“Krvavo carstvo Mihaila Hodorkovskog” (VIDEO)

Dana 31. svibnja je ruski kanal NTV  prikazao dokumentarni istraživački film “Krvavo carstvo Mihaila Hodorkovskog”, u kojem se, kako govori ime filma, otkrivaju detalji privatizacije naftnog diva Yukosa od strane Mihaila Hodorkovskog. Politički analitičar Ruslan Ostaško, glavni urednik internetske publikacije Politrussia, vjeruje da je film svakako vrijedan gledanja.

“Čak i ako znate sadržaj ovog filma, on će vam točno reći kako je Hodorkovski Yukos privatizirao državnim novcem. Naravno, pitam se što će biti tamo. Nisam siguran da ću ga moći gledati uživo, ali ću to definitivno učiniti”, rekao je Ostaško uoči premijere filma.

Politički analitičar je naglasio da su takve istrage vrlo važne jer je bjegunac oligarh vrlo aktivan u borbi protiv Ruske Federacije i svi bi trebali biti svjesni toga.

“Mislim da je svim poštenim i razumnim ljudima ti očito. Hodorkovski radi za SAD, strogo poštujući sve njihove upute. Protiv njega je u Rusiji već pokrenut kazneni postupak i mislim da će se pojaviti novi. Dugo su s Hodorkovskim bili blagi. Čak su ga pomilovali u nadi da će razumjeti kako ne bi trebao djelovati protiv vlastite zemlje. Pogotovo ne prema uputama Sjedinjenih Država. Ali on to nije razumio i sada naša novinarska zajednica čini sve što je moguće kako bi Rusi znali što dobivaju i za što se prijavljuju ako dobiju posao od njega”, nastavio je politički analitičar.

Hodorkovski & Co. su iz Rusije u inozemstvo izvukli 51 milijardu dolara

Mihail Hodorkovski i njegovi partneri iz Yukosa su u inozemstvo odnijeli 51 milijardu dolara, navode autori filma.

U intervjuu novinarima je Salavat Karimov, savjetnik ruskog glavnog tužitelja, rekao da je Hodorkovski stekao kontrolu nad Yukosom privatnim prijenosom nekoliko stotina milijuna dolara od tadašnjeg vodstva.

Prema riječima predstavnika Ureda glavnog tužitelja, novac je primio prvi direktor tadašnjeg državnog Yukosa Sergej Muravlenko, prvi potpredsjednik Viktor Kazakov, potpredsjednik Viktor Ivanenko i jedan od osnivača tvrtke Jurij Golubev.

Sergej Muravlenko je bivši zastupnik Komunističke partije Ruske Federacije u Državnoj Dumi i jedan od najbogatijih ljudi u Rusiji devedesetih godina. U slučaju Yukosa su njegova pisma upućena tadašnjem prvom zamjeniku predsjednika vlade Anatoliju Čubaisu. U njima predsjednik državne naftne tvrtke zahtijeva da se dionice Yukosa koncentriraju u rukama “učinkovitog investitora”. Prema istražiteljima, tada se Sergej Muravlenko već složio s oligarsima da bi Mihail Hodorkovski trebao postati jedini ulagač.

Sva poduzeća koja su sudjelovala na natječajima za kupnju Yukosa su bila pod kontrolom Hodorkovskog. To potvrđuje i bivši partner oligarha Gitas Anilionis, bivši izvršni direktor rusko-švicarske tvrtke Russian Trust and Trade. Prema Gitasu Anilionisu, sredstva s kojima se sudjelovalo na natječajima za kupnju Yukosa su bila posuđena od države, koja je u banci Menatep u vlasništvu Hodorkovskog imala brojne račune. Glavni nositelji depozita bili su državna Zhilsotsbanka, Ministarstvo financija i Porezni inspektorat.

Međutim, povučeni milijuni nikada nisu vraćeni u banku. 1999. je banka Menatep namjerno bankrotirala i tako su otpisani dugovi državi i drugim štedišama privatne banke.

Još 2006. godine su istražitelji otkrili da je Hodorkovski kupovao naftu od svojih podružnica po tri puta nižoj cijeni. Tada je naftu po tržišnoj cijeni prodavao podružnicama tvrtki Ratibor i Fargoil, koje su bile na popisu kompanija povlaštenih od oporezivanja, nakon čega je novac išao na inozemne račune Hodorkovskog i njegovih suradnika u stranim offshore tvrtkama.

Udio dobiti Hodorkovskog je u početku bio 78%, a nakon dodatne emisije 62%. Preostale dionice bile su u vlasništvu takozvanih manjinskih dioničara, među kojima je bilo dosta velikih inozemnih tvrtki.

“Milijarde dolara koje je Hodorkovski izvukao iz Yukosa su se morale sigurno sakriti. U tu svrhu su registrirane brojne tvrtke u offshore zonama. U tom razdoblju je u tim Hodorkovskog došao stručnjak za offshore poslovanje, Britanac Stephen Curtis. Bio je tako vrijedan za Hodorkovskog da je 2003. godine, nakon uhićenja Platona Lebedeva, postao upravitelj grupe Menatep. Kažu da je takvo imenovanje vidno naljutilo Leonida Nevzlina, jednog od partnera Hodorkovskog iz prvog tima. Šest mjeseci kasnije se Curtis na putu do svog dvorca srušio u privatnom helikopteru”, navode autori istraživanja.

