Mit o američkoj diplomaciji: “Trump umoran od Boltona i njegove želje da napadne Iran”

U Sjedinjenim Državama brojni mediji navode kako predsjednik Donald Trump nimalo nije zainteresiran za izravni vojni sukob protiv Irana i da preferira politiku “maksimalnog pritiska” stalnom vojnom prijetnjom uz uporabu teških sankcija, što će, po njegovom mišljenju, prije ili kasnije dovesti do društvene krize u Islamskoj Republici i uvjeta u kojima će američka propaganda lakše potaknuti “narodnu pobunu za svrgavanje teokratskog režima”. Za najvećeg zagovornika ratne opcije se smatra John Bolton, kojega se općenito prikazuje kao “crnu zvijer”, iako je on važan dio američke vanjske politike. Možda jeste ekstravagantna i brkana karikatura, ali nikako anomalija u politici Washingtona, za što ga se optužuje. Časopisu  The Atlantic ga je nazvao “predsjednikom iz sjene duboke države”, koji sprečava Donalda Trumpa “da skrene s puta”.

“Trump je umoran od Boltonove želje da SAD uvuče u rat”

“Prekomjerna ratobornost Johna Boltona sve više iritira američkog predsjednika”, piše The Times.

Prema američkom časopisu, najnovija želja savjetnika za nacionalnu sigurnost u Bijeloj kući da pokrene američku vojnu invaziju na Iran će ga vjerojatno stajati  posla. Donald Trump je znao da John Bolton želi bombardirati Iran i Sjevernu Koreju, što  je u više navrata rekao za Fox Newsu, piše The Times.

Prema publikaciji, čelnik Bijele kuće je ranije bio oprezan zbog “ratobornih stavova” Boltona. Zbog toga je to mjesto početku dao Michaelu Flynnu, koji je dužnost obnašao samo 21 dan, a potom Herbertu MacMasteru.

“Ali postupno je predsjedniku počelo smetati inzistiranje MacMastera da se očuva nuklearni sporazum s Iranom, zbog čega ga je mogao zamijeniti samo jedan kandidat – John Bolton. Mjesec dana nakon njegove inauguracije, Sjedinjene Države su se povukle iz nuklearnog sporazuma i uvele stroge sankcije protiv Islamske Republike”, podsjeća The Times.

U američkim medijima je bilo izvješća da je Trump malo prije njegovog imenovanja raspravljao o Boltonovoj osobnosti s generalom McMasterom. Na kraju telefonskog razgovora sa svojim bivšim savjetnikom za nacionalnu sigurnost se predsjednik gorko našalio: “On će nas odvući u rat.”

“Posljedice Boltonovog ulaska u vrhove američke vlasti su postale očigledne ovog tjedna. Sjedinjene Države poslale su vojnu opremu u Perzijski zaljev i zaprijetile da će poslati vojni kontingent od 120 000 ljudi u regiju, ali su onda svi požurili smiriti situaciju. To je bio najnoviji primjer razlike u stavovima između predsjednika s njegovim savjetnikom za nacionalnu sigurnost. Nakon što je stvorio uvjete za koliziju, Trump je jasno stavio do znanja da zapravo ne pokušava pokrenuti rat protiv Irana”, piše dalje The Times.

“Ova poruka je bila u skladu s dugogodišnjim uvjerenjem predsjednika da su Sjedinjene Države ionako previše preopterećene skupim sukobima u različitim dijelovima svijeta. Ali time je otkrio i nervozu u Bijeloj kući, te da ratni bubnjevi udaraju preglasno i mogu pokrenuti nepovratni lanac događaja. U središtu ovog vrlo zapaljivog pristupa oko vanjske politike je Trumpov težak odnos s Boltonom”, kaže The Times.

Prema časopisu, John Bolton dijeli ideju Trumpa “Amerika iznad svega”. Baš kao i čelnik Bijele kuće, savjetnik za nacionalnu sigurnost smatra beskorisnima međunarodne organizacije, uključujući Ujedinjene narode, gdje je bio stalni predstavnik Sjedinjenih Država.

“Ali tvrdoglavost kojom Bolton brani iračku kampanju iz 2003. proturječi Trumpovom stavu prema tom sukobu, a dugogodišnji pozivi savjetnika da se izvrši preventivni udar na Sjevernu Koreju su suprotni predsjednikovom uvjerenju u njegove diplomatske vještine”, nastavlja The Times.

“Prošle godine se Bolton sukobio s Trumpom, koji je predložio povlačenje američkih vojnika iz Sirije. Savjetnik je inzistirao da Amerikanci trebaju ostati u bliskoistočnoj zemlji sve dok je ne napuste proiranske snage, a to je pitanje i dalje ostaje neriješeno”, naglašava časopis.

“Ove godine je Bolton uznemirio Trumpa neuspješnom organizacijom ustanka u Venezueli, a zauzeo je i stroži stav prema Sjevernoj Koreji, što je rezultiralo time da Trumpovi pregovori s Kim Jong-unom u Hanoju nisu dali nikakav rezultat. Upravo je Bolton stajao iza obavještajne priče o iranskoj prijetnji, koja je dosegla takve razmjere da je Trump izgledao uplašen od početka mogućeg rata. Na 40. obljetnicu Islamske revolucije je savjetnik Bijele kuće zaprijetio je ajatolahu: “Ne mislim da ispred vas ima još mnogo obljetnica.” Prošlog tjedna je obećao da će se suočiti s Teheranom s “nemilosrdnom ustrajnošću”. Stavovi državnog tajnika Mikea Pompea se na različite načine podudaraju s Boltonovim, ali se on lakše suzdržava, vodeći se predsjednikovim diplomatskim instinktom, čak i u slučaju Irana”, piše dalje The Times.

