Pentagon na “čuda od oružja” potrošio 30 milijardi dolara bez ikakvih rezultata

Tijekom proteklih nekoliko desetljeća su američki porezni obveznici poklonili Pentagonu 30 milijardi dolara za različite inovativne vojne projekte od kojih su svi na jedan ili drugi način propali, piše Nacionalni Interest. Časopis je sastavio popis pet najneuspješnijih sustava, među kojima su “čudesni” projektili, neprimjetni izviđački helikopter, kao i kopnena borbena oprema.

Sjedinjene Države su 2018. godine potrošile 610 milijardi dolara na obranu, što je trećina ukupnih vojnih rashoda u svijetu. Međutim, to ne znači da je taj novac uvijek trošen učinkovito. Tijekom proteklih 30 godina Sjedinjene Države su vodile dva beskrajna rata i nekoliko kratkotrajnih sukoba, ali bez zamjene sustava naoružanja koja je vojska dobila sedamdesetih i osamdesetih godina, piše Nacional Interest.

To se djelomično dogodilo zbog činjenice da je američka vojska, zbog skupih ratova u Iraku i Afganistanu, smanjila potrošnju za opremu visoke tehnologije. Ali je Pentagon ipak uspio uložiti 30 milijardi dolara u pet novih visokotehnoloških projekata, koji su svi otkazani.

“Briljantna protutenkovska streljiva”

VIDEO: BAT Briliant Anti-Tank submunition 

Čak i na kraju Hladnog rata je Washington bio zabrinut zbog znatne superiornosti Sovjetskog Saveza po broju tenkovskih snaga. Kako bi odgovorili na ovu “prijetnju”, Sjedinjene Države su pokrenule inicijativu za stvaranje “briljantne protutenkovske municije” (BAT). BAT su minijaturne navođene rakete za taktičke raketne sustave ATACMS.

Kako su mislili dizajneri, jedan ATACMS bi teoretski mogao uništiti cijelu tenkovsku kolonu. Međutim, zbog raspada Sovjetskog Saveza i poraza mehanizirane vojske Saddama Husseina 1991. godine je prijetnja “tenkovskih hordi” počela izgledati smiješno i BAT je postao bezvrijedan. Ipak, prije nego što je projekt otkazan 2003. godine, uspio je pojesti 2,2 milijarde dolara proračunskog novca.

Neprimjetni helikopter RAH-66 Comanche

Još jedan koncept iz vremena Hladnog rata je izviđački helikopter koji je trebao zamijeniti OH-58D Kiowa Warrior.

Poduzeća Boeing i Sikorsky uspjela su ovaj helikopter učiniti “nevidljivim”. Helikopter je trebao nositi šest protutenkovskih raketa ili 12 protuzračnih raketa Stinger. Let bez nadolijevanja goriva bio se provodio na nadmorskoj visini do 4500 m u borbenom radijusu od 280 km.

Međutim, relativno spor(maksimalna brzina 324 km/h), “neprimjetan” helikopter s malim brojem letova i dalje je mnogo ranjiviji od borbenog ​​zrakoplova koji leti nadzvučnim brzinama i na pristojnoj visini. Usprkos prednostima Comanchea u smislu prikrivenosti, Pentagon je doveo u pitanje njegovu sposobnost preživljavanja pod vatrom modernih sustava protuzračne obrane, pa čak i starijih automatskih oružja.

VIDEO: Boeing-Sikorsky RAH-66 Comanche 

Štoviše, Comanche je bio preskup, a njegov je razvoj apsorbirao do 40% proračuna vojnog zrakoplovstva. Zbog toga Sjedinjene Države nisu bile voljne platiti tako visoku cijenu za helikopter, koji bi imao popratnu ulogu. Projekt je zatvoren 2004. godine, nakon što je iz proračuna izvukao 6,9 milijardi dolara.

Paradoksalno, početkom 2010. godine američka vojska se odlučila riješiti helikoptera Kiowa, da bi zaključila da AH-64 Apache ne može efikasno zamijeniti ovaj helikopter u izviđačkoj ulozi. Tako je Pentagon ostao bez novog, ali i bez starog izviđačkog helikoptera.

Samohodna haubica Crusader

Glavni vojni sustav na bojištu samohodna haubica M109 Paladin je pušten u pogon prije 56 godina. Iako su samohodni topovi slični tenkovima, oni su mnogo manje oklopljeni, ove haubice kalibra 155 mm mogu gađati ciljeve daleko izvan vidnog polja.

Unatoč brojnim izmjenama haubice M109, ’90-ih Pentagon traži zamjenu za samohodnu haubicu M109A6 Paladin. Projekt visokotehnološkog XM2001 Crusader mogao bi se pohvaliti automatskim punjačem koji omogućuje visoku brzinu paljbe od 10 granta u minuti na udaljenosti od 40 km.

VIDEO: XM2001 Crusader vs M109A6 Paladin

Međutim, XM2001 Crusader je težak 43 tone, koji je uvelike ovisio o prisutnosti vozila za popunu municijom M992A2  (FAASV) , pojavio se u razdoblju kada su SAD trebale lakšu i mobilniju opremu koja se lako može prenijeti s jednog mjesta na drugo. U 2002. godini, nakon nekoliko godina razvoja, pokopan je projekt koji je američke obveznike koštao 2,2 milijarde dolara.

Napredni borbeni sustav  (FCS)

Mnogi legendarni sustavi kao što su M113 ili tenkovi Sherman su s vremenom uspješno modificirani kako bi vršili sekundarne uloge za koje nisu bili izvorno namijenjeni. Krajem ’90-ih Pentagon se odlučio okončati ovu praksu stvaranjem “univerzalne” šasije koja bi mogla postati temelj za cijelu obitelj borbenih vozila.

Međutim, izrada šasije, koja je trebala biti temelj za brojne strojeve koji igraju sasvim različite uloge, pokazala se skupljom od izmjene jednog određenog sustava s uskim brojem zadaća.

U 2009., nakon 8 godina i potrošenih 18,1 milijardu dolara, projekt FCS je još bio daleko od završetka i Pentagon ga je odlučio zatvoriti.

Ground Combat Vehicle

Američka vojska je pokušala iskoristiti projekt FCS tako što je počela razvijati program koji je jednostavno nazvao Ground Combat Vehicle (GCV). Iskustvo rata u Iraku je pokazalo da je u zastarjelom Bradleyu pješaštvo ranjivo na paljbu bacača granata, stoga su za novi stroj postavljeni visoki zahtjevi za preživljavanjem.

Međutim, to je dovelo do činjenice da je težina GCV povećana na 60 tona, što je više od težine ruskog tenka T-90. Na kraju, 2014. godine, pretjerana težina obećavajućeg stroja je prisilila Kongres da okonča ovaj projekt  koji je koštao Amerikance više od milijardu dolara.

National Interest