Dok su slike iz Turske prilikom isporuke ruskih sustava zračne obrane S-400 izašle u javnost, američki zakonodavci zahtijevali su hitne sankcije protiv Ankare. Čudno je što su Pentagon i State Department ostali neobično šutljivi.
Predsjednik Odbora za vanjske poslove, Eliot Engel, i rangirani član predstavništva, Michael McCaul, reagirali su na isporuku raketnih sustava izjavom da se Turska i njezin predsjednik, Recep Tayyip Erdogan, “moraju suočiti s teškim posljedicama. ”
“Predsjednik Erdogan dobio je vrlo jasan izbor. Nažalost, on se očito odlučio za pogrešnu soluciju. Teško je shvatiti da bi saveznik NATO-a odlučio stati na stranu Rusije i Vladimira Putina, a ne na stranu saveza i uže suradnje sa Sjedinjenim Državama”, rekao je dvojac u priopćenju objavljenom u petak.
Zatražili su od Trumpove administracije da “ukine” sudjelovanje Turske u programu borbenih aviona F-35 i “sankcionira turske osobe koje posluju s ruskim obrambenim sektorom, kako to zahtijeva zakon”.
Prema Zakonu o suzbijanju sankcija američkim protivnicima (CAATSA), koji je donesen 2017. zbog prigovora predsjednika Donalda Trumpa, SAD moraju kazniti zemlje koje kupuju oružane sustave iz Rusije.
Na njihove su zahtjeve, međutim, Pentagon i State Department ostali nijemi. Ministarstvo obrane samo je potvrdilo da se tema S-400 našla u 30-minutnom razgovoru između glavnog tajnika Marka Espera i njegovog turskog kolege, ali nisu dali više detalja.
Pentagon već neko vrijeme nije obavio brifinge “pred kamerama”, a novinari su se uzbudili kada su čuli da je jedan od njih zakazan za petak, očekujući da će riješiti to pitanje. Međutim, na njihovo veliko razočaranje, “odgođeno je na neodređeno vrijeme”.
Washington je posebno teško prihvatio “izdaju” Ankare, budući da njihov anti-sovjetski savez prethodi čak i osnivanju NATO-a. Nakon pokušaja vojnog udara u srpnju 2016. godine, za kojeg je Erdogan okrivio za klerika koji živi u SAD-u pod zaštitom CIA-e, počeo se okretati prema Rusiji, pregovarajući o kupnji S-400 i opravdavajući ga povlačenjem američkih raketnih baterija Patriot.
Ankara je odgovorila na prijetnje SAD-a da će ih izbaciti iz programa F-35 rekavši da bi to bilo protivno uvjetima sporazuma o proizvodnji boraca pete generacije. Turska je dio multinacionalnog konzorcija koji razvija i proizvodi dijelove za problematični mlaz Lockheed Martina, a očekuje se da će kupiti 100 takvih. Izbacivanje iz programa moglo bi negativno utjecati na proizvodnju i dodatno povećati cijenu već precijenjenog ratnog stroja.
Washington se boji da bi S-400 mogao otkriti “tajne” F-35 Moskvi i učiniti tajnog borca ranjivim na ruske protumjere.
A šta mogu da kažu,mogu samo šutjeti i podviti rep.Turska je zemlja koja se nalazi između Istoka i Zapada i kao takva veoma važan regionalni igrač sa mnogobrojnim stanovništvom i jakom vojskom,velikim stupnjem razvoja,velikom proizvodnjom i velikim iseljeništvom i pametnom politikom prema vanjskim pitanjima.Ameri da su pametni,dali bi im F-35 i tu dobro zaradili a ne dizali neke tenzije jer se dobro zna da Turska unutar NATO saveza ionako igra igru koja njoj paše a ne savezu.Da sutra bukne neki rat s Rusijom,Turska bi istog momenta izašla iz NATO saveza i to se dobro zna samo svi šute i ne žele na to pomišljati.
Pentagon i State Department sute?Pa zasto bi galamili.Vjerujem da su vec poslali svoje emisare u Tursku da malo zraknu (vide) novu Tursku igracku.I vjerovatno mole da malo vide to cudo od PV sistema.Isto ko kad sam bio dijete pa neko dobije biciklo a ti ga molis daj da i ja probam tvoju novu igracku.
Mnogo su Ameri kalkulisali nećkali se uslovljavali odgadjali i S-400 došao uprkos tome što su Turci platili F-35 i učestvovali u programu razvoja F-35.
…turska zna da njeno vrijeme dolazi…i ona neće stati…
Neki analitičari navode da u geopolitičkom ponašanju suvremene Turske, od 1991. do 2018. postoje četiri različita perioda vanjske i unutarnje politike. – Panturkizam (tijekom devedesetih godina 20. st.), po raspadu SSSR-a Turska dobija ulogu ”geopolitičkog stožera” (po Zbigniewu Brzezińskom). Usmjerena je na suzbijanje ruske moći na Kavkazu i u Srednjoj Aziji, širenja utjecaja na bivše sovjetske republike, samostalne države Centralne Azije (Kazahstan, Uzbekistan, Turmenistan i Kirgistan), kao i na turanske narode u samoj Rusiji, oko Volge i na Kavkazu, sve do Jakutije. Pokušaj da se iskoristi etničko porijeklo, jezičnu bliskost sa turanskim narodima Azije i odvoji Centralnu Aziju od višestoljetne veze sa Rusijom. 1993. je osnovana Međunarodna organizacija turske kulture TÜRKSOY, čije su članice: Azerbejdžan, Kazahstan, Kirgistan, Turkmenistan, Uzbekistan i Turska. Do 2015. članice su bile i ruske republike Baškortostan, Tuva, Altaj, Hakasija i Jakutija. Svi pokušaji odvajanja Centralne Azije od Rusije su propali, jer su veze ovih naroda sa… Čitaj više »
– Euroazijsko približavanje (od 2003. do 2007. djelimičn do 2011.), počinje dolaskom dolaskom Partije pravde i razvoja (AKP) na vlast i Erdogana za turskog premijera. Američki projekt panturkizma zamijenjen je postepenom suradnjom sa Rusijom. To je započelo u vrijeme razvoja turske privrede, osobito za Erdoganovog prvog mandata. BDP po glavi stanovnika povećao se sa 3.910 na 10.000 dolara, sa ekonomskim rastom od 8,9 % godišnje. Turska je bila iznad europskog prosjeka i svake pojedine članice. Došlo je do ekonomskog zbližavanja Rusije i Turske. Trgovinska razmjena je porasla nekoliko puta. Rusija je je 2010. postala drugi vanjskotrgovački partner Turske. Zbližavanje sa Rusijom i donekle Iranom se pojačalo, nakon američke invazije na Irak 2003. i aktiviranjem kurdskog problema.
Turska je važna Država druga po snazi u NATOu i ne mogu je kazniti a da ne izgube važnog saveznika.
Erdogan pokušava sjediti i na tri stolice istovremeno, petljajuči se i gdje mu nije mjesto.Jednom spašen ne znači da če i drugi put biti. Previše ja raširio krila … a Turska nije velesila koja če uređivati druge države kako si je umislio, več je sama ranjiva kurdskim pitanjem
F 35 je promašaj od aviona, vrijeme će pokazati. Ako se prije toga ne nalete na suhoje, onda su gotovi. Ameri cijeli svijet varaju sa tim preskupim smećem.