Pametni telefon?

Prije godinu dana dobio sam od kćerke novi, „pametni“ telefon. Odmah sam počeo provjeravati opravdanost pomenutog epiteta koji se stalno vezuje uz njegovo ime.

Vidim, nije slučajnost što ga pametnim zovu. „Pitam“ ga za vrijeme, on mi „odgovori“ ne samo na trenutno stanje bilo gdje u svijetu, nego preko radara pokazuje u kom se pravcu i kojom brzinom oblaci kreću i za koliko će sati stići, recimo u moje mjesto. Kad se vozim do nekog cilja, sam se uključuje i obavještava me koliko kilometara imam još savladati i za koliko vremena ću tamo stići. Hoću li vidjeti šta koje novine pišu, neki film, poslušati vijesti – sve može i sve „zna“ ovaj telefon i zaključim da je stvarno pametan.

Ali neki dan me razočarao. Pao mi je u WC šolju. Brže-bolje sam ga izvadio i prvo ga malo otresao da s njega padne što više vode i obrisao ga, a on je davao znake života tako što su na ekranu još neko vrijeme žmigali njegovo ime i osnovni podaci. Odmah sam se sjetio fena i još ga malo prosušio. On se palio i gasio sam od sebe i onda prestao. Pokušavao sam ga uključiti, ali nije išlo. Onda se sjetim interneta i pogledam šta piše o ovom pitanju. Prvo na što sam naišao je bilo da, ako nam telefon dođe u kontakt s vodom, nipošto ga ne treba otresati jer će se tako voda, ako je ušla, samo još više razliti. Drugo, da ne smijemo nikako koristiti fen jer on izaziva isparavanje pa tako navlaže i oni dijelovi koji inače ne bi. Kažu, treba telefon staviti u rižu pa će ona iz njega izvući vlagu. Odmah sam shvatio da, za razliku od telefona, ja nisam bio pametan i da sam uradio sve baš kako ne treba. Pogledam drugo uputstvo, a tamo kažu da samo ne nasjedamo na gluposti sa stavljanjem telefona u rižu i sličnih, jer to neće pomoći. Ima preporuka da se stavi u rernu na 200 stupnjeva 15 minuta, a onda i „savjet“ druge osobe da se u tom slučaju telefon stavi u posudu kako ne bismo morali čistiti rernu kad se naš ljubimac istopi. Nakon još malo čitanja zaključim da tek sad ništa ne znam, ali dobro je da nisam uključivao punjač jer bi se tako mogla napraviti najveća šteta izazivanjem kratkog spoja. Svi su složni u tome. Treba čekati da se telefon osuši i tek onda ga napuniti.

Nakon nekoliko sati, telefon se sam uključio, ja se obradovao i odmah provjerio je li to sad definitivno. Javim se kćerki ,koju sam u međuvremenu već zvao s drugog telefona, i uvjerim se da je sve kako treba. Dakle, to je to, sad je sve u redu i sad ga mogu napuniti. Uključim punjač, ali nakon nekoliko minuta telefon se ponovo isključi. Isključim ga iz struje, poslije se sam nekoliko puta uključivao i isključivao i na kraju ga više ništa nije moglo pokrenuti. Meni je ostalo samo da se ljutim na sebe prvo što sam bio neoprezan, onda što sam bio brzoplet i nestrpljiv. A onda sam se počeo ljutiti i na telefon i skontao da ipak nije istina to da je pametan. Ili bar nije toliko pametan koliko mu pamet pripisuju. Jer da jest, ne bi ni išao u WC! Šta će jedan telefon u toaletu kad se zna da njemu takva prostorija ne treba? Šta je tražio u šolji, kad je i manje pametnima jasno da tamo ne pripadaju telefoni nego nešto što mu nije ni slično? I kako to da neko tako pametan nije na vrijeme shvatio da treba naučiti plivati, a ja, koji ne znam ni blizu toliko koliko on, plivam kao od šale? Ko je tu pametniji – on ili ja?!

Na kraju, rezultat svega je da smo nastradali i telefon i ja. I da više nisam siguran je li on baš toliko pametan. A ne znam ni jesam li ja? Niti, ako nismo, jesmo li mi sami utjecali jedan na drugoga, i ko na koga, on na mene ili ja na njega, da postanemo nepametni? Uz nas, stradala je i moja kćerka jer mi je već kupila novi telefon i pitam se jesmo li telefon i ja uzrok što ni ona svojim neperspektivnim ulaganjem pokazuje neke simptome naše bolesti? Želim samo da ne stradaju i naši čitaoci, nego da sve ovo prouče prije nego što im telefon padne u vodu.