Podsjetnik Venezueli – Pregled američke “borbe za demokraciju” i “humanitarnih intervencija”

Američka podrška pokušaju državnog udara u Venezueli samo je još jedan primjer potpore Sjedinjenih Država ekstremnim elementima i ostacima elite iz vremena bivših latinoameričkih fašističkih vojnih hunti, trgovini drogom ili terorizmu kroz suvremenu povijest.

Povijest XX i XXI stoljeća je puna primjera u kojima su fašisti, diktatori, trgovci drogom i ratni vođe iz cijelog svijeta uživali pokroviteljstvo Sjedinjenih Država, uvijek pod izgovorom “borbe za demokraciju” ili “humanitarnih intervencija za spas civilnog stanovništva”. Istina je da su SAD to činile sebično i u svojoj neumornoj borbi da očuvaju svjetsku hegemoniju.  Pogledajmo zemlje u čiju se nedavnu povijest eksplicitno uplela, ponekad ne tako nevidljiva, “ruka” Sjedinjenih Država.

Afganistan

SAD su ’80-ih surađivale s Pakistanom i Saudijskom Arabijom u svrgavanju socijalističke vlade Afganistana. Osim toga, CIA je utemeljila, obučavala i naoružavala snage pod vodstvom konzervativnih plemenskih vođa, čija je moć bila ugrožena napretkom u obrazovanju, ženskim pravima i agrarnoj reformi koja se provodila u zemlji. Nakon povlačenja sovjetskih trupa iz Afganistana 1989. godine, ratne vođe su podržavale SAD. “Rascjepkali” su zemlju i povećali proizvodnju opijuma na neviđenu razinu od 2000 do 3400 tona godišnje. Talibanska vlada je između 1999. i 2001. proizvodnju opijuma u dvije godine smanjila za 95%, ali je američka invazija 2001. godine vratila vojne zapovjednike i trgovce drogom na vlasti. Afganistan je trenutno među najkorumpiranijim zemaljama svijeta, među posljednjima je u ljudskom razvoju, a od 2004. godine obara rekorde u proizvodnji opijuma, kada je izbio na prvo mjesto s godišnjom proizvodnjom od 5300 tona.

Albanija

Između 1949. i 1953. su SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo krenuli u rušenje vlade Albanije, najmanje i najranjivije komunističke zemlje u istočnoj Europi. Brojni albanski prognanici regrutirani su i obučeni za povratak u Albaniju kako bi potaknuli pobunu i planiran je oružani ustanak. Mnogi od onih koji su sudjelovali u planu bili su bivši suradnici talijanskih i njemačkih okupatora tijekom Drugog svjetskog rata. Među njima je bivši ministar unutarnjih poslova Xhafer Deva, koji je nadgledao deportacije “Židova, komunista, njihovih simpatizera i sumnjivih osoba” u Auschwitz, kako je opisano u nacističkoj arhivi. Dokumenti koji su otkriveni u Sjedinjenim Državama su otkrili da je Deva bio jedan od 743 nacifašistička ratna zločinca koje su nakon rata regrutirale Sjedinjene Države.

Argentina

Dokumenti koji su iz američkih arhiva procurili 2003. otkrili su razgovore između američkog državnog tajnika Henrya Kissingera i argentinskog kancelara Almirantea Guzzettija u listopadu 1976. godine, ubrzo nakon što je u Argentini vlast preuzela vojna hunt. Kissinger je izričito odobrio “prljavi rat” hunte u kojem je ubijeno ukupno 30 000 ljudi, od kojih je većina mladih, te krađu 400 beba iz obitelji čiji su roditelji ubijeni.

Brazil

General Castelo Branco je 1964. proveo državni udar i uspostavio brutalnu vojnu diktaturu od dva desetljeća. Vernon Walters, tadašnji američki vojni ataše, a kasnije i direktor CIA-e i zamjenik veleposlanika u Ujedinjenim narodima, imao je dobre odnose s generalom Brancom još iz Drugog svjetskog rata u Italiji. CIA je pružila svu potrebnu potporu da osigura uspjeh državnog udara, uključujući financiranje rada snaga opozicije i studentskih skupina na uličnim prosvjedima, kao što se nedavno dogodilo u Ukrajini i Venezueli, gdje pokušaji svrgavanja vlade traju praktično od dolaska na vlast bivšeg predsjednika Huga Chaveza.

Kambodža

Kada je predsjednik Nixon naredio tajno i ilegalno bombardiranje Kambodže 1969. godine, američkim pilotima je naređeno da falsificiraju svoje zapise kako bi sakrili da su ubili najmanje pola milijuna Kambodžana, bacivši više bombi na zemlju nego na Njemačku i Japan u Drugom svjetskom ratu. Kako su Crveni Kmeri 1973. ojačali, CIA je izvijestila da je “komunistička propaganda bila najučinkovitija upravo među žrtvama bombardera B-52”. Nakon toga su Crveni Kmeri ubili najmanje 2 milijuna svojih sunarodnjaka, a vijetnamska vojska ih je protjerala 1979. godine. Oni su djelovali kao američka posebna skupina za Kampučiju, sa sjedištem u američkoj ambasadi u Bangkoku, odakle su naoružavani i djelovali kao skupina “otpora”   najmanje deset godina.

