Nova strategija Pentagona i tri fronte za sukob s Rusijom i Kinom

U međunarodnom vojnom okruženju, kako je Pentagon sam priznao, oružja i vojne tehnologije Sjedinjenih Država zaostaju za Rusijom i Kinom, što se vidjelo u nedavno odobrenom zahtjevu za dodjelu skoro milijardu dolara kompaniji Lockheed Martin za razvoj nadzvučnih projektila. Ugovor uključuje razvoj svih elemenata projektila koji bi bili lansirani iz vojnih zrakoplova, potvrdio je Pentagon. Dakle, nedavna prezentacija novih oružja od strane ruskog predsjednika ipak nije bio animirani film, kako su neki u početku tvrdili.

Ruski nadzvučni nuklearni projektili dugog dometa mogu zaobići sve postojeće sustave proturaketne obrane i doseći bilo koji dio planeta. Zaostajanje vojne tehnologije Zapada je potvrđeno i nedavnim napadom kojeg su SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska proveli protiv Sirije, gdje su većinu od stotinjak projektila neutralizirali nadograđeni stari sovjetski sustavi protuzračne obrane.

Rusija još sirijskoj vojsci nije isporučila sustave S-300 ili čak S-400, ali su dovršetak posla, koji je blokiran prije desetak godina, najavili general Sergej Rudskoj, ministar Sergej Lavrov i bivši general i zapovjednik ruskih zrakoplovnih i svemirskih snaga Viktor Bondarev, koji je prekinuo vojnu službu i sada je senator u ruskom parlamentu i predsjednik Odbora za obranu i sigurnost Vijeća Federacije.

Zbog svega je Pentagon odlučio razmotriti novu strategiju kojom bi pokušao osujetiti sve očigledniji rast ruske i kineske vojne moći i utjecaj ove dvije sile na Bliskom istoku i Aziji.

“Velike konkurentske sile, a ne terorizma, pojavile su se kao glavni izazov američkoj sigurnosti i prosperitetu”, izjavio je visoki dužnosnik Pentagona David Norquist, kada je američka vojska od Kongresa u siječnju zatražila proračun od 686 milijardi dolara.

“Sve je jasnije da Kina i Rusija žele oblikovati svijet prema svojim “autokratskim vrijednostima”, te u tom procesu zamijeniti slobodni i otvoreni poredak koji je dopuštao globalnu sigurnost i prosperitet od Drugog svjetskog rata”, dodao je Norquist.

Očigledno je američka visoka vojna komanda odlučila pokušati osujetiti ostvarivanje ciljeva Kine i Rusije u formiranje novih međunarodnih odnosa u kojima zemlje svijeta neće ovisiti o Zapadu, posebno o “svemoćnim” Sjedinjenim Državama.

Taj novi svijet mora biti multipolaran u kojem bi svaka zemlja suvereno odlučivala o suradnji s ostalima i vlastitoj budućnosti. Akademik i pisac Michael Klare tvrdi kako se ova situacija pretvara u novi “dugi rat”, ali ne više protiv terorizma, već na tri fronte protiv eurazijskih sila. Ta se strategija može prepoznati u dokumentima i izjavama visokih američkih zapovjednika.

Tri nove fronte

Prije nego što je Donald Trump došao u Bijelu kuću, najviši američki dužnosnici su već procijenili trenutnu globalnu stratešku jednadžbu, uz poseban naglasak na implementaciju snaga za specijalne operacije, vojske od 70 000 pod američkim zapovjedništvom. Ove su snage do sada malo korištene od strane najmoćnijih vojnih jedinica kao što su tenkovske brigade, marinci i zrakoplovne snage. Njihova implementacija mora stabilizirati američke oružane snage u različitim dijelovima svijeta u takozvanom “ratu protiv terorizma”, ali je očit njihov manjak konkurentnosti u odnosu na najveće vojne sile.

