Nakon rasta većine kineskih, europskih i američkih tržišta dionica ovog tjedna, zbog nade da takozvani “trgovinski sukob” neće biti toliko “ratni” od očekivanog, Kina je upravo “bacila bombu” koja će zasigurno uskrsnuti punopravni trgovinski rat.
Nakon što je predsjednik Trump uveo nove carine od 10% na kineski uvoz vrijedan 200 milijardi dolara, a uvedene carine će u budućnosti na rasti do 25%, dva tabora su se vratila napetostima.
Ranije ovog tjedna je Kina navodno umanjila tim na “izaslanstvo srednje razine”, koje će iz Kine putovati u glavni grad Sjedinjenih Država kako bi se stvorili uvjeti za posjet zamjenika premijera Liu Hea.
Ova vijest je ulila nadu u mogućnost pregovora između dvije sile i njihova pozitivnog ishoda.
Međutim, sada je sve gotovo. The Wall Street Journal je jučer izvijestio kako je, prema njegovim izvorima, Kina odbila prijedloge za slanje dvije delegacije u Washington.
Kineski dužnosnici kažu kako ih je ova taktika pritiska potaknula da ne surađuju po takvim uvjetima.
Odbijajući sudjelovati u razgovorima Peking slijedi svoje obećanje prema kojem neće sudjelovati u pregovorima pod prijetnjom ili pritiskom.
“Sve što rade u Sjedinjenim Državama ne daje nikakav dojam iskrenosti i dobre volje”, izjavio je na tiskovnoj konferenciji u petak glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova Geng Shuang.
“Nadamo se da će američka strana poduzeti mjere kako bi ispravila svoje pogreške”, dodao je Shuang.
Ray Dalio, osnivač Bridgewatera, upozorava da su trenutne trgovinske napetosti identične onima iz tridesetih godina prošlog stoljeća.
“Mislim da je razdoblje od 1935. do 1940. godine najbliže trenutnom razdoblju. I kada razmišljamo o odnosima Washingtona i Pekinga, vrijedilo bi se sjetiti onoga što se tada dogodilo”, rekao je Ray Dalio.
Da bismo bili jasni, ne kažem da smo na putu ka oružanom sukobu, ali kažem da moramo paziti kojim put idemo, s obzirom na uzročno-posljedične odnose na nas je naučila povijest i koje su opisane u predlošku. Ovaj izvadak opisuje kako su se gospodarski i politički uvjeti kasnih tridesetih godina razvili u ratove koji su im uslijedili”, podsjeća Ray Dalio.
U svom radu je opširno opisao kako se od trgovinske neravnoteže do financijske krize ulazi u eru monetarnog rata, koji se pretvara u trgovinski i na kraju u oružani sukob velikih razmjera.
Za Drugi svjetski rat podsjeća da je on zapravo počeo 1930. godine, kada je carinama “Smoot-Hawley” pokrenut trgovinski rat.
Japanski resursi su 1931. bili nedovoljni i zbog toga je pokrenut napad na kinesku Mandžuriju. Razlog je bio isključivo pristup resursima. SAD su htjele da Kina bude slobodna od japanske kontrole, jer su se natjecale za nadzor nad prirodnim resursima, posebice naftom, gumom i kositrom iz jugoistočne Azije. Istovremeno su Japan i SAD imali vrlo razvijenu bilateralnu trgovinu.
Godine 1931. je depresija u Japanu bila toliko jaka da je Japan od zlatnog standarda prešao na plutajući jen, koji je znatno deprecirao, ali su velike fiskalne i monetarne reforme dovele do toga da je Japan bio prva zemlja koja doživljava oporavak i snažan rast, koji je trajao do 1937.
U Japanu 1932. dolazi do velikih unutarnjih sukoba, što je dovelo do propalog puča i masovnog porasta desničarskog nacionalizma i militarizma. U razdoblju od 1931. do 1937. je vojska preuzela kontrolu nad vladom i povećala svoju kontrolu nad gospodarstvom.
