Prije više od 68 godina, 17. rujna 1950. godine, prva turska brigada napustila je luku Mersin na obali Mediterana i 26 dana kasnije je stigla u Busan u Južnu Koreju. Turska je, nakon Sjedinjenih Država, bila prva zemlja koja je odgovorila na poziv Ujedinjenih naroda za vojnu pomoć Južnoj Koreji nakon napada Sjeverne Koreje. Turska je poslala četiri brigade, ukupno 21 212 vojnika, u stranu zemlju udaljenu 7 785 kilometara. Do kraja Korejskog rata je Turska izgubila 741 vojnika. Na memorijalnom groblju Ujedinjenih naroda u Busanu su pokopana 462 turska vojnika.
Svi ti napori Turske bili su usmjereni na stjecanje punopravnog članstva u NATO paktu. Turska je to mjesto dobila 18. veljače 1952. godine. Tijekom Hladnog rata Turska je ostala vjeran saveznik Sjedinjenih Država i NATO-a, braneći jugoistočni bok saveza.
Međutim, kada je vlada Recepa Tayyipa Erdogana došla na vlast u studenom 2002. godine, situacija se dramatično promijenila. “Tursko povlačenje” se nije dogodilo u jednom danu.
U travnju 2009. godine su vojne jedinice iz Turske i Sirije prešle granicu i tijekom zajedničkih vojnih vježbi posjetile ispostave druge strane. To je bilo prvi put da je vojska NATO pakta provela vježbe sa sirijskom vojskom.
U rujnu 2010. turski i kineski zrakoplovi su proveli zajedničke vježbe u turskom zračnom prostoru. To su također prve zajedničke vojne vježbe formalno zrakoplovnih snaga NATO pakta s Kinom.
U 2011. godini je studija o transatlantskim tendencijama pokazala da u Turskoj postoji najniža razina potpore NATO paktu među njegovim članicama, samo 37% u usporedbi s 53% u 2004.
Turska se 2012. godine kao partner u dijalogu pridružila Šangajskoj organizaciji za suradnju (SCO), čiji su članovi tada bili Rusija, Kina, Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan i Uzbekistan. Kasnije su u organizaciju ušli Pakistan i Indija.
U 2017. godini je jedan visoki kineski diplomat izjavio kako je Peking spreman razgovarati o članstvu Turske u SCO.
Turska je u rujnu 2013. objavila da je odabrala kinesku tvrtku CPMIEC za izgradnju svog prvog dalekometnog sustava zračne i raketne obrane, što je dio programa T-Loramids vrijednog 3,5 milijardi dolara. Radilo se o sporazumu o izgradnji sustava HQ-9, kineske verzije ruskih sustava S-300. Kasnije je pod američkim pritiskom ovaj ugovor otkazan, ali se Erdogan obratio ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu za zamjenu i kupio protuzrakoplovne i proturaketne sustave dugog dometa S-400.
Unatoč sve većem pritisku Sjedinjenih Država, Zapada i NATO pakta, Erdogan i dalje hrabro brani “suverenu odluku Turske”. 7. ožujka je Erdogan kazao kako nikada neće odustati od sporazuma o S-400 i dodao kako bi Ankara mogla naknadno kupiti naprednije sustave S-500, koji se sada grade u Rusiji.
Washington i dalje upozorava saveznike u NATO paktu da će bilo koji sporazum s Rusijom imati “ozbiljne posljedice”. Vršitelj dužnosti glavnog povjerenika Pentagona Charles Summers izjavio je kako bi posljedice uključivale odbijanje prodaje Turskoj zrakoplova F-35 i sustava “Patriot”, te da bi to potkopalo američke vojne odnose s Ankarom. Osim toga, Tursku zbog kupnje sustava S-400 čekaju i sankcije u okviru američkog zakona CAATSA.
Izbor Turske u korist Rusije umjesto NATO-a sigurno će imati implikacije na nekoliko razina. Sjedinjene Države se mogu sosvetiti uklanjanjem Turske iz skupine koja gradi borbeni zrakoplov F-35, ali se Turska i u ovom slučaju može okrenuti Rusiji i steći borbeni zrakoplov sljedeće generacije, stvarajući raskol unutar NATO bloka. Prema Erdoganu, američka administracija i NATO si ne mogu priuštiti taj rizik. Međutim, ne radi se samo o nabavi vojne opreme, već i znakovima geostrateškog samoodređenja Turske.
S-400 je napredni sustav protuzračne obrane velike vatrene moći koji nema svoj pravi pandan na zapadu i u slučaju S-400, Turska je jednostavno rekla svojim zapadnim “saveznicima” da njih smatra prijetnjom njezinoj sigurnosti, a ne Rusiju.