Stoga se u Nacionalnoj obrambenoj strategiji, nedavno objavljenoj od strane Sjedinjenih Država, navodi: “Danas smo u razdoblju strateške atrofije, svjesni da se naša vojna konkurentska prednost pogoršala”.

“Suočeni smo s rastućim globalnim poremećajem koji je karakteriziran slabljenjem starog međunarodnog poretka. Zbog akcija Kine i Rusije, a ne Al-Qaide i Islamske države, vraćamo se u Hladni rat. Kako bi se tome suprotstavile, Sjedinjene Države ne smiju puno trošiti samo na vrhunsku tehnologiju, već i na redizajniranje globalne strateške karte. Na primjer, snage za posebne operacije se uglavnom koriste za rad na područjima gdje su granice nejasne, a bojna polja raširena. Dvije euroazijske egzistencijalne prijetnje Pentagona su protivnici čiji je prioritet zaštita granica, zbog čega se američka strategija mora ažurirati. Ovo ažuriranje uzima u obzir tri fronte”, piše Michael Klare.

Prva fronta za Pentagon je Azija, gdje se sukob s Kinom proteže od Korejskog poluotoka do voda Istočnoj i Južnog kineskog mora i Indijskog oceana, uz potporu “saveznika”, gotovo sigurno Južne Koreje, Japana i Australije.

Druga fronta je Europa u kojoj se sukob s Rusijom proteže se od sjeverne Skandinavije i baltičkih republika do Rumunjske i dalje preko Crnog mora do Kavkaza na istoku. Ključ Pentagona u ovom kontekstu su članice NATO pakta.

I treća fronta je Bliski istok, gdje rastući utjecaj Rusije mijenja ravnotežu snaga u korist Irana, Sirije, Iraka i drugih nedržavnih aktera takozvane “Osovine otpora”, kao što su palestinski pokreti, libanonski Hezbollah i drugi. Aktivnosti Rusije se procjenjuju štetnima za američki utjecaj, ali i za glavne američke saveznike, Izrael i Saudijsku Arabiju.

Pentagon u ovoj strategiji i na svim tim bojištima želi uložiti maksimalna sredstva i napore, prije svega u mornaricu, zrakoplovne snage i trupe i pokušati iskoristiti ruske i kineske ranjivosti. Raspoređivanje ujedinjenih borbenih jedinica bi se provelo na vojnim operativnim područjima PACOM ili Pacifičkoj komandi, koja je odgovorna za Aziju. Na području EUCOM ili Europske komande koja se odgovorna za teritorij od ovala Portugala sve do ruskog Pacifika. Na kraju bi se ujedinili napori na operativnom području CENTCOM ili Središnje komande koja pokriva Bliski istok i središnju Aziju.

Treba naglasiti kako vojni zapovjednici navedenih područja na njima imaju veće ovlasti od američkih veleposlanika, pa čak i određenih šefova država.

Pacifička fronta

Zapovjednik područja PACOM je admiral Harry Harris, koji je 15. ožujka pred   Odborom za oružane snage američkog Senata rekao “kako je brzi razvoj kineske vojske u modernu i visokotehnološku vojnu silu iznenađujući i zabrinjavajući”, dodajući kako sposobnosti kineske vojske napreduju brže nego bilo koje druge nacije u svijetu, a sve zahvaljujući velikim ulaganjima i jasnom prioritetu. Admiral Harris je posebno bio zabrinut razvojem balističkih projektila srednje dometa Kine, koji bi mogli gađati američke baze u Japanu i Guam. Osim toga, kineska mornarica može veliki izazov za SAD, od obala Kine do Pacifika.

“Ako se ovaj program brodogradnje nastavi, Kina će premašiti Rusiju i do 2020. godine će imati drugu najveću flotu na svijetu u smislu podmornica i brodova poput fregata, čak i većih”, rekao je admiral Harris.

Podsjetimo, kinesko brodogradilište u Dalianu je prošle godine u travnju svečano porinula drugi nosač zrakoplova, ali prvi domaće proizvodnje, što je posebno važno.