U Europi 1933. Hitler dolazi na vlast u Njemačkoj. Podršku birača je dobio kao populist koji je obećavao kontrolu nad lošim gospodarstvom, da će unijeti red u politički kaos demokracije tog vremena i kako će se boriti protiv komunista. U samo dva mjeseca od kada je imenovan za kancelara, uspio je preuzeti potpunu kontrolu nad zemljom, koristeći se izgovorom očuvanja nacionalne sigurnosti. Reichstag je usvojio zakon koji mu je praktički dao neograničene ovlasti, djelomično zbog zabrane rada političkih protivnika i uvjeravanja nekih umjerenjaka da je to bilo neophodno. Odmah je odbio plaćati ratnu odštetu, izišao je iz Lige naroda i preuzeo kontrolu nad medijima. Da bi stvorio snažnu ekonomiju i pokušao dati prosperitet ljudima, stvorio je gospodarstvo pod kontrolom države, bolje rečeno njegove nacističke stranke.
Na primjer, Hitler je bio uključen u projekt Volkswagena za izgradnju pristupačnijeg automobila za obične Nijemce i naredio je izgradnju nacionalnih njemačkih autocesta. No, vjerovao je da je njemački potencijal ograničen zemljopisnim granicama, kako nema odgovarajuće sirovine za hranjenje industrijskog vojnog kompleksa i da njemački narod mora biti etnički ujedinjen.
Istodobno, Japan je sa svojim zapovjedništvom postajao sve jači, posebice zbog izgradnje vojno-industrijskog kompleksa, vojske koja je namjeravala štititi svoje baze u Istočnoj Aziji i Sjevernoj Kini, ali i širiti svoju kontrolu nad drugim teritorijima.
Njemačka je također pojačala izgradnju svog vojno-industrijskog kompleksa i odlučila se proširiti susjedne zemlje.
Godine 1934. dolazi do velikog pomora u nekim dijelovima Japana, što je uzrokovalo još više političkih turbulencija i jačanja desničarskog militarističkog i nacionalističkog pokreta. Budući da slobodno tržište nikada nije radilo u korist ljudi, to je dovelo do jačanja zapovjedne ekonomije.
Konačno i Njemačka 1936. vojno preuzima Porajnje, a 1938. je pripojila Austriju.
Japan 1936. potpisuje pakt s Njemačkom, a iste godine FED pooštrava svoju politiku, što je uzrokovalo slabljenje osjetljivog gospodarstva, ali su oslabile i ostale velike ekonomije.
Godine 1937. započinje japanska okupacija Kine, a započeo je Drugi kinesko-japanski rat. Japanci su preuzeli Šangaj i Nanking, ubivši oko 200 000 kineskih civila i zarobljenika. Sjedinjene Države su podržale kinesku vladu Chiang Kai Sheka u borbi protiv Japana borbenim zrakoplovima i pilotima, čime su neizravno uključile rat.
Njemačka je 1939. napala Poljsku, čime je Drugi svjetski rat službeno započeo i u Europi. 1940. Njemačka je već okupirala Dansku, Norvešku, Nizozemsku, Belgiju, Luksemburg i Francusku.
Tijekom tog vremena je većina tvrtki u Njemačkoj i Japanu ostala u javnom vlasništvu, ali je njihova proizvodnja pod kontrolom vlada bila potpora ratu.
Henry Stimson 1940. postaje je američki državi tajnik rata. Sve više je koristio agresivne ekonomske sankcije protiv Japana, što je kulminiralo Zakonom o kontroli izvoza od 2. srpnja 1940. godine. U listopadu iste godine je uveden embargo, ograničavajući “svo željezo i čelik u destinacije osim Velike Britanije i naroda zapadne hemisfere”.
