O. Levčenko: Od afere “MiG-21 Frankenstein” do savjetnika za reintegraciju Donbasa i Krima

Bivši dugogodišnji veleposlanik Ukrajine u Republici Hrvatskoj, Oleksandr Levčenko, široj hrvatskoj javnosti poznat po negiranju pljačke desetljeća u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu i zrakoplovima “MiG-21 Frankenstein”, sada je u Ukrajini savjetnik ministra za privremeno okupirana područja i dao je intervju za ukrajinski Apostrof u kojem govori o načinima mirne reintegracije tih područje, uključujući Krim.

Oleksandr Levčenko je diplomatsku misiju u Zagrebu napustio i vratio se u Kijev 2017. godine, nakon što je USKOK u ožujku iste godine podigao optužnicu protiv načelnika Odjela održavanja i remonta Zrakoplovno-tehničkog zavoda, Zapovjedništva za logistiku MORH-a, te predstavnika ukrajinske tvrtke koja je obavila remont MIG-ova u Ukrajini. Oni su optuženi za primanje, odnosno davanje mita u slučaju remonta MiG-ova u Ukrajini.

No, čitav posao nije mogao biti odrađen bez znanja bivšeg veleposlanika Levčenka, koji je bio jedan od ključnih aktera u ovom poslu. Još 2013. godine, kao veleposlanik vlade svrgnutog predsjednika Janukoviča, Levčenko je u Zagreb doveo bivšeg ministra obrane Ukrajine Pavela Lebedeva, koji je s Oleksandrom Levčenkom tada posjetio Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Sabor i predsjednika Republike Hrvatske, Hrvatsku gospodarsku komoru i Zrakoplovni tehnološki centar.

Ministar Pavel Lebedev, iz vlade svrgnutog predsjednika, govorio je o izgledima suradnje između Hrvatske i Ukrajine na području obrane. Nakon skandala oko remonta zrakoplova MiG-21 se bivši veleposlanik Ukrajine u to vrijeme na svim medijima, redovitim intervjuima i televizijskim emisijama kleo u profesionalnost ukrajinskog državnog zavoda Ukrspecexport.

Jednako kao Oleksandr Levčenko, čovjek podoban za sve režime, koji je kao diplomat došao u Zagreb imenovan od vlade Janukoviča, a  2014. je odmah zakleo na vjernost prevratničkoj hunti u Kijevu, bivši ministar obrane Ukrajine, Pavel Lebedev, je imao sličnu karijeru. Lebedev je 2006. je ušao u parlament kao zastupnik koalicije Julije Timošenko, ali već 2007. kao zastupnik Sevastopolja ulazi u parlament u Stranci regija Viktora Janukoviča. Za ministra obrane je imenovan 2012. i obnašao je tu dužnost do prevrata u veljači 2014. u ožujku 2016. Lebedev, zajedno s njegovim prethodnikom, ministrom obrane Mihailom Ježelom, bio je na tjeralici ukrajinskih vlasti zbog sumnje u kriminalne aktivnosti i dezerterstvo, jer je pobjegao u Rusiju.

Oleksandr Levčenko je bio mudriji i odmah je prihvatio novi vlast, ostao u Zagrebu. Slučajno ili ne, nakon što je završena istraga koju su proveli USKOK i Vojna policija RH, Levčenko prekida diplomatsku karijeru i vraća se u Ukrajinu, gdje dobiva mjesto savjetnika ministra vlade u Kijevu za privremeno okupirana područja. No, ostavimo po strani slučaj “MiG-21 Frankenstein” i poslušajmo što je Levčenko rekao u intervjuu za ukrajinski Apostrof.

O. Levčenko – Od afere “MiG-21 Frankenstein”  do savjetnika za mirnu reintegraciju Donbasa

Kako još od posjete premijera Andreja Plenkovića Kijevu i uzvratne posjete ukrajinskog premijera Groismana Zagrebu, nakon čega je utemeljena mješovita međuvladina komisija stručnjaka iz Hrvatske i Ukrajine koja bi trebala dovesti do reintegracije Donjecke i Luganske Narodne Republika i Krima u granice Ukrajine, Kijev razmišlja o “hrvatskom scenariju” vraćanja ovih područja, vjerojatno u Ukrajini drže da je on najstručnija osoba za to pitanje, puno stručniji nego o pitanjima remonta borbenih zrakoplova. Vidno iscrpljen, gotovo neprepoznatljiva planina od čovjeka u vrijeme službe u Hrvatskoj, gdje je bio veleposlanik od 2010. do 2017. godine, sada savjetnik ministra na “privremeno okupirana područja” Ukrajine, govorio je o zanimljivim detaljima procesa mirne reintegracije okupiranih područja u Hrvatskoj, piše ukrajinski Apostrof.

