Jedan od važnijih datuma u povijesti socijaldemokracije, koja je odavno odbacila revolucionarne metode djelovanja, kongres je njemačkih socijaldemokrata u Bad Godesbergu 1959. godine, na kojem je Willy Brandt otišao tako daleko da je izjavio da je platforma njemačke socijaldemokracije: “Ne marksizam – da socijalizam i ne nacionalizacija – da welfare state”. Zapadnoeuropski marksizam je taj koji je revolucionarni marksizam u praksi pretvorio u “anti-imperijalistički pacifizam”, vodstva talijanskih, španjolskih i francuskih komunista su izmislili takozvani Treći put, a kasnije su svi kao temelj djelovanja prigrlili “borbu za ljudska prava”, do te mjere da u programima mnogih suvremenih “lijevih radikalnih” stranaka u Europi nema ničega izvornog marksističkog.
Ako ljevica želi povratiti društveni utjecaj, prije svega mora iznositi stavove koji su razumljivi javnosti. Prije svega se mora ponovno približiti narodu i vratiti se korijenima, te se tako suprotstaviti stavovima političkih protivnika.
U uvodu smo spomenuli Njemačku zato što je “Znanstvena služba Bundestaga” dala politički vrijednu ocjenu o ruskoj misiji u Siriji koju je komentirao Rainer Rupp. Vrijedna jer se poklapa sa stavom stranke “Die Linke”, koja tvrdi “kako je ruska vojna akcija u sladu s međunarodnim pravom, dok je američka, a time i saveznika Washingtona, prekršila zabranu Ujedinjenih naroda o primjeni agresije i tako je prekršila međunarodno pravo”.
Koliko god ugodna bila ova izjava, s druge strane treba reći što bi se dogodilo da je Znanstvena služba došla do drugačije pravne procjene situacije? Bi li tada pozdravila izvješće? Osim toga, ovdje govorimo samo o jednoj frakciji u jednoj zemlji, dok je “ljevica” Françoisa Hollandea bila vatreni zagovornik intervencije protiv Sirije, a naša bivša “ljevičarska vlada” u Hrvatskoj je tisućama tona oružja opskrbila islamističke terorističke skupine na Bliskom istoku.
Zahtjevi poput “Napustimo NATO!” izgledaju revolucionarno i zasigurno dobro zvuče, ali ne odgovaraju mogućnostima ne samo političke lijeve opcije , nego ni mnogih, kao ih se pogrdno naziva, “populističkih stranaka”.
Govoreći o Njemačkoj, obzirom na ravnotežu snaga to zvuči više kao pretjerana, gotovo smiješna ideja, nego kao nešto što bi podržala većina stanovništva. To potvrđuju i izvješća o padu sudjelovanja u prosvjedu protiv baze u Ramsteinu ili nemoćne pojave Sahre Wagenknecht na Brandenburškim vratima nakon raketnih napada protiv Sirije u travnju ove godine.
Upuštati se samo u optužbe neće poboljšati situaciju u korist snaga koje se zalažu za mir. NATO slijedi svoje vlastite interese i ne zanima ga što misle “lijevi” ili “desni radikali”. Osim toga, sporednim temama je između ove dvije skupine uspješno posijano sjeme razdora, a te su teme uglavnom povijesne ili svjetonazorskog karaktera.
Društveni utjecaj snaga koje se protive NATO paktu, što je prije nekoliko desetljeća bila karakteristika ljevice, postaje sve slabiji, jer se vlastiti stavovi ne uspijevaju jasno formulirati, predstaviti javnosti i tako braniti svoje političke i interese vlastitog naroda.
Nerazumljive teorije i zahtjevi mogu se smatrati zasebnim političkim stavovima, ali oni stvarnost ne čine razumljivijom. A upravo je to ono što treba učiniti, iako se nažalost često čini suprotno.
Rasprave moraju biti političke, a ne pravne, moralne ili filozofske. Na stav stanovništva u NATO paktu se ne može utjecati moralnim prigovorima ili stalnim naglaskom na opasnost od Trećeg svjetskog rata. Većina ljudi se ne želi ni suočiti s tim pitanjem. Kako bi netko uživao u životu uz stalnu misao prijetnje vatrom? Osim toga, većini ljudi je nezamislivo da bi mogle postojati političke snage koje su toliko nerazumne da pokrenu nuklearni rata do sveopćeg uništenja. Ali opasnost je stvarna, čak i ako izgleda tako nestvarno.