Od rujna 1940. godine, kako bi dobio više sredstava i iskoristio prednosti europske preokupacije ratom na svom kontinentu, Japan je napao nekoliko kolonija u jugoistočnoj Aziji, počevši od francuske Indokine. 1941. je Japan proširio svoj doseg oduzimanjem rezervi nafte u nizozemskim “Istočnim Indijama” i “Južnu resursnu zonu”, koja je postala dio japanske “Velike Istočne Azije”. “Južnu resursnu zonu” su činile uglavnom europske kolonije u Jugoistočnoj Aziji, čije je osvajanje omogućilo Japanu pristup ključnim prirodnim resursima, od kojih su najvažniji bili nafta, guma i riža. “Velika Istočna Azija” je bio blok azijskih zemalja koje je kontrolirao Japan, ali prethodno u njima nije bilo zapadnih sila.
Japan je tada okupirao pomorsku bazu u blizini filipinskog glavnog grada Manile, čime je zaprijetio napadom na cijele Filipine, koji su u to vrijeme bili američki protektorat. Kako bi pomogli saveznicima bez potpunog ulaska u rat, 1941. Sjedinjene Države započinju svoju politiku “posuđivanja”. Prema ovoj politici, SAD su “besplatno” slale naftu, hranu i oružje savezničkim narodima. Ta je pomoć u današnjem iznosu vrijedila preko 650 milijardi dolara. Politikom o najmu brodova, iako nije bila izravna objava rata, završila je neutralnost Sjedinjenih Država.
U ljeto 1941. godine američki predsjednik Roosevelt naređuje zamrzavanje sve japanske imovine u Sjedinjenim Državama i zabranjuje izvoz nafte i plina u Japan. Japan je izračunao da će ostati bez nafte u dvije godine. U prosincu 1941. Japan napada Pearl Harbor, te britanske i nizozemske kolonije u Aziji. Iako nije imao plan ući u puni rat, htio je uništiti Pacifičku flotu koja je zaprijetila Japanu. Japan je također vjerovao da će SAD biti oslabljene s ratom na dva fronta, te da su japanski totalitarizam i zapovjedni vojni-industrijski kompleks, uz istovjetan kakav je imala Njemačka, nadmoćniji sustava individualnog kapitalizma kakav je postojao u Sjedinjenim Državama.
No, vojna pitanja i kako je tekla povijest Drugog svjetskog rata su ovdje sporedni. Bit onoga što je htio reći Ray Dalio jeste da krize koje se pokušavaju riješiti trgovinskim ratovima, sankcijama i embargom vel lak može uzrokovati vojni odgovor pogođene strane. Konačno, ratovi su se uvijek vodili iz ekonomskih razloga, a aktualna situacija u svijetu ne obećava dobro. Ipak, još uvijek nijedna od velikih ekonomija nije dosegla točku na kojoj nema dovoljno resursa za gospodarski rast, stoga ima nade i manevarskog prostora da se izbjegne scenarija o kojem govori Ray Dalio.
Dužnost svake suverene zemlje je da se brine za svoje građane: osigura ličnu sigurnost i mogučnost zaposlenja! Carine su legitiman način zaštite vlastitog tržišta radne snage i roba. Svaka vrsta embarga je napad na drugu državu! O međunarodnoj zabrani trgovanja drugih država, što sustavno provode ameri, ne treba niti govoriti. Da li će od sadašnjih događanja doći do globalnog rata? Najvjerovatnije neće jer su privrede toliko međuovisne da bi nas rat tehnološki vratio u pedesete godine prošlog stoljeća, a zna se da bez novog mobitela svake godine nema života za omladinu na zapadu!
