Može li Zapad blokirati izgradnju željeznica od Perzijskog zaljeva do Mediterana?

Kina je na Drugi  međunarodnom forumu “Jedan pojas – Jedan put”, koji se održava u Pekingu između 25. i 27. ovog mjeseca, pozvala i delegaciju iz Damaska, usprkos sankcijama koje su Siriji nametnule SAD i Europska unija. Kineski plan u okviru Novog puta svile je izbiti na sirijske obale istočnog Mediterana i sudjelovati u velikim projektima obnove ratom razorene zemlje. No, planovi Pekinga se u tom slučaju poklapaju s planovima Teherana da preko Iraka izbije na sirijsku obalu i stvori infrastrukturu koja bi podržala i mitski “šiitski koridor”, čiju uspostavu u bilo u kojem obliku SAD i Izrael žele blokirati pod svaku cijenu.

Ranije ove godine je Iran objavio da kreće s izgradnjom željeznice do sirijskih obala, neovisno o kineskim planovima, a sada je za projekt dobio i potporu Pekinga. Sada se postavlja pitanje hoće li Zapad dopustiti ili opstruirati izgradnju željeznica od Perzijskog zaljeva do Mediterana?

Sjedinjene Države i njihovi saveznici su namjerno stvorili uvjete za razvoj gladi u Sjevernoj Koreji, Sudanu i Jemenu. Sada u ove planove počinju uvlačiti i Siriju.

Jedini način da se izbjegne takav ishod je ponovno pokretanje regionalnog gospodarstva koje se raspalo tijekom ratova u Iraku i Siriji. Razmatraju se dva scenarija za izgradnju sporne željeznice. Prvi je razvoj regije, a drugi podjela. Što je Zapadu potrebno? Da se njegove vođe ponašaju kao ljudska bića ili da ostvare san o globalnoj dominaciji?

U svom oporavku se Sirija može osloniti samo na sebe i nekolicinu saveznika, ali su svi pod sankcijama. Nijedna od sila koje su potrošile stotine milijardi dolara na njezino uništenje neće potrošiti cent na obnovu zemlje. U takvim okolnostima budućnost arapske ovisi o tome može li ponovno postati jedini otvoreni prolaz između Indijskog oceana i Sredozemnog mora.

U davna vremena ovaj put nije bio samo koridor koji je jamčio razmjenu dobara. To je ujedno bio i put kulture kojim se kineska filozofija širila kroz Aziju, a muslimanska religija učila u Kini. Zajednički jezik je ovdje bio perzijski. Sirija se nalazila između Indijskog oceana i Mediterana, što joj je osiguravalo prosperitet, sve do izgradnje Sueskog kanala.

Ne može se reći da je projekt izgradnje željezničke pruge koja povezuje iransku luku Khoramshahr, koja se nalazi na granici s Irakom, sa sirijskom obalom Mediterana preko Bagdada nešto novo. Ta je ideja bila aktualna prije rata, kada je postojalo zajedničko tursko-iransko-sirijsko tržište. Međutim, na putu su sabotaže redovito provodili prozapadni plaćenici, što je dovodilo do uništavanja vlakova i smrti putnika.

Organizatori rata, prvenstveno SAD i Velika Britanija, od samog su početka nastojali ometati gospodarsku aktivnost Sirije. To je karakteristika britanskog kolonijalizma, koji je činio sve kako bi kolonizirane zemlje ostale ovisne o Londonu. Kada je Indija bila najveći proizvođač pamuka, London se potrudio osigurati da zemlja može proizvoditi pamuk, ali ne i tkati. Pamučna tkanina se mogla izrađivati samo u Engleskoj.

Danas se Sjedinjene Američke Države pretvaraju da su protiv ovog projekta kako bi se spriječile isporuke teškog naoružanja Iranu. Ovo je samo izgovor. Jedini cilj Washingtona je spriječiti korištenje sirijskog plina i nafte, jer SAD na silu žele prodavati svoje ugljikovodike iz škriljaca, iako je IEA navela da će proizvodnja u tom sektoru početi padati već od 2023.

U travnju 2017. i studenom prošle godine je Izrael predložio izgradnju još jedne željezničke pruge između dva mora. Ministar prometa i obavještajnih službi Izrael Katz je za projekt dobio pristanak Jordana, Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata. Specijalni izaslanik Sjedinjenih Država za Bliski istok, Jason Greenblatt, predložio je uključivanje izraelskog projekta u Trumpov plan “sporazuma stoljeća”, koji bi zauvijek trebao riješiti izraelsko-palestinsko pitanje. Sve palestinske političke frakcije i pokreti su jednoglasno obili ovaj plan i nije jasno tko bi ga mogao potpisati.

S obzirom na količinu robe koja se mora prevoziti, oba projekta mogu postojati istovremeno, iako su međusobno konkurentni.

Jedine koje ovdje stvarno gube će biti zapadne zemlje. Roba koja se danas prevozi razlikuje se od proizvoda drevnog Puta svile. Prije Europljani nisu proizvodili svilu, ali su je mogli nabaviti iz Kine.

Danas, oba aktera proizvode istu stvar – kineske proizvode, možda ne tako visoke kvalitete, ali puno jeftinije. Njihova masovna opskrba može uništiti ono što je ostalo od europske industrije. Kako bi se zaštitile, zapadne zemlje moraju regulirati razmjenu. Međutim, problem u Europskoj uniji, koja je na sebe preuzela mnoge ovlasti nacionalnih parlamenata u vlada, je u tome što se u donošenju ekonomskih odluka vodi geopolitikom, i to ne svojom, već onom koja pogoduje Washingtonu.

Postoje male naznake da velike europske zemlje, poput Njemačke, Francuske, Italije, ali i Austrije, Mađarske i drugih, žele veću neovisnost u ekonomskim politikama. Europa je na nedavnom donatorskom skupu u Bruxellesu, gdje su se prikupljala sredstva za obnovu Sirije, još jednom pokazala da ne priznaje vladu u Damasku i prikupljeni novac bi se trebao koristiti za obnovu sjevernih područja koja kontroliraju Kurdi ili Turska. Međutim, ako žele očuvati svoje industrije, logično bi bilo da podrže koridor od Kine ili Irana, sasvim svejedno, do sirijskih obala i da s vladama bliskoistočnih i azijskih zemalja sklope obostrano korisne sporazume o trgovini. Željeznica do sirijskih obala istočnog Mediterana će vjerojatno biti izgrađena i povezana s teritorijem Kine, a bez regulirane robne razmjene će se europske zemlje naći u velikim problemima.

Kina ne priznaje sankcije protiv Damaska i pozvala je Siriju u klub Novog puta svile

Američki poraz u Siriji se pretvorio u inat i “rat protiv mira”