No, ono oko čega se može dogovoriti jest trošak na oružje i samo članstvo u NATO paktu, koji, objektivno gledano, nema nikakve potrebe za proračunom od preko 900 milijardi dolara. Rusija i Kina zajedno ne dosežu vojni proračun Zapada. Putin ne samo da snižava proračun za obranu, nego, za razliku od Sjevernoatlantskog saveza, razvija obrambeno oružje umjesto ofenzivnog. Umjesto da se raspiruju strahovi, ono što je ostalo od “ljevice” i takozvane “populističke stranke” opetovano moraju upozoravati na ovu proturječnost i pitati zašto se Zapad odmah ne dogovori s Rusima. To mora biti linija političkih argumenta, a povijesna i svjetonazorska razmimoilaženja političkih opcija koji imaju zajednički veliki i prioritetni cilj se moraju ostaviti po strani.
Unatoč nedostatku opasnosti, Trump je čak govorio o povećanju potrošnje za vojsku na 4 posto BDP-a. Neprestano i svugdje se prazne blagajne, a kada je riječ o potrebama stanovništva svi termini se pomjeraju za neka buduća vremena. Samo u Njemačkoj nedostaje 159 milijardi eura, osobito za škole i ceste, izvijestio je nedavno Frankfurter Allgemeine Zeitung u svom članku o općinama s velikim financijskim manjkovima. Bazeni se moraju zatvarati i rušiti, jer nema novca za njihovu obnovu. Više od 300 000 kućanstava u Njemačkoj je isključeno iz elektro-energetskog sustava, jer si ne mogu priuštiti visoku cijenu električne energije, najvišu u Europi. Umjesto slanja milijardi eura u oružje, iako naizgled marginalne, spomenute političke snage se moraju mobilizirati kako bi snizili cijenu električne energije. Zapravo, politika mora služiti narodu i ne smije se baviti kršenjem međunarodnog prava na moralnoj ili razini pravnog dogmatizma.
Naravno, slučaj Sirije, kao i mnoga druga politička pitanja, kao što je “aneksija” Krima, mogu se legalno obrazložiti. Ali to postaje vrlo suptilan i često nerazumljiv pravni jezik, koji nije blizak ljudima. Koliko Europljana zna tko prema Povelji Ujedinjenih naroda ima pravo na referendum o samoodređenju i nezavisnosti i koji su kriteriji za njegovo provođenje? Vrlo malo, a kada im se i pročita u izvornom obliku, polovica ne zna razliku između autonomne republike, pokrajine ili regije.
Naravno, pravna obrazloženja su važna, pogotovo kada se može dokazati dvoličnost Zapada i to treba reći, jer njegovo političko djelovanje ne ovisi o vrijednostima i pravu, nego prije svega o interesima uske skupine ljudi. No, pravne diskusije uvijek nose opasnost od klizanja u retoriku ili nerazumljive stručne rasprave.
Ali ako žele doći do stanovništva i imati društveni utjecaj, političari moraju stati pred ljude, no ne smije ih se zbunjivati s nerazumljivim govorima. Je li to “populizam”? Možda jest, ali u mnogim slučajevima je to jezik kojeg ljudi razumiju.
To znači da je navedeno potvrda vlastite perspektive, ali ne temelj za vlastiti zaključak. Vraćajući se na protivnike ruske intervencije u Siriji, oni će učiniti sve da se neupitne istina uvijek iznova preispituju, dok sve ne padne u zaborav.
To je potrebno da bi se očito proizvoljno tumačenje međunarodnog prava na kraju uskladilo s konkretnim interesima Zapada u odnosu na države poput Sjeverne Koreje, Irana, Sirije, pa čak i Rusije i Kine. Ali pravo naroda na samoodređenje je pobijedilo “ljudska prava” koja su se koristila i još uvijek koriste za promicanje interesa Zapada.