Primjerice, kako održati lokalne izbore, razoružati stanovništvo, očistiti teritorija, osigurati prava vlasništva i obnoviti oštećenu infrastrukturu, kao i hoće li Ukrajina vratiti prvo Donbas, a zatim Krim, u uvodnom dijelu nastavlja Apostrof.

Levčenko pojašnjava kako su pravi put za povratak Donbasa “hrvatski scenarij” i “Erdutski sporazum”, nakon čega je obnovljen suverenitet u istočnoj Slavoniji i cijele Hrvatske. Istina, bivši veleposlanik previđa jednu “sitnicu” i da ukrajinska vojska na bojnom polju nije ostvarila nijednu pobjedu, za razliku od vojnih akcija Hrvatske vojske i izravnih pregovora s vodstvom lokalnih Srba u Slavoniji, dok na drugoj strani Kijev ne želi ni čuti za pregovore s vođama “terorista” i “separatista”.

“U nas je mekša crta razgraničenja, a Hrvatima je bilo gotovo nemoguće prijeći. U našem slučaju, onaj tko se želi vratiti može to učiniti sada. Pitanje je kako ostvariti svoja vlasnička prava, ako su već prekršena. Ovo je vrlo ozbiljna tema i moramo razmišljati o mehanizmima povratka. Tko će to učiniti, ako je oštećen ili mu je imovina spaljena? U međunarodnoj praksi postoji pojam tranzicijske pravde i kako će djelovati zakonodavstvo u prijelaznom razdoblju. Ali već možemo pretpostaviti da će biti onih koji će nadoknaditi ove stvari. U dijelu će to, naravno, morati učiniti ukrajinska vlada. Okupacijska uprava će se ukinuti, tako da od nje ne možete dobiti ništa”, rekao je Levčenko, sugerirajući kako aktualnih vlasti izabranih od naroda Donbasa neće biti.

Apostrof: U Hrvatskoj je sve to pokriveno državnim proračunom?

Oleksandr Levčenko: Naravno. Ako ponovno uključite teritorij, naravno. Nije ni srpska strana platila, nego hrvatska. Da je to bilo pitanje integracije u drugom smjeru, onda bi i financiranje bilo drugačije.

Apostrof: Hrvatska vlada je pokušala od Srbije dobiti kompenzaciju?

Oleksandr Levčenko: Naravno, pokušala je. Na međunarodnim sudovima, ali sud mora priznati međunarodnu agresiju, da je to okupirani teritorij, a to je vrlo dug proces. U našem slučaju također ne znam hoće li to funkcionirati. Vrlo, vrlo teško. No, mogli bi se koristiti određeni mehanizmi pomoću međunarodnih organizacija. (…)

Apostrof: Važnu ulogu u uspjehu reintegracije u Hrvatskoj je odigrala politika i predsjednik Franjo Tuđman. Unatoč svim kritikama i optužbama za izdaju, držao se plana. U Ukrajini je općenito teško donositi nepopularne odluke. Vidite li mogućnost da će se neki ukrajinski političari držati plana reintegracije, koliko god bio nepopularan?

Oleksandr Levčenko: Reintegracija je dobra stvar za sve ljude. Pitanja nastaju kada kažete da će vam trebati dvije godine i trebate pokušati. Ako kažete: “Zatvorit ću oči i dvije godine kasnije sve je gotovo”, svi će biti za. Ali ove dvije godine moraju biti nekako proći, poduzimajući i nepopularne mjere. Svi koraci imaju svoju cijenu, ali morate računati što ćete postići, a to je mir s povratkom teritorija. Nije li vrijedno pokušati to postići? Ovo nije jednostavan put, ali je jedini ispravan. Koja je alternativa?  Borba protiv Rusije vojnim sredstvima? Opasno je i to neće poduprijeti međunarodna zajednica, dok postizanje mira s povratkom teritorija može ujediniti naše političke elite. Reintegracija Donbasa prvi je korak, a onda nas čeka Krim. Ne možemo mu pristupiti ako ne reintegriramo Donbas.

Apostrof: U Hrvatskoj je radila komisija na pomirenju građana i teško je ocijeniti njezin rad, a stalni predstavnik Hrvatske pri Ujedinjenim narodima je rekao da je proces pomirenja još uvijek u tijeku.

Oleksandr Levčenko: Odrasla je generacija u miru, ali se proces nastavlja. Radi se prije svega o reintegracije teritorija, a on govori o reintegraciji ljudi i svijesti, a to neće trajati dvije ili tri godine, nego desetljećima. Država treba razviti zasebne programe humanitarnog i društvenog razvoja teritorija, poticati da ljudi putuju u druge regije, jer pola njih ne zna što je Kijev, da ne govorim o europskim zemljama. Nažalost, oni gledaju rusku televiziju i ruski tim je vrlo pametno mislio na sve. Osim toga, mi ćemo imati mnogo problema s tim procesom, koji mogu trajati nekoliko desetljeća.