Admiral Harris je posebno tražio da se novac ulaže u razvoj projektila, ali je njegov popis zahtjeva bio dug. Zahtijevao je zrakoplove i projektile novih generacija, čak i nuklearne, kako bi mogao neutralizirati nove kineske projektile i ratne brodove. Osim toga, posebno je tražio jačanje saveza s Japanom, Južnom Korejom, Australijom, ali i stvaranje jačih veza s Indijom, čije se vodstvo sve do nedavno oštro suočavalo s Kinom. U kojem će se smjeru kretati odnosi između Kine i Indije, vidjet će se na predstojećem summitu Šangajske organizacije za suradnju, ali već sad postoje znakovi njihovih zatopljenja, upravo zbog pogrešnog pristupa Pentagona New Delhiju.

Bojno polje Europa

Zapovjednik područja EUCOM, general Curtis Scaparrotti, također svjedočio pred Senatom 8. ožujka, sugerirajući da je Rusija “druga Kina”.

“Rusija želi promjenu međunarodnog poretka, podijeliti NATO i potkopati američko vodstvo u korist vlastitog režima, te ponovno potvrditi svoju dominaciju nad susjedima i tako imati veći utjecaj na svijetu. Rusija pokazuje volju i sposobnost za intervencije u zemljama na njezinoj periferiji, osobito na Bliskom istoku. Naš vrhunski strateški prioritet je spriječiti Rusiju da provodi daljnje agresije i da vrši zlokobni utjecaj na naše saveznike i partnere. U tu smo svrhu ažurirali naše operativne planove u opcijama vojne reakcije za obranu europskih saveznika od ruske agresije”, rekao je general Curtis Scaparrotti.

Zato je ojačana Europska inicijativa za odvraćanje koju vodi EUCOM, a riječ je o planu pokrenutom od strane Baracka Obame nakon ujedinjenja Krima s Ruskom Federacijom. Plan po svom sadržaju predviđa kažnjavanje Rusije od strane Zapada. Inicijativa ima proračunom od 6,5 milijardi dolara do 2019. godine, a fokusirana je na glavne zemlje koje graniče s Rusijom – Estoniju, Litvom, Latviju i Poljsku. Oko 200 milijuna dolara će Pentagon potrošiti na misiju u Ukrajini.

Kao i admiral Harris, general Scaparrotti je predložio da se ubrza provedba američkih planova u razvoju projektila i ostalih visokotehnoloških oružja, budući da Rusija ubrzano modernizira svoje vojne snage. Osim toga, pozvao je na povećanje ulaganja u kibernetički rat, priznajući visoku razinu ruskih kibernetičkih sposobnosti i nuklearnog potencijala, što je važno u slučaju izbijanja europskog bojišta.

Bliski istok

CENTCOM vodi general Joseph Votel, koji je svjedočio u Senatu o razvoju navodne borbe protiv Islamske države u Siriji i talibana u Afganistanu, ali je također rekao da je tijelo kojim upravlja u budućnosti mora promijeniti stratešku viziju.

“Nedavno objavljena Nacionalna obrambena strategija je ispravno prepoznala rast glavnih konkurentskih sila, kao glavni izazov za našu nacionalnu sigurnost. Učinke ovog natjecanja vidimo i na Bliskom istoku”, rekao je general Votel.

Američki zapovjednik je naglasio da Rusija preko sirijske vlade Bashara Al-Assada i nastojanja da utječe na druge ključne aktere u regiji, a Kina kroz svoje ekonomske investicije i rastuću vojnu prisutnost, slabe CENTCOM u njegovom području utjecaja i geopolitički jačaju na  Bliskom istoku.

General Votel je posebno zabrinut zbog luke Gwadar u Pakistanu, kojom upravlja Kina i iz koje nadzire Indijski ocean, ali i zbog nove kineske vojne baze u Džibutiju na Crvenom moru, ispred Jemena i Saudijske Arabije. Za američkog generala je to projekcija kineske vojne sile u području kojim upravlja CENTCOM.