Ova igra je bila uspješna u većini slučajeva, jer s jedne strane većina ljudi ipak misli ljudski, što znači da ne žele da ostatak čovječanstva živi loše. Većina ljudi ne želi glad, bolest, bijedu i beznađe. Ne želi to za sebe, ali ni drugima. Upravo ovaj stav, koji karakterizira čovječanstvo, zloupotrebljen je od onih koji su ljudska prava koristili za ostvarivanje vlastitih interesa.
S druge strane, ovu zapadnu politiku podržavaju široki krugovi stanovništva koji sve više brinu o vlastitoj egzistenciji i sve manje imaju vremena da procjenjuju globalna previranja.
Ovaj nedostatak zanimanja za ono što se događa u drugim dijelovima svijeta guše rasprava u kojima prevladava dogmatizam, gomilanje činjenica, statistike, istraživanja i druge vrste “nenadmašnih argumenata”. To u većini ljudi ubije interes za bilo koju važniju temu.
Ali jednostavna, realna pitanja mogu razbiti površne stavove i stereotipe. Hoće li ih SAD ili druge zemlje NATO pakta bez prigovora prihvatiti da strane sile novcem i oružjem podupiru državne neprijateljske skupine na njihovom teritoriju? Hoće li SAD ili druge zemlje NATO pakta tolerirati da strane sile nepozvane na njihovom teritoriju grade baze, treniraju vojsku u borbi protiv vlada, provode napade dronovima i bombarderima u Siriji?
Hoće li SAD prihvatiti da Rusija, Iran ili Sjeverna Koreja postave vojne baze oko cijele Amerike, da tamo postave projektile, provode manevre i formiraju saveze protiv Sjedinjenih Država? Hoće li Zapad prihvatiti da ga Iran ili Sjeverna Koreja pokušaju prisiliti da promijeni svoje ideje o društvenom poretku i demokraciji?
A što biste učinili da živite u Siriji i sedam godina strahujete za svoju djecu, svoju obitelj? Ako vaša djeca ne mogu izlaziti bez rizika po njihov život? Ako ne mogu ići u školu? Bi li se bojali što će im se dogoditi ako se razbole, a nitko im ne može pomoći jer se urušio sustav medicinske skrbi? Što biste učinili ako su vam stanovi ili kuće uništeni i zbog rata nema posla? Ne biste li i vi pomislili na bijeg, sam da spasite svoje najdraže i sebe same? Ne biste li također tražili bolji, pristojan život u sigurnosti i nadi u svijetlu budućnost?
To su pitanja koja treba postaviti onima koji osuđuju ratne izbjeglice, sirijsku vladu ili druge države koje pomažu Sirijcima prikazuje ih se kao prijetnju svjetskom miru i stabilnosti. Ljudi nisu glupi, ali zbog pogrešnih interpretacija jednostavno nisu zainteresirani za ove teme, a kada i jesu misle upravo onako kako se od njih traži. Postoje dvije skupine. Prva, koja pokazuje ljudskost bez poznavanja najosnovnijih činjenica, koje bi bile odgovori na ovih nekoliko pitanja, te druga, koja nerijetko ima fašistoidne stavove, upravo zbog nepoznavanja srži problema.
Postavljanje pravih pitanja trenutno je jedina prava zadaća, a istodobno i prilika da istinska ljevica, ako je od nje išta ostalo, kao populisti u usponu potkopaju duopol političke elite koja u ovom obliku Zapadom vlada od Drugog svjetskog rata.
Da bi to postiglo, moraju se stvarati forumi putem stranaka ili društvenih skupina i raspravljati o tim pitanjima, pronaći odgovore i, ako je moguće, predložiti odgovarajuće mjere za provesti. Mora se stati na kraj besmislenim unutarnjim sporovima ili sukobima političkih opcija koje zapravo imaju isti cilj, iako smatraju da do njega treba doći različitim putevima.
cipras i siriza su nam otvorili oči. peta kolona imperijalizma. trojanski konj imperijalizma
Bravo Babiću, super, bravo, Da te nema trebalo bi te izmisliti. Vjerujem da će prava ljevica ipak preživjeti sva demoniziranja i sve izdajice ljudskosti poput gospode iz Antisocijalističke Obrane. Napredak u nove oblike međuljudskih odnosa je nezaustavljiv. Čovječanstvo će ići naprijed i to je zakon univezruma i evolucije. Kočničarima napretka vrijeme prolazi, – no pasaran -.