Turska ima drugu najveću vojsku NATO pakta, i premda se njezina vojna ljubav prema Rusiji tek nazire, već potkopava vojne sposobnosti NATO pakta u suzbijanju Rusije.
Ankara ima jače oružje u natezanjima sa Amerima: članstvo u NATO.
Geostrateški položaj Turske je nemjerljiv
I dobro će ga unovčiti.
Sačekajmo igru do kraja.
Odgovore na pitanja tipa Što bi bilo da je bilo nikad ne možemo sa sigurnošću utvrditi, možemo samo pretpopstavljati. No, što bi to stvarno bilo s Krimom da NATO savez nije provocirao nasilnu smjenu Janukoviča i instalirao vlast po svojoj mjeri? Bi li i tad Rusija posegla za Krimom? Ako je odgovor ‘Ne bi”, onda Turska ispravno zaključuje kako Rusija nije prijetnja njenoj sigurnosti. Erdogan je također ispravno shvatio da se prijetnja njegovoj sigurnosti nalazi u SAD. Vidio je to onog trena kad je jedva izvukao živu glavu (a i to zahvaljujući Putinovoj dojavi) pri pokušaju puča u Turskoj. Turska je davno predala zahtjev za članstvo u EU te su SAD i EU imali dovoljno vremena za dobrovoljnu okupaciju Turske koja im se nudila ‘pristupanjem u EU’. Zapad je tu šansu propustio i Erdogan se okreće drugim mogućnostima za razvoj i sigurnost Turske. To što pritom svako malo odleti u… Čitaj više »
Mislim da nema šanse, ali nikad ne znaš sa ovim dvoličnim
Znam da nije tema za ovdje ali Rusija je poslala vojsku u Venezuelu. Sletjela su dva aviona prvi je letio iz Rusije u Hmeimim pa u Venezuelu u njemu je bio general kopnene vojske i 99 vojnika a drugi avion je prvo letio u Dakar pa u Venezuelu i nosio je 35 tona nepoznatog tereta. Treba reci da su i Rusi potvrdili da je njihova vojska sletjela u Venezuelu ali nisu rekli zbog cega. Tako da postaje jako zanimljivo.
Erdogan je cisto zlo i zaboli me K za njega i za Tursku. Sta je sve radio u Siriji, podrzavao isis, rusio avijone itd. al evo sad kad je protiv Amerike za komentatore ovde sve je uredu, i covek heroj odjednom.. licemerjenje na m2
Podmetnut ce Crna Gora svoja ledja ako ode Turska.
Senor Guaido loco Maricon skocio u more i pliva prema Turskoj. Valjda ce tamo pokusati biti presjednik kad ne upali u dragoj mu Venezueli.
Ovo koketiranje Turske sa istokom je znakovito za budućnost.Centar svijeta se seli na Istok,a Tursku se ne pušta u EU.Privlačnost Istoka će bit sve veća,a Evropa sve više periferija,ako nešto stubokom ne promijeni trendove.Ako Turska i ne promijeni stranu,u budućnosti to će bit sve izglednije.Ako se to desi,uz očekivano slabljenje Zapada,gubitak Turske znači pad južnog krila NATO-a,tj. prestanak izolacije Rusije u Crnom moru u slučaju sukoba i njezin izlazak na Mediteran a možda i dalje.Turski glavni problem,kurdsko pitanje,bi vremenom isto moglo bit sve izraženije,te jako utjecat na njihovo svrstavanje.
treba pokrenut križarsko-krstaške ratove i potjerat in nazad u stepu
NEMOŽE U EU A MOŽE U NATO KOJE LICEMJERJE
erdogan hoce da protera vaseljensku patrijarsiju na svetu goru i da ponovo otvori dzamiju aja sofija.nije mi zao vaseljenske patrijarsije i ovako je najverniji americki igrac,veran americi koliko u kasnom srednjem veku oyomanskoj imperiji.amerika vise ne odgovara novoj staroj turskoj politici neoosmanizma.smatra da vece sanse ima u saradnji sa kinom i rusijom,mada turska obavestajna sluzba MIT na linku drzi ujgure u kini,a i ”prijateljstvo” sa rusijom bice kratkog veka.stari su to neprijatelji.turska ima ambiciju da ujedini turkofonske narode sve zajeedno sa ujgurima u kini.takodje zeli veliki deo uticaja da ima na balkanu,preko bosne i narocito kosova i albanije
Zar netko zbilja misli da Turska želi izaći iz NATO saveza i da bi je amerikanci samo tako pustili da ode????