Logično je “antisemitski portal” u istoj mjeri kao što je bio Albert Einstein

U komentarima o članku o Izraelu i izraelskoj vojsci, koja trenutno izgleda kao paralizirana vojna sila, prije svega zbog kaosa u Bijeloj kući, netko od čitatelja je ovaj portal optužio za antisemitizam. Ne ulazeći u rasprave o razlikama između antisemitizma i anticionizma, što bi bilo bespredmetno, one koju tako misle upućujemo na internetsku stranicu Zaklade Mulla Sadra iz Bosne i Hercegovine, gdje se može pronaći vrlo zanimljiv tekst o Albertu Einsteinu i njegov razgovor s Palestincem Ebu’l-Fadlom, koji je s njim razgovarao nakon što je poznati znanstvenik odbio mjesto predsjednika židovske države. Razgovor je u svojoj knjizi “Islam i Poslanik u očima drugih” na arapskom objavio Ahmed Hamid, a prijevod je objavljen na stranici spomenute zaklade.

Albert Einstein je, bez sumnje, jedan od najpoznatijih znanstvenika XX stoljeća. Rođen je u Ulmu, Njemačka, 1879. godine, a umro u Princetonu u Sjedinjenim Državama 1955. u dobi od sedamdeset i šest godina.

Gledano u uskim okvirima, mnogi su zbunjeni oko njegove nacionalnosti. Po rođenju je Nijemac, porijeklom Židov i na kraju američki državljanin. Tko je i umro, stoga ga SAD smatraju svojim “vlasništvom”. Međutim, Einstein je “vlasništvo” cijelog svijeta i čovječanstva, budući da je čovjek uvijek bio u središtu njegove misli i njegovog obrazovanja.

Njegova obitelj se iz Ulma preselila u Zürich, a on je u tom gradu 1886. godine upisao Tehnički fakultet i studij matematike i fizike. 1909. postao je profesor na Sveučilištu u Zürichu, a 1913. profesor na Sveučilištu u Berlinu. Godine 1921. dobio je Nobelovu nagradu za znanstvena ostvarenja u fizici, a 1934. godine se dobrovoljno preselio u Ameriku, gdje je radio kao profesor na nekoliko američkih sveučilišta, da bi se konačno skrasio u Princetonu. Američko državljanstvo je dobio 1941. godine.

Einstein je odbio ponudu da bude predsjednik države Izrael, nakon smrti Chaima Weizmanna, prvog izraelskog predsjednika. Unatoč činjenici da je porijeklom Židov i kao takvom mu je ponuđeno da bude predsjednik Izraela, njegova ideološka orijentacija je isključivo humanistička, koja će nadmašiti ostavštinu pripadnosti judaizmu i izdići se iznad područja gdje je rođen i njegovog američkog državljanstva, kojeg je uzeo samo kako bi mogao preživjeti i svijetu širiti svoje ideje, darovati znanje koje posjeduje i koje radikalno transformira postojeće stanje stvari.

Prezirao je nasilno ponašanje koje mnogi vide u vođama židovske države i nije trpio “netrpeljive Židove” koji su sretni zbog njihove upornosti u provođenju nasilja.

Zbog svoje humanističke misli je na sebe navukao mržnju mnogih cionista, iako je i sam bio Židov. Protivio se nasilju koje su cionisti provodili u nastojanju da sebi stvore državu u srcu arapskog svijeta. Tražio je da Židovi slijede pravi put, tako da mogu opstati u obećanoj zemlji, za kojom tako žude, što potvrđuju i dokumenti iz drugog izvora u dnu teksta, ako se cijenjenom čitatelju ne sviđa proiranski portal, koji s toliko poštovanja govori o Einsteinu.

Budući da je dobio američko državljanstvo, do svoje smrti je Einstein živio u velikim napetostima. U stvari, čim je stekao američko državljanstvo odmah se sukobio s pripadnicima židovske zajednice koji su imali stavove drugačije od njegovih.