nakon pada sssr – a lideri koji je su vodili lijeve stranke na smrt su se ispripadali i povukli pa praktički sami sebe isključili iz političkog života kao da je nestankom sssr nestalo i radništvo taj neviđeni kukavičluk otvorio je prostor za uzlet fašizma nacizma i drugih gubitnika koji bi revidirati povijest danas nažalost u Evropi jedino lider laburista u velikoj Britaniji promiče i javno zastupa ideje socijalizma i zaštite radništva sada nažalost ispada da su svi lideri nekada jakih lijevih stranaka bili tek u šljivi uhljebi i borci za povlastice koji i nisu imali šta za reći
Globalistickoj ljevici kojoj su draži i bliži svi “drugi” od vlastitog naroda je prošlo vrijeme i narod je rekao jasno NE!!! Ako ljevica želi preživjeti i ikad više biti relevantna, mora prihvatiti činjenicu da ljudi vole biti dio nečeg većeg od sebe i svog bijednog života, bila to obitelj, klan, nacija ili rasa. Ako su ti svi ljudi braća, onda ti nitko zapravo nije brat!
Izvorna ljevica je bila za svoj narod i svoju državu ali protiv onih koji su koristili državu da bi ubijali i pljačkali svoj narod. Velika razlika od toga do komunista ili današnjih globalistickih izdajnika!!!
krivili sebe u crkvi da su komunisti pridobili radnistvo za sebe jer je crkva zapostavila radnike. tradicionalno je crkva djelovala medju seljastvom pa se nisu snasli kad je nastala masovna radnicka klasa.
moguce da je slican slucaj sada. kao sto je nekad seljacka klasa nestajala a radnicka klasa nastajala sad nestaje radnicka. baza se promijenila a majstorisanje se nudi isto.
Bravo za članak gospodine Babiću. Vjerujem da se promišljanja iznesena u tekstu neće dopasti mnogima na prostorima brdovitog Balkana. Prije svega radikalno desno nacionalističkoj i ortodoksno klerikalno orjentiranoj populaciji, koja je na ovim prostorima između ostalog veoma retrogradna, te korjene za svoje političko (koje je naravno u dobroj mjeri i populističko) djelovanje nalazi u režimima koji su bili kolaboracionisti hitlerove Njemačke. Neka od takovih idealiziranih primišljanja i danas prononsiranih ideja idu čak i u vrijeme Turaka, a neka čak i dalje. Takve se ideje danas zahvaljunići dostupnosti desno orjentiranih medija i portala, kao i Wikipedije koja je veoma površna, a u nekim slučajevima pristrana i neistinita, stvaraju romansirane slike zločinaca iz prošlosti (ustaša, četnika, balista, belogardejaca i ostalih izroda balkanskih naroda), čiji današnji slijedbenici, upravo zbog neznanja kako djelovati, današnje tkzv. ljevice, nalaze i sve više osvajaju prostor za svoje djelovanje. Kažem tkzv. stoga što danas komunističke, socijalističke, socijaldemokratske partije… Čitaj više »
Političke opcije desnice pokušavaju sačuvati nacionalne identitete i suverenost nacionalnih država pred liberalnom navalom od, u vremenu i prostoru, izgubljenih političkih opcija ljevice.
Zasto je u Yugoslaviji postojao SOCIJALIZAM, da u 35 – 40 godina izgradi nesto sto nakn toga 30 godina gologuzani pljacakaju i jos nisu sve opljackali. A poslije socijalizma nisu gradili vec su samo pljackali kada sve opljacakju opet ce doci scijalizam za slijedecih 50 godina da opet izgaradi pa da ovi kapitalisticki gologuzani opet imaju sto pljacakati.
Podjela na tzv. ljevicu i desnicu je passe. Diktatura proleterijata, nacionalizacija, zadrzavanje vjerskih sloboda i omogucavanje malog poduzetnistva je jedini put. Paralelno s tim,nemilosrdni obracun sa izdajnicima naroda. Hebes i lijeve i desne, svi sluze istom gazdi.