u americi ako ostanu 10 minuta bez struje će zavladati totalni kaos. nacija koja je vidjela prvo pile u životu u supermarketu onako upakirano u celofan. nacija koja nemože napraviti objeda bez mikrovalne peći da ide u rat. dajte, molim vas. bajke su na drugom katu
Nekad smo običan poljubac u šali znali definirati; “kucanje na sporedna (pomoćna) vrata, da bi se lakše otvorila glavna vrata”. Ovo što se danas događa u tkzv. “trgovinskom ratu”, ja osobno bih uporedio sa predašnjom pomalo šaljivom sintagmom. Samo je pitanje vremena, odnosno trenutka i procijene, prije svih USA, jer su iste sa svojim uvođenjem sankcija svima i svakome, a u cilju nečeg što nazivaju “zaštitom” u obrani svojih nacionalnih interesa, dosadile i Bogu i ljudima, a od tih sankcija ionako ima sve manje i manje nekakve vajde, stoga što su jednostrane, a ne međunarodne, pa svi na neki način nastoje i nalaze puteve da ih izbjegnu ili ih jednostavno ne žele slijediti ako im nisu (što velikoj većini i nije) u interesu. Samo je pitanje vremena, a po mojoj procjeni taj je trenutak vrlo blizu, kada će taj trgovinski, prerasti u oružani rat i agresiju. “Svijetski poredak” predvođen USA,… Čitaj više »
Ako vec idemo s analogijom Kina = Japan i USA = USA, onda je pitanje tko u ovoj analogiji postaje ekvivalent one Mancurije bogate resursima koji trebaju Japanu (Kini)?
I kakva se lekcija dade povuci iz ovog:
“Japan je također vjerovao da će SAD biti oslabljene s ratom na dva fronta, te da su japanski totalitarizam i zapovjedni vojni-industrijski kompleks, uz istovjetan kakav je imala Njemačka, nadmoćniji sustava individualnog kapitalizma kakav je postojao u Sjedinjenim Državama.”
Sve u svemu, usa tone u kaos i to je nezaustavljiv proces,mada će potrajati još 4-6 godina dok ne puknu. Kina i Rusija su prešle granicu gdje su ih liberalni imperijalisti mogli zaustaviti raznoraznim podmetanjima i zavjerama, ili vojnom silom koja im je uvijek bila glavno sredstvo. Kao i uvijek,najbitnije su promjene koje se događaju u ljudskim glavama. Jednom kad je kritična masa ljudi spoznala da je amerika i tzv. liberalna demokracija občna kriminalno-propagandna shema,koja k tome sada može biti i vojno poražena, priča je bila gotova. Amerofili na portalu se i dalje trude i guraju svoje nekritičko obožavanje svega što je zapadno,i uz to pljuju po sami sebi i svojoj rasi,ali to je nebitno. Ionako su preglupi da bi spoznali kako je većina stvari koje kupuju zapravo made in China, i da je plin kojim se griju uglavnom ruski. To su izgubljeni slučajevi koji će i umrijeti u uvjerenju… Čitaj više »
Ray Dalio je osnivač jednoga od većih i najuspješnijih fondova u povijesti i stvarno trenutno stanje odnosno posljedice izvrsno objašnjava isto ka i uzroke do neke razine međutim ni on nezna šta će poduzet oni na vrhu piramide moći koji po svojemu slobodnome nahođenju usmjeravaju enormne količine njihove moći u obliku novca i korištenja prirodnih i društvenih resursa, a to sve u cilju održavanja globalne nestabilnosti u kojoj oni stalno dobivaju još više moći odnosno kontrole bez obzira na propadanje cilih naroda ili država, pa i izazivanja svijetskih ratova sa desecima miljuni mrtvih. Kako su ti isti financirali sve sukobljene strane u prvome i drugome svijetskome ratu tako su spremni na isti način pokrenit i treći, a oće li, to se jednostavno neznai. Kako niko nije ima točan uvid u stvarno stanje, prije i na samim počecima predhodnih svijetskih ratova, tako ga niko nema ni danas da bi reka oće… Čitaj više »
Mora se priznat Japancima da su dobro natamburali i protjerali europske kolonijalne sile, da nije njih bilo još uvijek bi bili opijumski ratovi po kini i okolici