U takvim okolnostima, prema Votelu, “moraju se ujediniti CENTCOM,  PACOM i EUCOM, jer se samo tako SAD i saveznici mogu oduprijeti kineskoj i ruskoj odlučnosti”.

“Moramo biti spremni na suočavanje s tim prijetnjama, ne samo u područjima u kojima su prisutni, već i područjima u kojima imaju utjecaja”, rekao je general Votel bez ulaženja u detalje.

“Razvili smo dobre planove kako to učiniti”, dodao je Votel i očigledno je da su Trumpova obećanja o povlačenju postrojbi s Bliskog istoka obična iluzija.

Čemu se nadati u budućnosti?

Viši američki dužnosnici shvaćaju situaciju na vojni način, izvan političkog i diplomatskog promišljanja. No, oni rade svoj posao bez obzira na to što je u Bijeloj kući rekao i učinio Trump, možda i po tuđim naređenjima.

Pentagon namjerava pružiti svoje pipke na cijeli svijet, ne samo tehnološki. Prema analitičarima poput Michaela Klarea, budućnost će biti obilježena takvom reakcijom Sjedinjenih Država. Je li ovo realna strategija ili će ostati iluzija?

“Pokušati nekoga suzdržavati” je eufemizam iza kojeg se skrivaju vojni planovi Zapada. No, ako se krene u suzdržavanje Rusije i Kine, to bi moglo prouzročiti ne samo geopolitičke potrese u cijelom svijetu, nego i vojne. Raspon djelovanja Sjedinjenih Država, koji se još mora artikulirati, ima veze s kibernetičkim ratom, različitim oblicima gospodarskog rata i razvojem naprednih oružja.

Sudjelovanje ne samo “ratu protiv terorizma” u raznim svjetskim područjima i pritisak na tri navedene fronte zahtijevat će mnogo ulaganja i ljudske resurse visoke stručne spreme, što bi za SAD mogao biti šok s neprocjenjivim posljedicama. Učinkovita provedba strategija “tri fronte” je opasna, jer postoji mogućnost suočavanja, pogreški, eskalacije i izbijanja konvencionalnog rata, koji bi brzo prerastao u nuklearni. Postoji mnogo žarišta i sukoba koje su Sjedinjene Države zapalile zbog geostrategije i politike prema Rusiji i Kini.

Već smo na određenoj razini sukoba u Baltičkom moru, Crnom moru, Siriji i Južnom kineskom moru. Ispod ovih napetosti i lokalnih ratova vriju diplomatski, ekonomski, komercijalni, financijski, politički i institucionalni sukobi, a svi su isplanirani u Pentagonu.

Ipak, za kraj, upitajmo se koliko su provedive želje admirala Harrya Harrisa, generala Curtisa Scaparrottia i generala Josepha Votela? Oni su Senatu rekli što treba učiniti da se “suzdrži” nezaustavljivi uspon Rusije i Kine. Pokazalo se da proračun Pentagona od 686 milijardi dolara za ovu i nešto više od 700 milijardi za sljedeću godinu nije dovoljan za provedbu ovih planova. Potrebno je puno više novca da se dosegne razina neupitne superiornosti američke vojske, kako je bilo sve do nedavno. Američki zapovjednici traže i apsolutnu poslušnost saveznika, čime bi se možda mogao ostvariti ovaj cilj. Međutim, te bi zemlje trebale dati novac, trupe i vrhunske stručnjake Pentagonu, što je prilično upitno, bez obzira koliko vazalske bile zemlje američke orbite.

Kina i Rusija će sigurno nastaviti voditi istu politiku, kako unutarnju tako i vanjsku i jedini američki odgovor bi mogao biti “novi dugi rat”, kako tvrdi akademik Michael Klare. Koji nas scenarij čeka? Vjerojatno ćemo saznati u ne tako dalekoj budućnosti.

Povezani članci:
Rusija i Kina su ipak korak ispred –Pentagon traži novac za nove nadzvučne projektile
Indija nije i neće biti američki bankomat,  kako žele u Washingtonu