer su to dvije očito zainteresirane strane.
Zato, kada vidim sve te sigurnosne kamere, pa makar i one na radaru za mjerenje brzine u prometu (Kažu da su zahvaljujući njima neki imali problema jer su ih slikali s ljubavnicama dok su prebrzo vozili, pa su ih tako žene otkrile), osjetim više nelagodu nego sigurnost. Ni u čemu ne treba pretjerivati, pa ni u sigurnosti.
ova pretjerana sigurnost dovela nas je u svijet orwella i prijeti potpunim gubitkom slobode covjeka mladje generacije nisu svjesne toga jer su oni programirani da im je to normalno ali ovakav svijet maksimalnog nadzora covjeka je bolestan i oni koji ga provode moraju znati da ce se i njima taj sistem obiti o glavu u da ga nikad u potpunosti nece moci sprovesti jer ljudsko tijelo i mozak su najsavrsen iji stroj prirode u unistit ce sva nastojsnja da ga se oibijedi i porobi jer svi vasa bolesna oruzja ovise o struji a kada nestane struje nestat ce i vasa opsjena i nadzor jer medju 8 milijardi ljudi naci ce se neki spartak skederbeg karđorđe snowden asange che koji ce znati sto uciniti a mozda i priroda ucini svoje ili bog neka svatko radi svoj posao
“Kamera mog susjeda” i “program tvog kompjutera”. Sve je to programiranje, tj navikavanje na privremene stvari, koje ce zamjenit jos gore. Malim koracima prema velikom cilju. A doc ce i citanje roznice, prepoznavanje lica na svakom kantunu. Ta tehnologija se vec ubacila na aerodrome-roznica mi je skenirana vec 4-5 puta na raznim aerodromima a nedavno i lice. Kako bilo, privatnost smo vec izgubili….sta je sljedece?
I zanimljivo kako je skeniranje zjenica pocelo prvo u nerazvijenim drzavama, pa tek sad to doslo na zapad.
Moj frend je sumnjao da mu susjed zlostavlja mačku pa je nabavio neku jeftinu kinesku kameru koju je postavio u krošnju koja gleda na susjedovo dvorište. Nakon što se uvjerio da je bio u pravu, poravnao je susjedu nos i prisilio ga da zajedno pogledaju snimku. 🙂
Začudo, ovaj ga nije tužio. 🙂 🙂 🙂
Više ne trebaju usluge montažera audiovideo sadržaja, sad mogu digitalno generirati audiovideo uradke.
Za neke od nas koji smo doživjeli da psi,mačke,krave ,konji,svinje i dr. životinje budu oko nas, i naše i tuđe.Ponekad se znalo događat da odu na tuđe:Znalo je biti i svađa,ali se većina rješavalo između susjeda.Danas nema puno životinja,nit ima dogovora,a ponekad i svađa između susjeda.Gubi se ljudska interakcija.Ja svojeg psa ne dam čipirat,ko što neću dat ni sebe ni svoju djecu,bez obzira na kazne.Kada mi dođe pas ili mačka od kojeg susjeda,ja ga dočekam ko starog znanca.Ne tjeram ga;već ga potapšam.Ako nekom to smeta;nek ogradi svoje,i problem riješen.Pomoću kamera svi postajemo robovi;a mi sami instaliranjem tih kamera radimo na našem utamnićenju.Nemojmo bit ovce,već razmišljajmo o otporu takvom sistemu.