Njegovo odbijanje da bude predsjednik Izraela bio je neočekivani udarac koji je snažno uzdrmao Židove nastanjene u Izraelu, Americi i diljem svijeta. Einstein je odbio da cionistička tvorevina manipulira njegovim imenom, znanstvenim ugledom i njegovom  svjetskom slavom.

Einstein u Palestini i Izraelu – Prorok mira

To se moglo i naslutiti, jer je prema  američkim izvorima, koji su u objedinjenom članku objavljeni na stranici The Hypertexts, 17. travnja 1938. godine na Nacionalnom odboru za rad, za Palestinu rekao: “Od stvaranja židovske države, bolje bi bilo vidjeti razuman dogovor s Arapima na temelju zajedničkog života u miru. Moja razmišljanja, moja svijest o prirodi judaizma odupire se ideji židovske države s granicama, vojskom i moći, bez obzira na to koliko bila skromna. Bojim se unutarnjeg nagrizanja judaizma, posebice zbog razvoja uskogrudnog nacionalizma unutar naših redova, protiv kojih smo se morali boriti bez židovske države.”

Gledajući životne uvjete Palestinaca u Gazi, Zapadnoj obali i izbjegličkim kampovima diljem Bliskog istoka, tko ga može opovrgnuti?

U siječnju 1946. je u odgovoru na pitanje jesu li židovska izbjeglička naselje u Palestini zaslužila židovsku državu, Einstein je rekao angloameričkom Odboru za ispitivanje rekao: “Državna ideja nije u skladu s mojim srcem. Ne razumijem zašto je to potrebno. Povezano je s uskim mislima i ekonomskim preprekama. Vjerujem da je to loše. Uvijek sam bio protiv toga.”

Ostatak Einsteinovih misli i izjava u izvornom članku na engleskom jeziku možete pročitati otvorivši link u dnu teksta, a sada se vratimo Zakladi Mulla Sadra, koja je objavila prijevod razgovora Alberta Einsteina s Palestincem Ebu’l-Fadlom.

Jedan Palestinac, po imenu Ebu’l-Fadl, odmah po njegovom odbijanju da se postane predsjednik Izraela, poslao mu je telegram sljedećeg sadržaja: ” Ja sam Palestinac koji se mnogo družio sa Židovima. Želio bih se s Vama susresti, kako bih Vam zahvalio i s Vama porazgovarao – Molim Vas da mi odredite termin u kojem bih Vas mogao posjetiti u Vašoj kući.”

Međutim, njegova sestra je sakrila telegram, a kada ga je on slučajno pronašao, blago ju je ukorio što mu ga nije pokazala, piše u svojoj knjizi Ahmed Hamid. Ona se nije mogla suzdržati i je samo je rekla: “Oni su tako htjeli.”

Einsteinu se nije dopala svojevrsna opsada u kojoj je živio pa je Ebu’l-Fadlu poslao telegram i naznačio mu vrijeme i mjesto, kada i gdje želi popričati s njim. Ebu’l-Fadl je došao Einsteinu kući u zakazano vrijeme, prema dogovorenim uvjetima. Uslijedio je ovakav razgovor između znanstvenika koji je odbio biti predsjednik Izraela i Palestinca Ebu’l-Fadla.

A. Einstein: Nisam znao da me želiš pohvaliti za spokoj kojeg uživam ovdje, na ovom mjestu u kojem bih volio proživjeti ostatak života?!

Ebu’l-Fadl: Ovo je mjesto zaista prekrasno i ono bi kasnije trebalo biti muzej! Ali, htio bih izraziti svoju duboku zahvalnost što ste odbili biti predsjednikom Izraela, osobito zato što on pogrešno djeluje, i u pogrešnom pravcu!

A. Einstein: Ti si Palestinac, sigurno si protjeran iz svoje zemlje, a obradovala te je činjenica da sam odbio biti predsjednikom Izraela, to je, dakle, ono što te ponukalo da mi izraziš zahvalnost, naime, okolnost da nisam počinio pogrešku?!

Ebu’l-Fadl: Ta država zaista ide u pogrešnom smjeru i htjela je tu svoju grešku krunisati najčuvenijim znanstvenikom XX stoljeća i preko Vas i Vašeg ugleda pridobiti srca, umove i ljude dubokih džepova.

