Pastor Brunson – Kristov mučenik u kandžama Erdogana ili dio poznatog projekta CIA-e?

Uhićenje anonimnog američkog evangeličkog pastora koji je služio u Izmiru je bio povod za izravan sukob između Sjedinjenih Država i Turske u obliku ekonomske osvete i diplomatskog pritiska. Postavlja se pitanje tko je Andrew Brunson? Mirni svećenik koji se brine o male evangeličke zajednice u Izmiru ili američki obavještajac koji je pomagao pokretu Fethullaha Gülena u podrivanju autokratske vladavine predsjednika Erdogana?

Odnosi između Turske i zapadnog bloka su ušli u slijepu ulicu nakon što je dio turske vojske u srpnju 2016. Reakcija Recepa Tayyipa Erdogana, nespornog vođe turske političke scene od 2003. godine, bila je brza i nemilosrdna, vođena doktrinom nulte tolerancije. Provedeno je više od 100 tisuća uhićenja, podijeljeno je 160 tisuća otkaza i posegnulo se za prijevremenim umirovljenjem u oružanim snagama i javnom sektoru. Zatvoreno je 15 sveučilišta, 1043 privatnih škola, 1229 dobrotvornih organizacija zaklada, 19 sindikata, 16 televizijskih kanala, 23 radio postaja, 45 novina i 29 nakladničkih kuća. Čista je pogodila političke protivnike, aktiviste koji su se protivili Erdoganu, “Kemaliste”, a islamskog klerika Fethullaha Gülena i njegove stvarne ili navodne sljedbenike Erdoğan smatra organizatorima puča.

Jedino među ovim masovnim uhićenjima, koje je izazvalo reakciju Washingtona, bilo je uhićenje Andrewa Brunsona, župnika Crkve uskrsnuća Izmira, koja postoji u Turskoj od ’90-ih. Brunson je uhićen 7. listopada 2016. godine na temelju optužbi za terorističke i subverzivne aktivnosti, uključujući špijunažu, sudjelovanje u državnom udaru i da podupire Gülenov pokret. U zatvoru je bio do 25. srpnja ove godine, kada je zbog zdravstvenih problema pušten u teški režim kućnog pritvora.

Odbijanje izručenja turskih vlasti na puste Brunsona je Trumpa natjeralo da podigne carine na turske proizvode, posebno čelik i aluminij, što je učinio u pozadini financijskog rata koji je doveo do valutne krize. Bijela kuća je istovremeno uvela i sankcije protiv ministra unutarnjih poslova Suleymana Soylua i ministar pravosuđa Abdulhamita Güla. Turska je reagirala odmah i simetrično. Povećala je carina na uvozu američkih automobila, alkohola, duhana i nekih namirnica i najavila predstojeće mjere protiv kompanije Apple.

Ne treba se zavaravati da je Donaldu Trumpu stalo do nekakvog anonimnog pastora i njegove odluke treba gledati u širem kontekstu neusklađene američke i turske politike prema Iranu i suprotstavljanju Washingtona kineskom projektu “Novog puta svile”. Cilj je oslabiti glavne regionalne vlade uključene u kineski projekt, tako da je oslobađanje Brunson samo izgovor da se okomi na Tursku, ključnog partnera Zapada zahvaljujući dragocjenom geostrateškom položaju.

Erdogan je “kriv” zbog prekomjernog približavanja Iranu, Rusiji i Kini.

Međutim, nekoliko elemenata slučaja Brunson zbunjuje, iako je malo onih koji su pročitali optužnicu ili barem njene ključne dijelove. Imamo težinu i veći broj optužbi protiv pastora, oštru reakciju Trumpa i Erdoganovu čvrstoću, stoga je logično zapitati se tko je ovaj čovjek i zašto je postao izvor izravnog sukoba između dvije članice NATO pakta.

Andrew Brunson je rođen 1968. u Sjevernoj Karolini. Budući da je kao mladić htio postati čelnik evangeličke protestantske zajednice, mladost je  posvetio teološkom obrazovanju na Sveučilištu u Aberdeenu, Školi Evangeličkog svetog trojstva i teološkom fakultetu Erskine. 1990. se s obitelji preselio u Tursku i posvetio maloj evangeličkoj zajednici u Izmiru, održavajući značajne veze s bliskim sjevernoameričkih udrugama.

Brunsona se predstavlja kao jednog od ključnih igrača koji su uključeni u čistke nakon neuspjelog udara, posebno zbog broja optužbi protiv njega. Prema optužnici je špijunirao za CIA-u, davao podršku Gülenovom pokretu, provodio ilegalni prozelitizam među turskim i sirijskim izbjeglicama, što je činio udružen s grupama mormona i Jehovinih svjedoka koji su dio šireg evangeličkog kršćanskog pokreta s antiturskim i antimuslimanskim predznakom. Pružao je podršku Kurdistanskoj radničkoj stranci (PKK) i tvorac je tajnog udruženja za kršćanske Kurde koji sudjeluju u borbi protiv vlade.

