Obrat na iračkim izborima – Vode šiitski klerik Sadr i političko krilo proiranske armije iračkih šiita

Tijekom prebrojavanja glasova nakon parlamentarnih izbora u Iraku je došlo do neočekivanog preokreta.

Nakon polovice prebrojanih glasova, stranka šiitskog klerika Moqtada Al-Sadra je izbila na prvo mjesto, priopćila je izborna komisija.

Iznenađujući je povratak u političku arenu moćnog nacionalističkog šiitskog klerika, kojeg nisu podržale proiranske stranke. Moqtada Al-Sadr je deklarirani protivnik Sjedinjenih Država, ali je tijekom masovnih demonstracija u Bagdadu 2016. zagovarao manji utjecaj Irana na politiku Bagdada.

Prema prebrojanih preko 95% glasova u 10 iračkih 18 pokrajina je Hadi Al-Amiri, politički vođa iračke šiitske armije Hashd Al-Shaabi koju podupire Teheran, izbio je na drugo mjesto.

Čini se da je stranka premijera Haidera Al-Abadija za sada treća.

Moqtada Al-Sadr i Hadi Al-Amiri su pobijedili u četiri od 10 pokrajina u kojima su imali svoje kandidate.

Zanimljivost ovih izvora je da je Moqtada Al-Sadr osvojio znatno više glasova u glavnom gradu Bagdadu, koji daje najveći broj zastupničkih mjesta. Izborna komisija nije objavila koliko je mjesta u svakoj četvrti dobio i navela je kako će to učiniti u ponedjeljak, nakon objavljivanja rezultata iz preostalih pokrajina.

Stranka Haidera Al-Abadija, za kojega kažu da je i Sjedinjenih Država i Irana, treća je u šest pokrajina, ali je tek peta u Bagdadu.

Moqtada Al-Sadr je vodio dvije pobune protiv američkih snaga u Iraku, ali je jedan od rijetkih šiitskih čelnika koji su se, barem deklarativno, udaljili od Irana.

Rezultati su neočekivano pokazali da je bivši premijer Nuri Al-Maliki, kojeg se smatralo za ozbiljnu konkurenciju Abadiju, zaostao za njim.

Naravno, ovaj se slijed još može promijeniti, jer rezultati još trebaju biti objavljeni iz osam pokrajina, uključujući Ninivu, koja po broju zastupnika dolazi odmah nakon Bagdada.

Premijer Haider Al-Abadi je uoči izbora bio favorit. Za ozbiljne suparnike su smatrani Maliki i Amiri, obojica bliski Iranu, koji ima veliki utjecaj u Iraku i većinskim šiitskim pokrajinama zemlje.

Sadrova pobjeda, čak i drugo mjesto, za mnoge bi bila Moqtada Al-Sadr “čudo”. Međutim, ne zaboravimo da je Moqtada Al-Sadr kameleon iračke politike.

Sadr je formirao nevjerojatan savez s komunistima i drugim nezavisnim sekularnim kandidatima koji su mu se pridružili u prosvjedima koje je organizirao 2016. godine, kako bi izvršio pritisak na vladu da se suoči s endemskom korupcijom u zemlji.

Veliki dio svog autoriteta vuče iz svoje obitelji. Otaca Moqtada Al-Sadra, visoko cijenjeni veliki ajatolah Mohammed Sadeq Al-Sadr, ubijen je 1999. godine zbog prkosa Sadamu Husseinu. Rođak njegova oca, Mohammed Baqir, ubijen je pod Sadamom 1980. godine.

Njegova politička poruka je danas je irački nacionalizam i protivljenje Sjedinjenim Državama, te strancima općenito, što ga karakterizira još od 2003. U određenim govorima se mogu čuti i kritike na račun Irana u kombinaciji sa zajedničkim nastojanjem da se uspostavi veza s okolnim državama i inozemnim partnerima, kao i europskim metropolama i kompanijama.

Moqtada Al-Sadr je sazrio kao lider i oko sebe je uklonio sve ljude koji bi mogli štetiti njegovom ugledu, ne samo među šiitima, nego i ostalim etnoreligijskim skupinama u Iraku.

