Na petu obljetnicu početka rata u Donbasu Zelenski gomila snage na istoku

Novoizabrani i konačno inaugurirani ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski je rekao kako je mu je glavni cilj prekid vatre na frontama Donbasa. Pohvalna inicijativa, ali ima jedno “ali”. Kao i obično, riječi političara u Kijevu ne prate i djela.

Umjesto da se priprema za mir, ukrajinska vojska je povećala svoj potencijal za “odlučujuću bitku”, za koju se očito priprema, što svjedoče isporuke nove vojne opreme koju je Pentagon poslao ukrajinskoj vojsci. U selu Devički u Kijevskoj regiji su ukrajinske snage od američke vlade dobile moderne artiljerijske radare AN/TPQ-36. Radari su namijenjeni za operacije na istoku zemlje i koristit će se protiv milicija Donbasa.
Američku stranu je na ceremoniji predstavljao je časnik američke vojske, potpukovnik Todd Gough.
U svom govoru je američki potpukovnik rekao kako je opremanje ukrajinske vojske modernim vrstama oružja dio strateških planova Washingtona, koji stoji na strani službenog Kijeva u pitanju “zaštite teritorijalnog integriteta i suvereniteta”.
Todd Gough je podsjetio da ova čudesna tehnologija košta više od 1,1 milijardu dolara. Vijest o velikim ulaganjima u novu prekomorsku upravu je popratio obećanjima “predanosti ukrajinskom Trgu neovisnosti”.
“Osim toga, pomoći ćemo Ukrajini da razvije svoje obrambene institucije”, zaključio je potpukovnik u svom govoru.
Ukrajinsko ministarstvo obrane je  izračunalo su da od 2014. godine iz inozemstva dobili 13 modernih radarskih baterija. Radari AN/TPQ-36 su najmoderniji sustavi dizajnirani za otkrivanje i uništavanje topništva. Iste radare koristi američka vojska. Sustavi su dizajnirani za određivanje koordinata neprijateljskih minobacača, artiljerijskog oružja i višecijevnih raketnih sustava.

Zbog “mira” u Donbasu SAD priprema Kijev za rat

“Miroljubive” namjere Kijeva su prekinute stvarnim koracima protiv Donbasa. Izviđačke i obavještajne jedinice Donjecke i Luganske Narodne Republike su navele kako se 54. brigada Oružanih snaga Ukrajine nalazi u blizini granica LNR. Sjedište ode borbene skupine je u naselju Loskutovka u Popasnjanskom okrugu dijela bivše regije Lugansk koju drže ukrajinske snage.
Informacije su objavljene danas, a osim zapovjednog osoblja su otkrivena i mjesta jedinica spomenute mehanizirane brigade vojske Ukrajine.
Osim ove skupine, 2. mehanizirana bojna i bataljun ukrajinske Nacionalne garde pod generalom Kulčickim, te jedna minobacačka baterija se nalaze se u selu Stepnoje, a 2. bataljun pete mehanizirane divizije je raspoređen u mjestu Nova Aleksandrovka.
Službena agencija DAN iz Donjecka navodi kako Kijev govori da se neće boriti, ali priprema sve vrste oružja i temeljito mobilizira ljudstvo. Izviđačka postrojba 1. mehanizirane bojne nalazi se na prvoj crti bojišnice, a jedna vojna postrojba 54. brigade smještena na području Novozvanovke.
Kao što su ranije izvidničke jedinice izvijestile s terena, vojska Ukrajine dovlači sve više vojne opreme,koji razmješta u naseljima i stambenim zgradama u okupiranoj zoni Donbasa, kako bi bili sigurni da na njihove napade neće biti većeg vojnog odgovora boraca Donbasa.
VIDEO: primopredaja artiljerijskog radara

U proteklom tjednu je vojska Ukrajine ispalila je gotovo 1000 streljiva na području DNR, izjavio je danas čelnik predstavništva republike za praćenje primirja Ruslan Jakubov.
“Za razdoblje od 21. do 27. svibnja je zabilježeno je 67 kršenja režima prekida vatre od strane oružanih snaga Ukrajine. Ispaljeno je 970 komada streljiva ukupne težine 6,96 tona ili 106 kutija”, navodi se u izvješću.
Prema statistikama, neprijatelj je najviše koristio artiljerijske granate od 122 mm, minobacačke i protutenkovske navođene projektile. Tijekom tog razdoblja su oštećene dvije kuće i civilna infrastruktura.
Život na liniji razgraničenja u Donbasu se odavno pretvorio u pakao, a novi predsjednik Zelenski ništa ne čini da se to promjeni. U Donjecku su danas dobili priopćenje da će za razmjenu zatočenika po formuli “svi za sve” Kijevu trebati najmanje mjesec dana da pripremi popise.
“Rad prvo treba započeti sa sastankom podgrupe za humanitarna pitanja. Mislim da ako svi zasuču rukave i žele to učiniti, onda će oko mjesec dana biti dovoljno za sva pripremna i pravna pitanja”, kazala je novinarima Darija Morozova, pučka pravobraniteljica DNR.
Zapravo se ova strategija Kijeva savršeno uklapa u plan RAND korporacije za dugoročno iscrpljivanje Rusije na svim frontama. Naravno, sa životima Ukrajinaca.
Jučer, 26. svibnja, je bila peta obljetnica od izbijanja rata u Donbasu, tako da predaja novih radara ukrajinskoj vojsci ima određenu simboliku. 26. svibnja 2014. i napad Kijeva je bio isti kao 22. lipnja 1941. s napadom Berlina. To je bio  “prekrasan” početak rata, “blitzkrieg”, šok i strahopoštovanje, oluja i napad. Ali se sve vrlo brzo promijenilo.
26. svibnja je za Donbas “22. lipnja”. Dan kad se prekinuo iščekivati rat i kada je konačno počeo. Krvav, nemilosrdan i kaotičan. Bio je to dan kada je došlo do prvog velikog sukoba za zračnu luku Donjeck nazvanu po Sergeju Prokofjevu. Dan prvih žrtava, prve okrutne lekcije pravog rata za milicije u Donjecku i prvi šok za civilno stanovništvo.

Je li rat za Donbas bio neizbježan? Sada je vrlo teško odgovoriti na to pitanje. Vagati sve pro i kontra, radije ne. Referendum 11. svibnja o samoodređenju regije je već održan. Unatoč tome, sve ukrajinske strukture vlasti, reda i mira su nastavile mirno djelovati u Donjecku. Činilo se da će sve završiti “miroljubivom koegzistencijom dva sustava”, glatkom tranzicijom uprave iz bivše države u novu. Policija nije dirala šatorski grad pred Regionalnim vijećem, a Služba sigurnosti Ukrajine (SBU) je prešla na stranu naroda. Općenito, svi su bili, ako ne opušteni, onda ne osobito napeti.
Slavjansk? Da, bilo je borbi. No, mnogi su to vidjeli kao zakašnjeli pokušaj ukrajinske vojske da opere krimsku sramotu i napali su Strelkova i njegovu skupinu. Borbe su trajale mjesec i pol, ali se u Donjecku, stotinu kilometara dalje, činile kao nešto udaljeno i nepovezano s bogatim i lijepim inovacijama arhitekture i infrastrukture glavnog grada rudarskog područja. Zapravo, tko će bombardirati luksuznu Donbas Arenu, novi željeznički kolodvor ili supermodernu zračnu luku “Sergej Prokofjev”? Tko će podići ruku na svoje ljude?
I upravo 26. svibnja 2014. se ruka ukrajinskog neonacizma, koja je već spalila ljude u Odesi i pucala na Slavjansk, ne samo podigla, već i udarila. Sve je počelo, kao što se gotovo uvijek događa u ukrajinskoj povijesti, uz izdaju.
U zračnoj luci su bili ukrajinski padobranci. Dana 26. svibnja su stigli borci lokalne milicije i izvijestili da preuzimaju kontrolu nad pistama i zračnim terminalom, tako da sada tamo nemaju što raditi i da se uljudno upute prema izlazu. “Mijenjanje straže” je prošlo tiho, bez krvi i smireno, nitko nije ozlijeđen ni na jednoj strani. No, ukrajinska strana, iskoristivši brojnu nadmoć u zračnoj luci, odmah je pokrenula masovan zračni napad.
Novu zračnu luku su nemilosrdno udarali Su-25 i Mi-24, a sa zemlje, koristeći njihovu podršku, na lokalne borce su pucale ukrajinski vojnici specijalnih snaga iz Kirovograda, koji su upravo bili mirno pušteni, prije samo nekoliko sati. Koliko vrijedi riječ ukrajinske vojske, može se vidjeti iz ove situacije.
Bitka se pokazala teškom za lokalne borce, koji nisu imali prijenosne protuzrakoplovne sustave ni protuzrakoplovnu artiljeriju, već samo jedan minobacač 82 mm i jedan AGS, čije su fotografije postale jedan od najprepoznatljivijih dokaza tog dana.
Nažalost, ni zrakoplovi ni helikopteri se ne mogu oboriti s tim oružje. Lokalni borci nisu ponijeli sustave MANPADS, nadajući se ispunjenju sporazuma s ukrajinskom stranom. To ih je neiskustvo koštalo.
VIDEO – Pet godina rata u Donbasu

