Kanadski Indijanci nestaju u kulturnom genocidu Ottawe

Zapadne zemlje, koje sebe nazivaju modelom poštivanja prava manjina, pomoć takozvanog kulturnog genocida zapravo iskorjenjuju male narode. Ogledan primjer ove prakse je politika Kanade prema autohtonom narodu Inuita, što svjedoče i monstruozne statistike Kanade.

S vremena na vrijeme se sa Zapada čuju optužbe protiv Rusije za kršenje prava autohtonih i malih naroda, dok su na temelju neprovjerenih i netočnih podataka razna organizacije za zaštitu ljudskih prava Kinu optužile da Ujgure drži u koncentracijskim logorima. To što u pokrajini Xinjiang živi oko 11 milijuna Ujgura, a ostatak diljem Kine, nikoga ne zanima, kao ni činjenica da se ne radi o koncentracijskim logorima, nego o centrima za deradikalizaciju manjeg dijela ekstremista, pripadnika ovog relativno malog naroda na sjeverozapadu Kine.

Američki State Department tradicionalno otvara pitanje o situaciji u kojoj žive krimski Tatari. Finska, Estonija, Mađarska, pa čak i Europski parlament, podsjećaju na ugro-finske narode koji žive u velikim područjima Rusije, uz čudnu podudarnost da ove skupine žive baš na područjima koja su bogata prirodnim resursima.

Ako Mađarska tvrdi da je kulturni lider među ugro-finskim zemljama, Finska sa svojim optužbama postavlja temelje za teritorijalne zahtjeve, želeći da, zajedno s Vyborgom, dobije dio Karelijskog otoka. Što se Estonije tiče, ona čak ne skriva želju da od Rusije traži naknadu za “okupaciju”. No, te su optužbe poznate i ima ih još, stoga ih nije vrijedno ponavljati.

U međuvremenu bi se mnoge zapadne zemlje sigurno mogle optužiti za iste stvari, ali s dokazima. Ugnjetavanje autohtonih naroda, kršenje prava etničkih manjina, kolonijalizam i kulturni genocid nisu samo dio povijesti Sjeverne Amerike i priče o istrebljenju američkih Indijanaca, ali malo tko zna za probleme autohtonog naroda Kanade.

Trenutno, prema etnolozima i braniteljima ljudskih prava, Inuiti, etnička skupina autohtonih naroda u Sjevernoj Americi koja živi na trećini kanadskog teritorija i pripadaju jednoj od eskimskih obitelji, trenutno trpi pravi kulturni genocid. Više od polovice Inuita živi na arktičkom području Nunavuta, najnovije i najveće administrativne jedinice Kanade.

Prema najnovijim podacima, do 2051. godine će samo 4% Inuita govoriti svoj maternji jezik, inuktutski. Aluki Kotierk, predstavnica Inuita i predsjednica Nunavuta Tunngavika, organizacije za zaštitu prava autohtonih naroda zemlje, iznijela je ovaj problem na posebnom sastanku Ujedinjenih naroda.

Po njenom mišljenju, ako jezik nestane, tada će prestati postojati i tradicionalna znanja i obrti. Na primjer, postoje specifični izrazi na inuktutu jeziku koji opisuju lovačke alate za kitove glave. Optužbe Aluki Kotierk također potvrđuje studija Jana Martina, poznatog lingvista sa Sveučilišta York. Podsjetimo da su Ujedinjeni narodi 2019. proglasili godinom autohtonih jezika.

Stručnjaci ono što se događa s jezikom Inuita nazivaju “lingvicid”, oblik trajnog kulturnog genocida kojeg provodi kanadska vlada. Na primjer, 2019. je kanadsko Ministarstvo baštine uložilo 39 puta više u potporu francuskom jeziku u pokrajini Nunavut nego što za potrebe  očuvanja i razvoja jezika Inuita, iako autohtoni narod čini više od 60% stanovnika tog područja.

UNESCO potvrđuje da su ugrožene tri četvrtine od ukupno 90 domorodačkih jezika Kanade. Prema izvješću udruge Nunavut Tunngavik, danas niti jedna od 43 škole na arktičkom području Nunavuta nema kvalitetne dvojezične programe na engleskom i inuktutskom jeziku. U cijeloj kanadskoj regiji postoji samo jedna škola koja svojim učenicima nudi program na materinjem jeziku, ali samo do petog razreda.

Istraživači su otkrili kako nedostatak obrazovanja na inuktutu jeziku krši lokalne zakone Nunavuta, uključujući i zakon o zaštiti maternjeg jezika, zakon o obrazovanju na jeziku teritorija i zakon o službenim jezicima. Osim toga, ova praksa krši i međunarodne obveze Kanade, kao što je Helsinški ugovor iz 1992. u okviru kojeg su države sudionice priznale da autohtoni narodi mogu imati posebnih problema u ostvarivanju svojih prava, čime se diskriminacijom krše njihova ljudska pravima i temeljne slobode.