“Mike Pompeo (56) razmišlja o svojoj budućoj karijeri i možda se čak priprema za borbu za Ovalni ured. Bolton vjerojatno vjeruje da će trenutni položaj u vladi biti njegov posljednji, te da nema što izgubiti, pa pokušava ostvariti svoje dugogodišnje ciljeve – smjenu vlasti u Iranu i Sjevernoj Koreji”, piše The Times.

Komentirajući glasine o kontradikcijama u vlastitoj upravi, Trump je neki dan rekao: “John ima radikalan pogled na stvari, ali to je normalno. Zapravo, moram obuzdati Johna, što je nevjerojatno, zar ne?”. Stručnjaci vjeruju da bi beskompromisna priroda Boltona mogla dovesti do pucanja njegovih odnosa s predsjednikom. Trump nikad nije vjerovao Boltonovom stavu o vojnoj invaziji. Jedan od uvjeta za njegovo zapošljavanje bio je da će se sam kontrolirati”, kaže analitičar Instituta Brookings Thomas Wright.

“Trump je u više navrata govorio o Boltonu kao o “jastrebu”. Jedan je od čelnika zemalja skupine G7 je otvoreno rekao: “Bolton želi rat s Iranom, ali ja ne.” U nazočnosti vođe jedne druge zemlje je američki predsjednik ismijavao Boltonovu želju da napadne bilo koga i bilo gdje. Sada je situacija dosegla kritičnu točku. Rat s Iranom je, nažalost, moguć, ali, po mom mišljenju, Boltonova ostavka je mnogo vjerojatnija “, kaže Wright.

Naravno da Bolton ne želi ostvariti svoje osobne fantazije, već izražava izvjesne težnje dijela američkog establišmenta, koji vojnu silu u sadašnjim uvjetima smatra kao jedini mogući način održavanje američke propadajuće hegemonije. Ova skupina lobira za vojne scenarije protiv Sirije, Irana, Sjeverne Koreje, Venezuele i drugih zemalja.

To je ujedno pokušaj da se uplaše  američki protivnici, pokazujući da se Washington ne šali i da se još uvijek može vratiti ulogu jedinog globalnog policajca koji u svoju korist samovoljno tumači “međunarodne zakone”. Trump će možda biti sretan ako uspije otkazati usluge osoba poput Boltona, ali iz domaćih političkih razloga ne može izaći iz tog tabora.

Napadi demokrata na Trumpa s optužbama kako je Trump “ruski špijun” i da “agent Donald uništava Ameriku” su doveli do otpuštanja Trumpovog početnog tima i gurnuli ga u zagrljaj utjecajnih pripadnika pokreta “Tea Party” i neokonzervativaca.

Bez njihove podrške Trump ne bi mogao računati ni na punu potporu u vlastitoj stranci. Zbog toga on i dalje tiho kritizira Boltona i druge ratne huškače, ali ih ne otpušta, što SAD iznova dovodi na rub još jedne vojne avanture.

Trump je sigurno mnogo više impresioniran scenarijima u duhu korporacije RAND oko složenog pritiska na Rusiju ili Kinu, bez potrebe da se uključi u skupe i nepredvidive vojne kampanje. Stoga Trump povremeno stisne kočnicu, kada vidi da su scenariji Boltona, Pompea & Co ili previše rizični ili se raspadaju u procesu implementacije.

“Drugo je pitanje što Trump, nastavljajući odobravati ove aktivnosti, sahranjuje svoje pokušaje izgradnje pregovaračke diplomacije sa Sjevernom Korejom, Iranom, Venecuelom, Rusijom i Kinom”, tvrde stručnjaci koji drže da je američki predsjednik zaista sklon “diplomaciji” u rješavanju nesuglasica sa zemlja koje su određene za uništenje.

“U svakom slučaju, šteta je učinjena, ali tabor kojeg Bolton predstavlja je siguran da uspjeh u pregovorima nije ni potreban i da Sjedinjene Države trebaju pobjedu u tekućem Hladnom ratu, a to se ne može postići pregovorima. Stoga je buka ratnih bubnjeva sve veća, a Trumpove nade da će se protivnici uplašiti i pristati na ustupke iznova nisu opravdane”, govoreći o Boltonu je rekao ruski analitičar i savjetnik pri ministarstvu obrane Andrej Ilnicki.

No, ako bolje sagledamo situaciju, kao što smo sinoć objasnili u opširnom članku o sankcijama i njihovoj ulozi u sukobu s ciljanim državama, onda se Trump i Bolton razlikuju samo po viziji o tome kako voditi rat protiv ciljane države, jer je rat protiv Irana već u tijeku. Ne bombama i projektilima, ali rat koji se vodi sankcijama može biti razorniji od ograničenog konvencionalnog sukoba, što najbolje potvrđuje podatak da su sankcije protiv Iraka usmrtile 500 000 djece, kao što je priznala bivša državna tajnica Madeleine Albright. Stoga je vrlo upitno koliko se Bolton i Trump razlikuju oko krajnjeg cilja, a on u ovom slučaju znači uništenje Islamske Republike. U tom je kontekstu članak kojeg je objavio The Times dio ratne propagande koja svjetskoj javnosti nameće poznati američki “mit o diplomaciji” koju minira John Bolton, iako bi s njim ili bez njega američka politika prema Teheranu ostala ista.

Sankcije su oružje za masovno uništenje genocidne politike Washingtona