Čile

Kada je Salvador Allende 1970. postao predsjednik, predsjednik Nixon je obećao da će “natjerati čileansko gospodarstvo da vrišti od bola”. SAD, glavni čileanski trgovinski partner, radikalno su prekinuli trgovinu s latinoameričkom zemljom, samo kako bi se uzrokovale nestašice i ekonomski kaos. State Department i CIA su deset godina provodili sofisticirane propagandne operacije u Čileu, financirajući konzervativne političare, sindikate, studentske skupine i sve medije, dok su se usko povezivali s vojskom. Nakon što je general Pinochet preuzeo vlast, CIA je zadržala čileanske dužnosnike na platnim listama i blisko surađivala s čileanskom obavještajnom agencijom DINA, dok je vojna vlada ubila tisuće ljudi i zatvorila i mučila još desetke tisuća.

Kina

Krajem 1945. godine se 100 000 američkih vojnika borilo zajedno s kineskim vojnicima na područjima koja su zauzeli komunisti na sjeveru zemlje. Čang Kai-šek i Kuomintang su vjerojatno bili najkorumpiraniji od svih američkih saveznika. Stalni dotok američkih savjetnika u Kini ukazao je na američku pomoć koji su krali Čang Kai-šek i njegovi suradnici, od kojih su je neki čak prodavali Japancima. Međutim, američka suradnja s antikomunističkom vođom Kuomintanga se nastavila dugo vremena.

Kolumbija

Kada su američke specijalne postrojbe i Uprava za kontrolu droga pomogli kolumbijskim snagama u progonu i uništenju narko bosa Pabla Escobara, radili su s grupom zvanom “Los Pepes”.  1997. su Diego Murillo Bejarano i ostali čelnici ove organizacije osnovali Samoobrambene snage Kolumbije (Fuerzas de Autodefensa Unidas de Colombia), koje su u sljedećih 10 godina skrivile 75% nasilnih smrti civila u Kolumbiji.

Kuba

SAD su podržavale diktaturu je Batiste i njegovu represiju koja je pokosila  20 000 života. Bivši američki veleposlanik Earl Smith je svjedočio pred američkim kongresom da su “SAD na Kubi su bile tako utjecajne da je američki veleposlanik bio drugi najvažniji čovjek u zemlji, ponekad i važniji od kubanskog predsjednika”. Nakon revolucije je CIA pokrenula dugu kampanju terorizma protiv Kube, obučavajući kubanske prognanike na Floridi, u Srednjoj Americi i Dominikanskoj Republici, koji su potom činili ubojstva i sabotaže na otoku. U operacije uz potporu CIA-e protiv Kube se uključuje pokušaj invazije na Zaljev svinja u kojem je ubijeno 100 kubanskih prognanika i četiri Amerikanca, desetke pokušaja atentata na Fidela Castra i ubojstva raznih dužnosnika, nekoliko bombaških napada 1960. godine i terorističkih napada na turiste, uz očigledno bombardiranje francuskog broda u luci u Havani s najmanje 75 mrtvih. Proveden je i biološki napad svinjskom gripom koji je ubio pola milijuna svinja i teroristički napad na kubanski avion sa 78 mrtvih, kojeg su planirali Luis Posada Carriles i Orlando Bosch, koji su slobodni u Sjedinjenim Državama.

Salvador

Građanski rat koji je razorio Salvador osamdesetih godina bio je narodni ustanak protiv krajnje brutalnog režima. Najmanje 70 000 ljudi je poginulo, a više tisuća je nestalo. Komisija Ujedinjenih naroda, osnovana nakon rata, utvrdila je da je 95% smrtnih slučajeva ubijeno od strane vladinih snaga i odreda smrti, a samo 5% od strane gerilaca FMLN-a. Vladine snage su stvorene, obučene, naoružane i nadzirane gotovo u cijelosti od strane CIA-e, specijalnih snaga Sjedinjenih Država i “vojno-obrazovne” institucije “Escuela de las Américas”.

Francuska

U Francuskoj, Italiji, Grčkoj, Indokini, Indoneziji, Koreji i na Filipinima na kraju Drugog svjetskog rata je napredak savezničkih snaga utvrdio da su komunističke snage otpora preuzele kontrolu nad velikim područjima ili čak zemljama. Kada su se njemačke i japanske snage povukle ili predale, u Marseilleu je francuski komunistički sindikat CGT kontrolirao dokove koji su bili ključni za trgovinu sa Sjedinjenim Državama i provedbu Marshallovog plana. Američki ured za strateške usluge (OSS), radio je s američko-sicilijanskom mafijom i mafijom s Korzike tijekom rata. Nakon što je OSS nakon rata postala CIA, iskoristio je kontakte kako bi vratio korzikanske mafijaše na vlast u Marseilleu, s ciljem razbijanja lučkih štrajkova i da se CGT liši kontrole nad pristaništima. CIA je štitila Korzikance jer su s njima stvorili laboratorije za heroin. Pošiljka te droge u New York je drastično skočila, dok je cvjetala sicilijansko-američka mafija, također pod zaštitom CIA-e.