Isto vrijedi i za Međunarodni ugovor o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kojeg je 1966. usvojila Opća skupština Ujedinjenih naroda, a Kanada ga je ratificirala.

Organizacija CD Howe Institute iz Toronta je 2016. predstavila izvješće u kojem navodi da je samo četiri od deset mladih pripadnika autohtonih naroda koji žive u rezervatima diljem Kanade završilo srednju školu. Ti brojevi se oštro razlikuju od statistike diplomiranih studenata među mladim Kanađanima koji nisu pripadnici autohtonih naroda, koji su diplomirali u omjeru devet od deset.

Niska razina obrazovanja mladih ljudi među autohtonim plemenima Kanade ima mnoge negativne posljedice kao što su nezaposlenost, siromaštvo, ograničene socijalne i ekonomske mogućnosti, kriminal, zdravstveni problemi i nemogućnost da steknu stan.

Primjerice, cijene hrane u regiji Nunavut su u prosjeku 3,1 puta veće nego u ostatku zemlje. Svaki treći stanovnik arktičkog područja pripada kategoriji ljudi koji žive u nesigurnosti hrane, a gotovo 70% djece predškolske dobi Inuita spadaju u istu kategoriju.

Mladi autohtoni stanovnici iz rezervata imaju 11 puta veću vjerojatnost da će biti optuženi za ubojstvo od kanadskih mladih iz drugih dijelova zemlje. Autohtoni narodi su češće iza rešetaka nego ostatak stanovništva Kanade. Od svih ubojstava koja su se dogodila u Kanadi 2014. za četvrtinu su optuženi pripadnici autohtonih zajednica, unatoč činjenici da čine samo 5% stanovništva.

Općenito, pripadnici autohtonih naroda se šest puta češće ubijaju od ostatka kanadskog stanovništva. Između 1980. i 2014. godine je 16% svih žena ubijenih u Kanadi bilo iz domorodačkih plemena, uz napomenu da ti podaci ne uključuju žene koje su nestale. Ako su 1991. godine članovi autohtonih zajednica činili 14% svih žrtava ubojstava među ženama u zemlji, 2014. je ta brojka narasla na 21%. Autohtone manjine su i češće žrtve seksualnih zločina. 2016. je broj seksualnih napada protiv njih bio tri puta veći nego kod ostalih Kanađana i bilo je 115 slučajeva na 1000 žena.

Nalazi Državnog zavoda za statistiku potvrđuju mišljenje mnogih stručnjaka, koje to govore godinama i tvrde da postoji alarmantno nerazmjeran broj autohtonih Kanađana koji umiru zbog nasilnih zločina.

U nekim autohtonim zajednicama, mladi ljudi počine samoubojstvo šest puta češće od svojih vršnjaka u ostatku Kanade. Nunavut općenito ima jednu od najviših stopa samoubojstava na svijetu, više od 111 ljudi na svakih 100 tisuća stanovnika, što je 10 puta više od ostatka Kanade. Nova statistička studija Kanade je da svaki peti pripadnik autohtonog naroda u zemlji u životu razmišlja o samoubojstvu ili pokušaju da ga počini.

Kao razloge koji potiču suicidalne misli kod kanadskih Indijanaca istraživači su naveli alkoholizam, obiteljske probleme i loše zdravlje.

U mnogim aspektima su autohtoni narodi Kanade uistinu u nepovoljnom položaju. Na primjer, stopa tuberkuloze u Nunavutu je 47 puta veća nego u ostatku Kanade. Prema legendarnom kanadskom liječniku Sir Williamu Osleru, “tuberkuloza je društvena bolest s medicinskim aspektom”. Tuberkuloza se širi u lošim socioekonomskim uvjetima na kanadskom sjeveru, gdje ljudi žive u prenapučenim kućama, slabo jedu, puno puše i gdje su česte bolesti poput dijabetesa. Čimbenici rizika za tuberkulozu su zapravo sažetak životnih uvjeta Inuita.

Nitko ne tvrdi da je život kineskih Ujgura ili autohtonih plemena ruskog krajnjeg sjevera ili ugro-finskih naroda jednostavan i bezbrižan. Međutim, zapadni kritičari ne primjećuju balvan u vlastitim očima, niti ih zanima činjenica da autohtoni narodi Karelije žive rame uz rame s drugim Rusima, ako su vjernici, onda ispovijedaju pravoslavlje, stvaraju miješane obitelji, ruski smatraju materinjim jezik, ali nisu zaboravili njihovo porijeklo. Glavna stvar je nemilosrdno okrivljavati druge, stvarajući oblak negativnih informacija o Rusiji i Kini, ali ne samo, dok u dalekim prostranstvima Nunavuta lokalni Inuiti nastavljaju piti, ubijati sebe i jedni druge i doslovno nestajati kao narod.

BBC falsifikatori u maršu revizije povijesti – “Karelijska kampanja genocidnih Rusa“