Mislim daj e poanta da ljevice i desnice u tradicionalnom smislu, s kraja 19. stoljeća nema. Osim toga, ne znam zašto, blagi je naglasak dan na Njemačku i sirijski rat. Dobro. jednako je svugdje. Ali sve u svemu, što sam davno negdje polemizirao, ako uzmeš Škotski nacionalističke stranku (SNP), ona u programu ima više marksizma, kojeg ne spominje, naravno, nego sve SPD stranke EU. To bi otprilike bilo državna ekonomija, preraspodjela rada i dobara skoro po našem Zakonu o radu iz ’74. u Jugoslaviji….itd itd itd. A jesu po imenu i defaultu nacionalistička stranka.
Pa imamo Sirijsku socijalističku nacionalnu stranku, koja se htjela razlikovati od panarapske isto socijalističke Bath stranke.Naša je nevolja što u nas ljudi sve gledaju kroz KPJ i period od 45 do 90. Kao da smo mi centar svijeta i nigdje nema ljevice i suverenista, nego u nas.
u guglo democratic socialism.
mlada nada odrasle na zeitgeistu i icke-u.
hvali i žižek na rt, sigurno je dobro.
ko preživi pričat će.
isto tako u guglo: Second Civil War Letters
Stavri su se izokrenile kapital se udruzio i sinhorono djeluje protiv masa, i brani masama da se ujedine protiv kapitala.
U kapitalizmu kapitalisti jedu meso, narod kupus i privid je da svi jedu socijalisticku sarmu.
Bilo bi lijepo kada bi se neki komentatori ispod potrudili protumaciti sebi a ostalima ovdije samo dvije rijeci;
DEMOS
POPULI
Nakon toga mnogima ce biti mnogo toga jasnije.
Ti obrazac livo – desno je osta u prošlome stoljeću. Danas je establishment – antiestablishment. Vidimo kako sve manje ljudi ima sve više bogatstva od ostatka . . . onih 0,1% imaju više od onih 99,9%. Problem je taj šta puno ovih koji se nalaze među 99,9% radi upravo ono šta ovih 0,1% žele od njih jer misle kako će ih dostić neshvaćajući da će samo 0,1% njih se uspit malo odlipit od ovih 99,9% i uopće ne vide kako je i trend protiv njih. Pa sve je teže zaspat i sanjat ”american dream” . . . Danas uopće nije sporno privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, međutim sporan je monopol na proizvodnjju novca pomoću kojega se od većine otimaju prirodni resursi koji dolaze u vlasništvo manjine. Ja nisan vidija ni čuja nekoga ko za sebe tvrdi da je ljevičar koji bi reka kako su centralne banke koje nam proizvode… Čitaj više »
Odličan tekst Babiću ali moraš više pažnje da obratiš na detalje i više kritičnosti pri pisanju tekstova. Izjava: “Putin ne samo da snižava proračun za obranu, nego, za razliku od Sjevernoatlantskog saveza, razvija obrambeno oružje umjesto ofenzivnog” je KRAJNJE OPASNA. Kako se može reći da Rusija “razvija obrambeno oružje umjesto ofenzivnog” kada smo čak i ovde čitali o raketama na nuklearni pogon koje mogu obleteti Zemlju nekoliko puta ili o maloj robotizovanoj podmornici koja nosi nuklearno torpedo od 100 megatona koje je u stanju da napravi cunami visine 500m i “ispere” svo priobalje gde se aktivira…
Tako se daje prilika kritičarima da vrlo bitno pitanje pobijaju potpuno nebitnim detaljima. A i za nas, simpatizere ruske politike, nije dobro da stvari idealizujemo. Krajnja realnost je neophodna za razumevanje siruacije i na osnovu toga za donošenje pravilnog stava.
Kapitalizam je sjajan sistem,glumis gazdu,bankrotiras i onda ti korumpirani politicari podmire dugove iz zdravstvenog,mirovinskog i iz poreza pa nastavis glumit gazdu jer si “too big to fail”, a tiskara rmba u tri smjene i sve bez inflacije,fenomenalno!
ima nade mozda je pisac mislio na novog ekvadorskog predjednika koji usput ima i lenjinovo ime ma bravo
ljevice više nema niti u ostacima nakon pada sssr-a potreban je potpuno nov i daleko radikalniji otpor predatorskom kapitalizmu promjene moraju doći odozdo od ugroženog radništva koje se ponovno mora izboriti da ga se uvažava i sluša lako je reći ali jako teško postići