Nakon najave odlaska Angele Merkel raspada se i sestrinska Kršćansko-socijalna unija

Angela Merkel je na konferenciji za novinare 29. listopada najavila kako se 2021. godine neće kandidirati za kancelarku i kao razlog navela veliki pad popularnosti demokršćana i njezine Kršćansko-demokratske unije među biračima, posebno nakon nedavno održanih pokrajinskih izbora u Bavarskoj i Hessenu.

“Ovo je moj zadnji mandat kao kancelarke. Izbori u Bavarskoj i Hessenu i drastični gubitak glasova CDU su jasna su poruka birača da tako više ne ide dalje. Gubitak glasova prije svega izražava nezadovoljstvo radom savezne vlade. Ja kao kancelarka snosim odgovornost za uspjehe, ali i za neuspjehe”, rekla je Angela Merkel na konferenciji za tisak u sjedištu stranke u Berlinu.

“Ovo je trenutak za vladajuće stranke koalicije CDU/CSU i SPD da se zapitaju što treba učiniti da bi se iznova steklo povjerenje birača i očuvalo jedinstvo zemlje”, rekla je Merkel.

Istaknula da je nakon niza negativnih poruka, od neuspjelog pokušaja stvaranja koalicije sa Zelenima i liberalima do mukotrpnog formiranja koalicije sa socijaldemokratima, pa do unutarnjih svađa i loših rezultata na izborima, nemoguće ići dalje kao da se ništa nije dogodilo.

“Svjesna sam da je ovo neuobičajena i rizična odluka, ali mislim da bi sada bilo neodgovorno prekidati rad vlade koja je, unatoč razmiricama, dosad postigla mnogo. Nakon svega sam došla do zaključka da je ovako najbolje”, rekla je Merkel

Angela Merkel je istovremeno pojasnila kako može zadržati kancelarsku poziciju uz istodobno povlačenje s dužnosti predsjednice stranke.

Podsjetimo, nanedavno održanim izborima su demokršćansko stranke socijaldemokrati na pokrajinskim izborima u Bavarskoj i Hessenu pretrpjeli teške gubitke i rasipanje biračkog tijela, što se pripisuje nezadovoljstvu s načinom rada savezne vlade.

CSU također ostaje bez čelnika

Primjer sestrinske stranke slijedi i bavarska Kršćansko-socijalna unija (CSU), prenosi Der Spiegel. Naime, čelnik bavarskih demokršćana, Horst Seehofer, mjesecima je pod pritiskom svoje stranke i sada očito planira dati ostavku. Prema izvješćima medija, službenu izjaviu o tome će dati tijekom tjedna. Iako je i ranije prijetio izlaskom iz vlade, gdje obnaša dužnost ministra unutarnjih poslova, Seehofer je povukao ove izjave do izbora u Bavarskoj i Hessenu.

Nedjeljno izdanje Der Spiegela piše kako Horst Seehofer očigledno želi podnijeti ostavku na mjesto predsjednika Kršćansko-socijalne unije, što je prenijelo nekoliko agencija, uključujući tiskovnu agenciju DPA i Süddeutsche Zeitung. Prema DPA, Seehofer želi dati osobnu izjavu kasnije tijekom tjedna, a početkom 2019. bi se održali unutarstranački izbori. Seehofer je to jasno rekao sinoć na konzultacijama najužeg vodstva CSU u Münchenu, prenosi Der Spiegel.

Seehofer je očito svjestan da svojom nekonzistentnom politikom snosi posljedice teškog gubitka CSU a na izborima u Bavarskoj i pod velikim je pritiskom unutar stranke. Nakon sastanka vrha stranke je novinarima rekao da će uskoro komentirati svoje planove, a službena potvrda o njegovu povlačenju je u tijeku.

Njegov odlazak je postao više nego vjerojatan posljednjih nekoliko tjedana, kada je pokrenut proces formiranja vlasti u Bavarskoj,  gdje CSU sada mora tražiti koalicijske partnere, a ranije su imali apsolutnu većinu.

Međutim, na saveznoj razini, iako najvjerojatnije napušta čelno mjesto u stranci, Seehofer se ne mora nužno odreći  svog ureda ministra unutarnjih poslova, barem prije kraja tekućeg mandata. Ovo je, također prema DPA, tijekom rasprava najužeg vodstva stranke svima bilo jasno.

Još početkom srpnja je Seehofer ponudio ostavku sa svih funkcija, a zatim se predomislio. U žestokom sporu oko migracijske politike s kancelarkom Merkel, savezni ministar unutarnjih poslova i čelnik CSU je sastanku odbora u Münchenu u to vrijeme htio napustiti obje funkcije. Nekoliko sati kasnije je izjavio da njegova odluka ovisi o sporazumu ishodu spora s kancelarkom, da bi potom ostao u uredu.

Čak i nakon poraza CSU na općim izborima prošle godine, Seehofer je ostao voditi stranku i ministarstvo unutarnjih poslova, ali su svaki sljedeći izbori pokazali da Nijemci gube povjerenje u demokršćane, još više u socijaldemokrate. Zemlja se polarizira na dva suprotstavljena bloka, od kojih jedan vode takozvani Zeleni, navodno ekološka stranka koja korijene vuče iz studentskog bunta 1968., koja se kasnije pretvorila u tipičnu atlantističku neoliberalnu stranku. Drugi blok vodi Alternativa za Njemačku, koja je nastala kao stranka koja se protivi euru i trenutno odbačenom sporazuma TTIP o slobodnoj trgovini sa Sjedinjenim Državama, a od 2015. daje naglasak na antimigracijsku politiku i oštar pristup prema ilegalnim migracijama.

S obzirom na nejasnu politiku i svojevrsnu “institucionalnu blokadu”, što je posljedica čestih sporova unutar “velike koalcije” demokršćana i socijaldemokrata, njemačko biračko tijelo se okreće ili Zelenima ili Alternativi za Njemačku, dio ih povjerenje daje ljevičarima Sahre Wagenknecht i stranci Die Linke, dok CDU/CSU i SPD sve više ostaju bez podrške birača i može biti pitanje vremena kada će nestati s političke scene, kao što se dogodilo a demokršćanima i socijalistima u Italiji, čak i s republikancima i socijalistima Francuske, koji su od desetljeća nesporne vladavine spali na zanemariv postotak glasova dobivenih na izborima. Njemačka je samo jedna od zemalja koja slijedi isti trend i slično možemo očekivati diljem Europe, gdje će stare sistemske stranke, nastale nakon Drugog svjetskog rata, izgubiti utjecaj u političkoj areni, a neke će i nestati s  političke scene.

Možda je prerano predviđati takav scenarij i za njemačke demokršćane, koji su zbrojem zastupničkih mjesta koje CDU i CSU drže u Bundestagu, još uvijek najmoćnija politička snaga u zemlji, ali od ukupno 709 mjesta u saveznom parlamentu sada drže samo 246. Sljedeći parlamentarni izbori, koji će se održati u listopadu 2021. će biti pravi test za budućnost Njemačke politike i čini se da su se Angela Merkel i Horst Seehofer odlučili “na vrijeme” povući, kako ne bi morali trpjeti mogući ponižavajući poraz koji se već sad nazire u najmoćnijoj zemlji Europske unije.

Der Spiegel