Čak i da je samo jedna od ovih optužbi točna, za tursko pravosuđe bi to bilo dovoljno za dugogodišnju robiju, a nitko se nije zapitao što tursko pravosuđe ima u rukama za ovako teške optužbe protiv jadnog pastora.

Službeno je Brunson označen kao “agent u nekonvencionalnom ratu pod krinkom evangeličkog pastora, koji je koristi evangelizaciju koristio da podijeli Turke, da među njima širi sektaška uvjerenja i provodi ciljeve skupina koje se smatraju terorističkim organizacijama”.

Prema američkom Centru za zakon i pravosuđe, važne skupine američkih kršćanskih pravnika koji legalno prate slučaj, sve optužbe su predstavljene bez dokaza, kao što tvrde zapadni mediji i američke vlasti. Iz dokumenata o slučaju Brunson, američki pastor je privukao pozornost policije 2013. godine, kada je bio uključen u organizaciju velikih prosvjeda za Gezi park i Istanbulu, koji su kulminirali nemirima i policijskom represijom na Trgu Taksim.

Kroz razna svjedočenja i tijekom nekoliko istraga, svaka nezavisna od druge, američki pastor je bi povezan s “Kemalistima” i “Gülenistima”. Također postoje snimke propovijedi Brunsona, koje su apsolutno političke, a ne vjerske, što je neobično za evangeličke zajednice, barem u Europi.

Brunson govori o ratu u Siriji, ulozi evangeličke zajednice u promicanju Gülenovih vrijednosti u turskom društvu i pravdao je pokušaj državnog udara u srpnju 2016. Također je laž da su svi svjedoci u slučaju Brunson anonimni ili zaštićeni. Naime, među onima koji su svjedočili protiv pastora ima nekoliko članova njegove zajednice.

Brunson je također optužen za opskrbu kurdskih militanata u Turskoj i Siriji s oružjem iz Sjedinjenih Država i politiziranju novoizgrađenog kurdskog entiteta. Zalaganje za kurdsku stvar nije odbio ni optuženi Brunson, a za teoriju o mogućoj umiješanosti crkve u antivladine aktivnosti kaže da će o tome suditi povijest.

Nije tajna da Sjedinjene Države povijesno koriste evangeličke propovjednike u političke svrhe, kao što je pokazao plan “dekatolizacije” Latinske Amerike iz vremena Nixonove administracije, čiji je uspjeh doveo do izvoza ovog projekta u druga geopolitička područja kao što su istočna Europa, istočna Azija i subsaharska Afrika. Čak i optužbe za provođenje ilegalnih aktivnosti usmjerenih na prozelitizam među stanovništvom mogu bi biti dovoljne za stvaranje ukupne slike o pastoru Brunsonu.

Georeligijska politika Sjedinjenih Država za islamski svijet nije isključivo takozvani ratu protiv terora, nego i projekt evangelizacije. Na primjer, Obama se 2009. godine morao ispričati zbog otkrića američkog i afganistanskog javnog mnijenja o programu “Bagram Bible” u okviru kojeg se prevodila i širila Biblija među Darima i Paštunima kako bi se Afganistanci “kristijanizirali”, čime se u zemlji namjeravala oslabiti podrška islamskom fundamentalizmu. Operacija je dovela do pogoršanja odnosa između Sjedinjenih Država i vlade u Kabulu, a završila je spaljivanjem svih do tada prevedenih Biblija.

Masovna mobilizacija kršćanske desnice i Republikanske stranke, koji traže  oslobođenje Andrewa Brunsona, kojega mediji prikazuju kao “mučenika u borbi protiv islamskog mračnjaštva”, “zatvorenika koji je kriv samo zato što voli Krista”, a Trump nakon svega zauzima jedan od najčvršćih vanjskopolitičkih stavova samo potvrđuju da ovdje ne govorimo o anonimnom pastoru.

Andrew Brunson je jedan od tradicionalnih stupova američke geostrategije za Euroaziju. Za zaključiti ovo ne morate biti vodeći analitičar međunarodnih događaja, jer će prosječno informirani čitatelj prema dostupnim informacijama shvatiti da uhićenje običnog pastora nikada nije dovelo do  tako snažnog i agresivnog odgovora Washingtona.

Na primjer, kada je Otto Warmbier 2. siječnja 2016. godine uhićen u Sjevernoj Koreji, Obamina administracija je jednostavno osudila incident, bez posezanja za mjerama poput sankcija ili posebnih pritisaka putem tajne diplomacije.

Donald Trump, koji je svjedočio repatrijaciji Warmbiera, koji je bio komi zbog mučenja teških zatvorskih uvjeta i umro je 19. lipnja prošle godine, samo je ponovio da je Sjeverna Koreja odmetnička država, ali je istovremeno nastavio pregovore o denuklearizaciji  s Pyongyangom.

Nakon svega, zaista je upitno je li Brunson običan pastor kojim se Erdoğan koristi kao polugom pritiska, a Trump da oslabi sada već neugodnog saveznika, ili je nešto više. Možda i nije župnik kojeg na vrhu platne liste drži CIA, ali nije ni nedužni mučenik kako je oslikan na Zapadu.