Apostrof: Mi očekujemo da mirovnjaci završe posao, ali to je samo novi početak.

Oleksandr Levčenko: Poslije toga dolazi reintegracije teritorija i stanovništva, a zatim reintegracija Krima, do kojeg također moramo doći.
U intervjuu je bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj govorio o izborima, kako se postupno i bez prisile vraćalo oružje, kako je funkcionirala mješovita vlast i policija, naveo je sličnosti između “Erdutskog sporazuma” i “Sporazuma iz Minska” i drugo.

Međutim, zaboravio je da Donjeck i Lugansk, kao i Moskva, pristaju na raspoređivanje mirovnih snaga Ujedinjenih naroda na liniji razgraničenja između Donjecke i Luganske Narodne Republike i Ukrajine, ne na cijelom teritoriju DNR i LNR. Vođa DNR Aleksandar Zaharčenko je rekao kako pristaje da UN pošalje mirovne snage koje će jamčiti sigurnost misiji OESS-a na liniji razdvajanja. Mirovna misija može boraviti na teritorijima DNR i LNR, ali bez bilo kakve misije, osim otvaranja njihovog ureda, za odmor, potrebnu liječničku skrb ili za sve što bi kao “civili” radili tijekom slobodnog vremena.

Dakle, nema nikakvog raspoređivanja mirovnih snaga Ujedinjenih naroda koji bi izbili na granice Rusije, što Oleksandr Levčenko dobro zna, dok pitanje Krima nije potrebno ni komentirati.

Ako Rusija ne vrati Donbas, Ukrajina će provesti “Plan B”

Oleksandr Levčenko: Što učiniti s tim ljudima i njihovom imovinom je taktički složeno pitanje. Strogo govoreći, mi građane Krima priznajemo kao građane Ukrajine, one koji su tamo živjeli do početka ožujka 2014. Novopridošli, žao nam je, ali niste naši građani. Pitanje imovine može se riješiti u okviru međunarodnog ili nacionalnog zakonodavstva, ali to je sekundarno pitanje. Glavna stvar je spremnost za povratak Krima. Nećemo ići na međunarodnu misiju, jer se to može dogoditi u Donbasu, što će biti politički sporazum, a za postizanje toga trebate imati jak adut u rukavu. Zašto je Kremlj protiv mirne reintegracije? Jer je u tom slučaju njihov položaj odmah oslabljen, a ukrajinski ojačan. Ako uspijemo ponovno integrirati područja koja su jednom oduzeta vojnim sredstvima, onda imamo veliku prednost. Pitanje Krima je malo dublje i možda je to pitanje života i smrti države.

“Povratak Krima bi se trebao odvijati obrnutim redoslijedom. Naime, prvo moramo vratiti Donbas, a zatim uzeti Krim. Ako Rusija blokira mirovni plan za povratak Donbasa, onda ukrajinska strana ima “Plan B” i okrećemo se Krimu. Tada će situacija za Moskvu postati složenija, jer pitanje Krima automatski pokriva pitanje Donbasa”, dodao je Levčenko, koji je odbio “čečenski scenarij” u smislu davanja autonomije Donjecku i Lugansku.
Zanimljivo je koliko lijepih stvari napričao Levčenko u sat vremena intervjua Marini Jevtušok iz Apostrofa. Još zanimljivije je da se nitko u redakciji nije usudio postaviti bilo koje drugo pitanje koje bi izlazilo iz okvira uspoređivanja “Erdutskog sporazuma” sa situacijom u Ukrajini, koja je neusporediva s onom u Hrvatskoj 1995.

Možda ukrajinska novinarka i ne zna za aferu “MiG-21 Frankenstein” i zašto je veleposlanik nakon gotovo jednog desetljeća karijere u Zagrebu, odakle je pokrivao i BiH, odjednom u žurbi spakirao kofere i stvorio se u Kijevu, gdje sada dijeli savjete ministru za “privremeno okupirana područja”, što bi trebala biti Donjecka i Luganska Narodna Republika i ruski poluotok Krim.

U međuvremenu je u rujnu prošle godine počelo na Županijskom sudu u Zagrebu počelo suđenje za aferu oko remonta MiG-ova Hrvatskog ratnog zrakoplovstva u Ukrajini, koje će biti zatvoreno za javnost. Naime, USKOK je zatražio da se sudski proces vodi iza zatvorenih vrata, a s tim prijedlogom suglasila se i obrana, što je učinjeno zatraženo radi zaštite nacionalne sigurnosti, jer će se tijekom postupka raspravljati i o ispravnosti MiG-ova, te pregledavati tajna dokumentacija.

Apostrophe