Ohrid – putokaz za naše budne snove

Prisloniš li uho na nadgrobnu ploču, možeš čuti otkucaje srca sv. Nauma, kaže legenda. U tijesnoj, omanjoj prostoriji crkve izvorno podignutoj u čast Sv. Arhanđela Mihajla ljudi bi klekli, prislonili uho i slušali. Izletnici, putnici namjernici ili hodočasnici, tko bi razaznao tko je tko. Klekao sam i ja, zatvorio oči, nastojao isključiti vanjsku stvarnost i…doista se čuo bas dum…dum.

To što čujem, to su otkucaji mojeg bila, racionalizirao sam na izlasku, a onda u suvenirnici zamijenio kovanicu od jednog eura za pet svijeća. Sve što sam sa svijećama imao reći stalo bi u pojam – zahvalnost. Zahvalnost Sv. Naumu zbog njegovog djela i svih onih djela koje mu ljudi pripisuju, zahvalnost precima zbog života koji su u temelju mojega, zahvalnost za život u kojem mogu baš tu paliti svijeću. Sve to bilo je uronjeno u osjećaj stvarnog fizičkog prisustva sv. Nauma. Vjerojatno se to događa i drugima u vjerskom zanosu, pomislih.

Ispod se prostiralo Ohridsko jezero, izgledalo je kao more. Čak su i valovi udarali o obalu. Iznad je tiho, uporno Bijeli Drim utiskivao sebe u jezero i srastao se s njim. Vjenčanje bez pompe. U toj inteligentnoj igri Života, Prirode koja opstaje davanjem, koja svoju veličanstvenost zrcali tek u oku promatrača, osjeti se iskonska Moć, bez titulara i pripadajuće sile. Tom iskazu Božanskoga, Sv. Naum je pridodao čovječje. Od klesanog kamena gradio je manastir, uz mnoštvo graditelja čija je plaća bila radosna dnevnica – završetak radom ispunjenog dana uz saznanje da si ugradio dio sebe, svojih vještina u zdanje posvećeno Svetomu. A svet je Život. Sveta je Vjera.

Bio je to kraj 9. stoljeća, kad je sv. Naum podigao na Ohridskoj hridi manastir. Stotine godina prije prekrajanja povijesti, prije razdvajanja naroda i vjera. Puno je naučio od Ćirila i Metoda, a onda je zajedno sa Sv. Klimentom prosvjećivao svoj slavenski narod. Osnovao je Preslavsku književnu školu, Prvo sveslavensko sveučilište u Ohridu na kojem je studiralo preko 3000 studenata. Crkvene knjige napisane ćirilicom tad u Ohridu mogu se naći u svim pravoslavnim knjižnicama i baza su pravoslavnom kršćanstvu.

Sveti Kliment je danas patron Ohrida i patron današnjih Makedonaca i Bugara, a Sveti Naum Ohridski – narod će reći da je čudotvorac i iscjelitelj. Onima bez dara Vjere ni u jednom Čudu nikakvog čuda nema. Sve je objašnjivo, samoozdravljenja se događaju zbog određenih kemijskih reakcija u tijelu, reći će. Samo što saznati nećemo otkud i kako dođe poticaj za te naredbe iz mozga. Iz prošlosti i davno raspadnutih kostiju ništa ne može doći jer smo u zatvoru trenutka Sad, a Vrijeme se neda preskočiti, zaobići u našem linearnom poimanju svega. A opet se Čudo dogodi, našim tumačenjima usprkos.

Za Ohridsko jezero kažu da je jedno od tri najstarija na svijetu. Brodom preko jezera čija je dubina skoro 300 metara natrag u svijet nacionalnih trvenja, rasta BDP-a, vanjskog duga, tamo gdje je jedna država i jedan izdanak slavnih Slavena poput lista na vjetru svjetskih silnika. Ohrid je na UNESCO-voj listi svjetske baštine kao spomenik kulture i spomenik prirode. Tvrđava cara Samuila, osmanska arhitektura, crkva Sv. Klimenta i crkva Sv. Jovana Kanea, antički teatar i još 363 crkve koje su postojale u Ohridu nisu bile dovoljne da bi zadržale oko 60 000 ljudi koliko je prije samo par godina živjelo u Ohridskoj općini. Ostala ih je tek jedna trećina. Ostali su iselili. Okrenutost prema vanjskom, zamjena svojih vrijednosti tuđima, stranim, život s reakcijama na akcije drugih umjesto življenja s akcijama koje predvode Naumovi baštinici – sve to sve naše slavenske narode čini još manjima i nimalo slavnima. Iseljavamo u tuđe jer smo opčinjeni tuđim, jer preziremo svoje, zavedeni stoljećima prekrajanja dogođene povijesti u kojoj smo zadnji, pokoreni, nikad svoji. A preživjesmo. S jezikom svojim i zapisima na svom jeziku.

Možda se probudimo iz ovog ružnog sna, možda u Drimu vidimo dream kao putokaz za budne snove, možda osvijestimo svoju snagu i preokrenemo tijek namijenjene nam povijesti. To ćemo dogoditi onog trena kad se okrenemo sebi, svome, vlastitom nacionalnom biću.