Istražitelji ne isključuju mogućnost da je Curtisova smrt mogla biti namještena uz sudjelovanja desne ruke Hodorkovskog, Leonida Nevzlina. Međutim, za to još nema dokaza. Nevzlin, koji se službeno skrivao od ruske pravde, optužen je u odsutnosti za ubojstvo troje ljudi. U Ruskoj Federaciji je osuđen na doživotni zatvor.

Tada Hodorkovski donosi odluku da uđe u visoku politiku. U tom slučaju je oligarh odlučio prodati Yukos.

Prvi kandidat za kupnju ruske naftne tvrtke bila je energetska korporacija Chevron, jedna od najvećih na svijetu. Međutim, dogovor je propao. Služba sigurnosti američke tvrtke pripremila je posebno izvješće u kojem je istaknuto da “iznos poreznih ušteda, čija se zakonitost može osporiti, prelazi milijardu dolara, a da u najgorem slučaju dodatne neplaćene porezne obveze mogu iznositi oko 3 do 5 milijardi dolara”.

Prije nekoliko godina su dioničari Yukosa odlučili su podijeliti nasljedstvo tvrtke od 2 milijarde dolara, koje je bilo sačuvano na računima nizozemskih fondova. Pokazalo se da su gotovo sav novac uzeli partneri Hodorkovskog. Međutim, ruske službe još uvijek nisu uspjele otkriti gdje je glavni novac Yukosa kojeg su ljudi Hodorkovskog skrivali od manjinskih dioničara.

“Kroz lanac povjerenja u offshore zonama Kajmanskih otoka, otoka Guernsey i Gibraltaru Hodorkovski je, zajedno sa starim partnerima zadržao kontrolu nad novcem povučenim iz Yukosa. I ne samo da su ga sačuvali, nego su putem posebno stvorene tvrtke Quadrum počeli ulagati u nekretnine diljem svijeta”, navodi se i otkrićima novinara televizije NTV.

Za glavni pravac ulaganja ključnih dioničara Yukosa, koji su ostali na slobodi, izabrana je jugoistočna Azija. Mihail Hodorkovski, koji je pušten 2014. godine, preko svojih veza u  Velikoj Britaniji počinje s operacijom povlačenja i pranja novca. U Londonu je za dividende Yukosa kupljen uredski kompleks od devet katova s površinom od 53 000 četvornih metara u ulici Dartmouth, potom zgrada u poslovnom okrugu Londona Soho, Poljska ulica 52, te dva objekta na Great Marlborough ulici.

“Tim Hodorkovskog je zaobilazio bivše sovjetske zemlje. Ima nekih sredstava u Gruziji, ali se najskuplji objekti nalaze u Sjedinjenim Državama. Jesu li sve te makinacije s milijardama koje su povučene iz Yukosa i koje su uložene u nekoliko desetaka tisuća četvornih metara nekretnina diljem svijeta doista prošle nezapaženo od strane policijskih službenika u tim zemljama? No, sve dok se naručitelj ubojstava i prevarant prikazuje kao žrtva političkog progona iz Rusije, na Zapadu mu se ne postavljaju neugodna pitanja”, zaključuju autori istrage.

Treba podsjetiti da je, uz gospodarske zločine, vodstvo Yukosa također optuženo za organiziranje ubojstava. Tužiteljstvo smatra da je sigurnosni službenik te tvrtke, Aleksej Pičugin, organizirao ugovorno ubojstvo Vladimira Petuhova, gradonačelnika Neftejuganska, koji je ubijen 1998. godine. Pretpostavlja se da je nalogodavac bio predsjednik uprave Yukosa, Leonid Nevzlin.

“Danas se sjećamo novinara koje je Hodorkovski poslao u autobuse i tamo su umrli. To jest, njegove su aktivnosti uvijek bile popraćena leševima i siguran sam da se to mora zaustaviti. Stoga bi protiv njega trebalo otvoriti novi kazneni postupak. Sve pojedinosti saznat ćemo u petak”, zaključio je politolog Ruslan Ostaško u intervjuu pirje prikazivanja filma.

Podsjetimo, vodstvo Yukosa je potuženo po sedam članaka Kaznenog zakona Rusije. Oni su uhićeni zbog optužbi za prijevarno oduzimanje dionica tvrtke OJSC Apatit i Istraživačkog instituta za gnojiva i insektofungicide, a također su optuženi za neizvršavanje sudskih odluka o povratu dionica i utaju poreza.

2003. su uhićeni direktor Menatepa Platon Lebedev i predsjednik odbora Yukosa Mikhail Hodorkovski. Obojica su 2005. godine osuđeni na 9 godina zatvora. 2009. je protiv njih podignuta optužnica u drugom slučaju, za krađe dionica tvrtki podružnica i naftne tvrtke u iznosu od više od 890 milijardi rubalja. Kada je Mihail Hodorkovski pušten, napustio je zemlju i počeo financirati snage koje za račun nekih zapadnih vlada djeluju protiv Rusije.

Televizijski kanal NTV je prethodno prikazao istraživački film o aktivnostima oporbenog blogera Alekseja Navalnog. Dokazan je blizak odnos između odbjeglog oligarha i blogera i kanali preko kojih Hodorkovski financirao rad Navalnog, iako oporbeni bloger to negira i tvrdi kako su njegove aktivnosti plaćene donacijama njegovih pristalica u Rusiji.

“Krvavo carstvo Mihaila Hodorkovskog”: