Nadzor u Americi – FBI želi ovlasti “policije misli”

Nedavno smo u članku o uporabi metode “soft power”, ili “meke sile”, opširnije pisali u pokušajima i konkretnim koracima zapadnih zemalja da suzbiju, zabrane i cenzuriraju sve što nije u skladu sa službenom vanjskom politikom Washingtona i Bruxellesa, koji su odavno prešli granicu paranoidne histerije i mogu utjecati na živote i slobodu stotine milijuna ljudi.

Kako se to dogodilo? Odgovor je jednostavan. Zapad je širenje informacija promatranih iz drugog ugla, čak i kulturne sadržaje, nekad smatrao “meku silu”, ali je “prijetnja” bila zanemariva.

Sada se bilo koja informacija, objava na društvenim mrežama ili portalima doživljava kao izravna prijetnja njegovoj svjetskoj dominaciji, koja se očigledno urušava. Zapad, a posebno Sjedinjene Države, ne zanima “sloboda tiska” i samo im je važna kontrola nad informacijama.

Dok su zapadni mediji imali monopol nad svim potrebnim resursima i tehnologijama, Zapad je insistirao da sve ostale zemlje budu “otvorene” njegovom utjecaju i da omoguće zapadnim medijima da informacijama i svojim kulturnom sadržajima, ako se tako mogu nazvati, slobodno ispiranje mozga stanovništva tih zemalja. Ali sada kada zemlje u razvoju i same imaju priliku ponuditi visokokvalitetne alternativne informacije, Zapad se odlučio zatvoriti i uvodi cenzuru, a svatko tko se usudi usprotiviti službenom stavu centara moći, bit će izložen uznemiravanju ili će biti obuhvaćen nekom od novih zakona o cenzuri.

FBI želi ovlasti “policije misli”

U Sjedinjenim Državama je časopis The Nation objavio kako FBI želi ustrojiti posebnu jedinicu da nametne svoju jedinicu čija će zadaća biti praćenje društvenih mreža kako bi se agencija učinkovito suprotstavila vanjskim utjecajima.

Ova priča u Americi je počela nedavno, od kada kako polako jenjava histerija oko predsjedničkih izbora 2016. i počinju se upućivati upozorenja o predstojećem ruskom uplitanju i izbore za oba doma američkog Kongresa, koji će se održati ove godine.

Čak i neki američki novinari tvrde da će  FBI, koji je uvijek tražio da dobije ulogu “policije misli”, ako uspjeti dobiti takve ovlasti, sloboda govora biti ozbiljno ugrožena.

FBI odavno za takozvane “unutarnje disidente” smatra da su inozemni agenti. Osim toga, FBI je zloglasan po tome što su po kriterijima agencija doslovno svi, čak i oni koji su se borili protiv apartheida u Južnoj Africi, bili pobornici komunizma, time i Sovjetskog Saveza.

Zato je priopćenje kojeg je izdao FBI, kojim traži osnivanje posebne jedinice koja će se na društvenim mrežama boriti protiv stranog utjecaja, više nego zabrinjavajuća. Ona bi čak i među američkim stanovništvom i stručnjacima trebala otvoriti ozbiljna pitanja.

Retorika oko izmišljenog skandala “Russiagate” sve podsjeća na metode kojima se FBI služio za to vrijeme Hladnog rata, ali su one tada bile uobičajene.

Međutim, bez obzira na to tko bio zadužen za praćenje društvenih mreža, na udaru će se na kraju uvijek naći sloboda govora, čak i ako ovaj složeni rad budu obrađivali divovi iz Silicijske doline ili razni odbori u Kongresu.

Bez obzira na zabrinutost svih mogućih varijanti, Chip Gibbons za The Nation tvrdi kako je FBI najgori mogući izbor za taj posao.

“Mogućnost dopuštanja glavnoj agenciji za provedbu zakona na saveznoj razini da u zemlji različite tvrdnje i izjave proglasi stranom dezinformacijom ozbiljno zabrinjava. Osim toga, što FBI vrlo dobro zna, ova ideja je u suprotnosti s točke gledišta Prvog amandmana. Stoga je predstavnik agencije i rekao: “Nismo ovdje da postanemo “policija misli”, piše Gibbons, iako je očito da je konačni cilj upravo taj.

Svatko tko je upoznat s poviješću i metodama ove agencije, zna da je FBI od prvih dana postojanja uvijek tražio da dobije tu ulogu. Na primjer, budući direktor agencije, J. Edgar Hoover, započeo je karijeru u tom odjelu organizirajući progon radikalnih ljevičara i anarhista u akciji “Palmer Raids”, kada je prisluškivano i praćeno tisuće ljudi, a više od 500 stranih državljana je protjerano iz zemlje.

Mnogi kritičari nove inicijative koju je predstavio FBI još uvijek gaje ove strahove, unatoč protoku vremena i pokušajima reforme ove savezne agencije. Naime, ona iz godine u godinu, iz desetljeća u desetljeće, nastavlja slijediti model u nadzoru “unutarnjih disidenata”.

Iako bi o svim standardima FBI trebao biti depolitiziran, tijekom posljednjih nekoliko godina je agencija pokazala svoje duboko ukorijenjene političke sklonosti. Na primjer, FBI uporno i bez prestanka prati nenasilne skupine, zbog brige da će u određenom trenutku čelnici tih skupina pristaše nagovoriti na počinjenje teških kaznenih dijela.

To se može dogoditi s bilo kojom skupinom, ali FBI ne slijedi istom opsjednutošću sve organizaciju takve vrste. Primarna meta praćenja su različite pacifističke organizacije, pokreti za ekonomsku ravnopravnost i rasnu pravdu.

“Logično je povjerovati misliti da bi se jedinica za praćenje društvenih mreža ponašala s istim političkim sklonostima. Još gore, mnogi koji zagovaraju takve mjere otvoreno pokazuju svoju političku neobjektivnost”, navodi The Nation.

Pod uvjetom da postoji u pravom smislu te riječi, “američka ljevica” tradicionalno na FBI gleda sa skepticizmom. Ali ne bez razloga, jer je Federalni istražni ured desetljećima kršio građanska prava i slobode.

Međutim, ovdje imamo paradoks. Naime,  zbog istrage o mogućem dogovoru između članova Trumpovog predizbornog stožera s Rusijom, FBI u očima američkih ljevičara trenutno uživa status “herojske službe”, jer po njihovom mišljenju Bijela kuća nije mjesto kojem pripadaju Trump i njegova svita.

U tom kontekstu američka ljevica sada blisko stoji uz FBI, uključujući i želju agencije da dobije ovlasti za nadzor društvenih mreža.

Napori u borbu protiv “ruske propagande” nisu usmjereni samo protiv Trumpa. Mnogi pod izgovorom “ruske intervencije” često izjednačavaju svoje neprihvatljive stavove s napadima na američku demokraciju.

Oni koji se suprotstavljaju trenutnoj američkoj politici prema Rusiji ili osporavaju ključne tvrdnje obavještajnim službi o “ruskom uplitanju” dobivaju stigmu “suradnika zakletog neprijatelja”.

Histerija u Sjedinjenim Državama je dosegla takvu razinu da se nekonvencionalna stajališta čak i o čisto unutarnjim pitanjima, ponekad i banalnima, počinju smatrati “igrom na strani Rusa”.

“Zabrinutost zbog stranih utjecaja na našu demokraciju, bilo da je riječ o Rusiji ili bilo kojoj drugoj zemlji, apsolutno je opravdana. Međutim, to ne znači da FBI treba dobiti carte blanche i da ne smije biti kritiziran. Definitivno bismo trebali biti zabrinuti zbog činjenice da FBI ojača svoj potencijal u praćenju disidenata. Poput tradicionalnih medija, društvene mreže također moraju biti zaštićene od cenzure. Od svih mogućih tijela koja mogu dobiti ovlasti za eliminiranje potpune slobode govora na internetu, FBI je najgora opcija”, sažima The Nation.

Donald Trump i FBI

Znakovito je da je upravo u trenutku kada se vodi polemika oko cenzure društvenih mreža i praćenja “unutarnjih disidenata”, koji u ovom slučaju rade za Ruse, što bi provodio FBI, američki predsjednik otkriva izvješće u kojem se navodi da su FBI i američki ministar pravosuđa skrivali svoje izvore informacija kada su tražili dozvolu za prisluškivanje jednog od ljudi iz Trumpovog predizbornog tima.

Republikanci su objavili izvješće o tome kako je FBI zloupotrijebio ovlasti tijekom istrage “Russiagate”. Donald Trump ga je prvo odbacio i optužio visoke dužnosnike za pristranost. No, tada je čelnik Odbora za obavještajne poslove Zastupničkog doma, Devin Nunes, objavio dokument, odmah nakon odobrenja predsjednika.

Naravno, Demokratska stranka se odmah protivila objavljivanju, tvrdeći da je to samo pokušaj da se baci sjena na istragu Roberta Muellera o mogućoj suradnji između Rusije i Trumpovog predizbornog stožera.

Dokument sadrži informacije o legalnosti nekih kontakata Ministarstva pravosuđa i FBI-a sa sudom koji izdaje dozvole za nadzor, što predstavlja ozbiljno kršenje zakonskih postupaka koji su usvojeni za zaštitu američkog naroda od zlostavljanja, piše The Guardian, koji potvrđuje tvrdnju da FBI desetljećima djeluje izvan zakona i zadnja je američka agencija koja bi trebala odlučivati tko je na temelju objava na društvenim mrežama “neprijatelj države i nacije”.

Dakle, autori izvješća tvrde da je FBI skrivao važne informacije kada je tražio dozvolu za prisluškivanje Cartera Pagea, Trumpovog suradnika u kampanji.

Konkretno, FBI je zahtjev podnio na temelju materijala dobivenih od strane bivšeg britanskog agenta Christophera Steelea, čiji su rad financiralo demokrati i koji su, kako se navodi u dokumentu, učinili sve kako bi bili sigurni da Trump neće biti izabran. Dakle, FBI je kao agencija djelovao pristrano, što ga karakterizira od osnutka.

S druge strane, ne samo demokrati, nego i senator John McCain su kritizirali odluku da se dokument deklasificira.

“Posljednji udarac FBI-u i Ministarstvu pravosuđa ne služi interesima Amerike, ni stranke, ni predsjednika, nego samo Putinu”, rekao je John McCain, koji je i na bolesničkom krevetu opsjednut Rusijom i Vladimirom Putinom.

Osim toga, McCain je pozvao američke dužnosnike “da prestati na ovu istragu gledati kroz političku prizmu i da se organiziraju protiv podrivanja američkog sustava vladavine prava, čime odrađuju posao za Putina”.

Demokrati kažu da izvješće koje je objavio Nunes ima za cilj zamijeniti zamjenika državnog tužitelja, a onda se cijela istraga može dovesti u pitanje. Kako bi popravili štetu, demokrati pripremaju svoje izvješće, koje će se razlikovati od objavljenog dokumenta.

I na kraju opet potvrđuju spregu FBI-a, demokrata i internetskih kompanija, jer su pozvali tvrtke koje se bave društvenim mrežama da se utvrdi je li netko povezan s Rusijom i tko je stajao iza široko rasprostranjenog hashtaga #ReleasetheMemo, koji se povezuje s izvješćem o Nunesa.

Trump je novinarima rekao da je dokument “strašan ” i dodao: “Mislim da je ono što se događa u zemlji sramota.”

Za Donalda Trumpa je ovo sramota, što zasigurno i jest, ali s druge strane potvrđuje da Amerikanci već žive u režimu praćenja i nadzora kojeg nisu mogle zamisliti na najozloglašenije tajne policije XX stoljeća.

Histerija Zapada – „Soft power“ neprijatelja treba suzbiti, zabraniti i cenzurirati