Nakon poraza iračkog premijera Nourija Al-Malikija 2008. godine, Moqtada Al-Sadr je otišao u Iran. Sadrov dragovoljni egzil je imao značajan utjecaj na njegovo političko razmišljanje. Kako su izjavili njegovi suradnici, kada je Sadr stigao u Iran, dočekan je kao heroj i vojskovođa koji se borio protiv američke okupacije.

Sadr je prošao proces “rebrendiranja” i raspustio je armiju Jaysh Al-Mehdi, ali je kasnije utemeljio mirovnu brigadu Saraya Al-Salam, koja samo imenom zvuči manje agresivno i nema sektaški prizvuk.

U borbi protiv “Islamske države” 2015. je Sadr povukao svoje borce čim su se pojavili navodi o zločinima koje su počinili njegovi ljudi. Bježeći od strogo od sektaške prirode svojih snaga, njegovi borci se protiv ISIL-a borili uz sunitska plemena, kao što su borci skupine Albu Nimr u Anbaru. Osim toga, borci njegove paravojne skupine su pozdravili ideju integracije u sastav iračkih snaga, ali samo kada se sigurnosni aparat vlade dokaže kao učinkovit i prije svega legitiman.

Što se tiče Hezbollaha i borbe protiv terorizma, tu su glavni tajnik libanonskog pokreta otpora Hassan Nasrallah i Moqtad Al-Sadr na istoj liniji. U jednom su trenutku postojale naznake natjecanja između skupina Hashd Al-Shaabi i Sadrove vojske Saraya Al-Salam, ali se kasnije pokazalo da su to više bila medijska izvješća, nego stvarno suparništvo.

Ovim se rezultatom Moqtad Al-Sadr pokazao kao pragmatičan političar i nije nikakvo čudo što je trenutno vodi na izborima.

“Po prvi put mogu čestitati vođi i iračkoj osobi. Čestitam mu na osvajanju prvog mjesto u Bagdadu, a Bog će dati da budemo prvi u cijelom Iraku”, rekao je Abbas Allawi, kandidat Sadrove stranke koji je ušao u parlament.

Dokument koji kruži među novinarima u Bagdadu  govori da je Sadr pobijedio s preko 1,3 milijuna dobivenih glasova.

Nakon njega dolazi Hadi Al-Amiri s više od 1,2 milijuna, te Haider Al-Abadi na trećem mjestu s više od milijun glasova.

Reuters nije mogao potvrditi autentičnost dokumenta, ali se brojke iz svih 18 provincija podudaraju s onima iz izbornog povjerenstva u 10 provincija koje su objavile rezultate.

Tko god pobijedi na izborima, morat će se boriti s odlukom američkog predsjednika Donalda Trumpa da odustane od iranskog nuklearnog sporazuma, jer Iračani ne žele da se njihova zemlja pretvori pozornicu sukoba između Washingtona i Teherana.

Haider Al-Abadi, inženjer obrazovan u Velikoj Britaniji, došao je na vlast prije četiri godine, nakon što je ISIL zauzeo trećinu teritorija Iraka. Prihvatio je američku vojnu potporu iračkoj vojsci, ali i dao odriješene ruke Iranu da slobodno podrži šiitske milicije u borbi protiv terorista “Islamske države”.

Nevjerojatan uspjeh je ostvarilo i političko krilo Hashd Al-Shabi armije, stranka Fateh, na čelu s Hadijem Al-Amirijem, čije su milicije odigrale ključnu ulogu u borbi protiv “Islamske države”. Neki Iračani mu zamjeraju njegove bliske veze s Teheranom, ali broj glasova govori da je prevagnula borba protiv terorističkih skupina, koju su njegove milicije iranski vojni savjetnici vodili diljem zemlje, najviše u zapadnim sunitskim područjima.

Hadi Al-Amiri je bio disident i iz progonstva u Iranu se više od dva desetljeća borio protiv Sadama Husseina.

Tko god da osvoji najviše mjesta još će morati pregovarati o koalicijskoj vladi, koja mora biti formirana u roku od 90 dana od formalnog objavljivanja rezultata.

Hoće li se Moqtada Al-Sadr, “kameleon iračke politike”, udružiti s Hadijem Al-Amirijem ili će pružiti ruku pomirenja Haderu Al-Abadiju, nemoguće je prognozirati. Sve su opcije otvorene i nijedna se opcija ne može isključiti.