Einstein se na to glasno nasmijao, a onda pogledao prema Ebu’l-Fadlu, na čijem licu se vidjelo veliko čuđenje.

A. Einstein: Rijetko me spopadne glasan smijeh. Ali, moje odbijanje da stanem na čelo Izraela je potaknuto humanističkim razlozima, jer ja sam za to živio i za to želim živjeti i dalje. Zbog toga sam i došao živjeti ovdje u Americi, odbacujući put nasilja kojim Židovi idu kako bi sebi osigurali državu. Bilo bi im bolje da idu uređenijim načinom, ali se čini da ih vaša ljubav prema domovini tjera na sve žešće i žešće nasilje, koje oni nose u svojim umovima i svojim srcima koja su upila i iskusila nasilje iz samih njegovih izvora, od mnogih ruku.

Ebu’l-Fadl: Nadao sam se da Vi za nasilje o kojem je riječ imate rješenje kojim bi se ovo složeno pitanje moglo rasplesti prije nego se sasvim zaplete, budući da Vam je poznata borbenost u njenom nasilnom obliku, ali čini se da ste Vi samo odbili biti vođa novog fašizma?!

A. Einstein: Vidim da govorite pristrano i s nacionalnim nabojem koji se ispoljava u onome što govorite o Židovima. Ali ja Vam, budući da potječete iz te zemlje koju branite ovdje preda mnom, kao da sam ja odgovoran za ono što se dogodilo i što se još uvijek tu i tamo događa, kažem: Stvar je ovakva. Židovi, kakvi su sada, imat će svoju državu koju će jednoga dana priznati i njihovi najbliži susjedi, ali to neće biti nikakva država ako ne budu išli putem razumijevanja s vama, tako da svako ima svoju domovinu.

Ebu’l-Fadl: Htjeli su da im Vi budete predsjednik kako bi skratili put, držeći Vas poslanikom ovoga stoljeća!

A. Einstein: Današnji Židovi se razlikuju od onih Mojsijevih, koji su ga bili doveli u situaciju da traži iskupljenje za ono što su uradili. Uistinu, kako bih ja mogao biti njihov poslanik u ovom vremenu, lišenom poslanika, premda sam njihov, jer i otac i majka su mi Židovi!? Ja ipak ne bih volio biti židovski poslanik. A kada biste se vi Palestinci odnosili prema Židovima onako kako se oni odnose, vi biste njih imali u svojim rukama, umjesto što oni imaju vas. Koliko znam, poslanik Muhammed je uspio osujetiti njihova svekolika nastojanja protiv njega mudrošću s kojom se odnosio prema svim ljudima. Jevreji tako, pred tim njegovim ljudskim i jednostavnim odnosom, a istovremeno svjetskom mišlju, nisu mogli učiniti ništa drugo, već mu se podčiniti. Tako su bili u njegovoj ruci, a neki od njih su i povjerovali u njegovu objavu i svrstali se u red onih koji su vjerovali u sve ono s čime im je Muhammed dolazio. Štoviše, zajedno s njim su se suprotstavljali otvorenim i prikrivenim židovskim neprijateljskim postupcima protiv islama. Da je sada Muhammed živ, vjerujem da u Vašoj zemlji ne bi bilo teškoća, pa zašto vi, njegovi sljedbenici, ne slijedite put svoga poslanika. Tako biste, mislim, uspjeli riješiti sporove koji vremenom postaju sve zamršeniji.

Transkripta i snimke ovog razgovora nema i moguće je da su neki dijelovi dodani, ali sve sugerira da je Ahmed Hamid u svojoj knjizi Islam i Poslanik u očima drugih pogodio većinu onoga što je prenio kao sadržaj razgovora Palestinca Ebu’l-Fadla i Alberta Einsteina, a obilje materijala o tome možete pronaći u linku dolje, kao i prijevod razgovora kojeg je objavila Zaklada Mulla Sadra.

The Hypertexts / Mulla Sadra