Tog dana se mnogo toga dogodilo. Prevrtanja kamiona, prijateljske vatre, žurbe da se pomognu borcima u zračnoj luci, nepotrebnih žrtava, ali su najveći znak ljudima tog kraja bili zračni udari  ukrajinskog zrakoplovstva na gradsku periferiju i pokraj zračne luke. Koja je bila svrha bombardiranja željezničke stanice Oktiabrski i teretnog željezničkog kolodvora, teško da itko može odgovoriti. Ali je bombardiran. Ljudi su izginuli. Sve to najbolje odgovara nacističkoj logici “politike zastrašivanja”. Za ta bombardiranja nije bilo vojnog svrhe opravdanja.
Toga je dana Donjecka Narodna Republika balansirala na rubu života i smrti. Još uvijek nije postojao dobro koordinirani vojni korpus, ni veterana koji se prekalili u budućim bitkama. Nije bilo ni dovoljno oružja za strukturiranu obranu. Iskoristivši šok od prvih smrti, vojska Ukrajine je mogla ući u grad i zauzeti vrlo značajan dio rudarske prijestolnice. Ipak, ukrajinski vojnici su ostali na rubu grada. To je teško objasniti, ali jedina verzija za koju su Ukrajinci vjervali, a činila se logična, jeste da će DNR, nakon “batina”, poniženi i cvileći početi tražiti načine kako sjesti za pregovarački stol. Sve je ispalo upravo suprotno. Izreka “snažan, ali smrtonosni udarac” se pokazao smrtonosnim za onoga tko ga prvi zadao. Udarac jeste bio jak, ali ne i smrtonosan.
26. svibnja 2014. iz Kijeva je izgledalo kao 22. lipnja 1941. Elegantan početak rata, blitzkrieg, šok i strahopoštovanje, oluja i napad. Ali vrlo brzo se sve promijenilo. Ukrajinsko se zrakoplovstvo “istanjilo” i nestalo, naneseni su  nepopravljivi gubitci, “kiborzi” u zračnoj luci su uništeni, a što je najvažnije, ljudi Donbasa su se oprostili od iluzija, baš kao oni koji su uoči Velikog domovinskog rata Nijemce smatrali “kulturnom nacijom”. Oprostili su se od iluzija, uzeli pušku i otišli na front – braniti slobodu i neovisnost. I obranili su se.
Dakle, 26. svibnja je za Donbas tužan dan, ali nije tragičan. Bio je to dan kada je počeo rat, ali taj rat nije izgubljen. Prema riječima pokojnog zapovjednika bataljuna Somali, Mihaila Tolstiha-Givija, “nemoguće je pobijediti onoga koji se ne predaje”. Neki su se tih dana okitili slavom, a drugi neizbrisivim sramom.
VIDEO – Početak rata – Branitelji domovine (eng. sub.)