Gana

Čini se da danas nacionalne vođe u Africi i nisu toliko po američkom kontrolom, što može biti krivnja Sjedinjenih Država. Pedesetih i šezdesetih godina u Gani je postojala zvijezda u usponu, Kwame Nkrumah, premijer pod britanskom vlašću od 1952. do 1960. Kada je Gana postala neovisna, postao je predsjednik. Bio je socijalistički, panafrički i anti-imperijalistički vođa, a 1965. je napisao knjigu “Neokolonijalizam – Posljednja faza imperijalizma”. Nkrumah je svrgnut u državnom udaru CIA-e 1966. CIA je zanijekala svoje sudjelovanje u tome, ali je britanski tisak kasnije izvijestio da je 40 agenata CIA-e djelovalo izvan američke ambasade. Bivši agent CIA-e John Stockwell otkrio sve što je znao o odlučujućoj ulozi CIA-e u državnom udaru u svojoj knjizi “U potrazi za neprijateljima”.

Grčka

Kada su britanske snage u listopadu 1944. godine sletjele u Grčku, otkrile su da je ta zemlja pod snažnom kontrolom skupine ELAS-EAM, ljevičarske partizanske organizacije otpora koju je 1941. godine, nakon talijanske i njemačke invazije, utemeljila Komunistička partija Grčke. ELAS-EAM je pozdravio britanske snage, ali su Britanci odbili bilo kakav sporazum s njima i uspostavili vladu u kojoj su bili monarhisti i nacistički kolaboracionisti. Kada je ELAS-EAM održao velike demonstracije u Ateni, policija je otvorila vatru i ubila 28 osoba. Britanci su regrutirali pripadnike sigurnosnih bataljona obučenih od strane nacista za praćenje i pritvaranje članova ELAS-a, koji su se ponovno naoružali i formirali pokret otpora. 1947. je Grčkom još buktio nasilni građanski rat, a Britanci, koji su bankrotirali, tražili su američku pomoć da zauzmu Grčku. Američkom podrškom se u Grčkoj na vlast postavlja fašistička vlada, kako je bilo sadržano u Trumanovoj doktrini, koju su mnogi povjesničari vidjeli kao početak Hladnog rata. ELAS-EAM borci su predali svoje oružje tek 1949. godine, nakon što je Jugoslavija odlučila prestati pružati pomoć grčkim partizanima, od kojih je 100 000 pogubljeno, protjerano ili zatvoreno.

Gvatemala

Nakon svoje prve operacije svrgavanja strane vlade u Iranu 1953. godine, CIA je 1954. pokrenula operaciju uklanjanja izabrane liberalne vlade Jacoba Arbenza u Gvatemali. CIA je regrutirala i obučila malu vojsku plaćenika pod zapovjedništvom prognanog gvatemalskog Castilla Armasa i za invaziju na Gvatemalu dala zračnu potporu s 30 zrakoplova bez američkih simbola. Veleposlanik Peurifoy, američki izaslanik u Gvatemali, pripremio je popis Gvatemalaca koji će biti pogubljeni, a Armas je postavljen za predsjednika. Vladavina terora koja je uslijedila tijekom njegova predsjedanja dovela je do 40 godina građanskog rata u kojem je ubijeno najmanje 200 000 ljudi, od kojih su većina bili pripadnici autohtonih plemena i naroda. Danas deklasificirani dokumenti CIA-e detaljno opisuju pokolj i uništavanje čitavih gradova.

Haiti

Gotovo 200 godina nakon pobune robova koja je stvorila naciju na Haitiju i porazila Napoleonove vojnike, narod Haitija, koji je toliko patio, mogao je konačno izabrati istinski demokratsku vladu koju je 1991. godine vodio svećenik Jean-Bertrand Aristide. Međutim, predsjednik Aristide je svrgnut vojnim pučem kojeg su Sjedinjene Države podržale nakon osam mjeseci mandata. Obavještajna agencija DIA je regrutirala paravojne snage zvane FRAPH, kako bi napala i uništila Lavalasov pokret, kojeg je na Haitiju stvorio Aristide. CIA je angažirala vođu FRAPH-a,  Emmanuela Totoa Constantea, kojem je poslala oružje s Floride. Kada je predsjednik Clinton 1994. godine poslao američke okupacijske snage da vrate Aristidea na vlast, članovi FRAPH-a su zatočeni od strane američkih snaga, ali su brzo oslobođeni po nalogu Washingtona, a CIA je zadržala FRAPH da potkopa Aristidea i njegov pokret. Nakon što je Aristide drugi put izabran za predsjednika 2000. godine, američke specijalne snage s 200 vojnika obučile su 600 bivših članova FRAPH-a u Dominikanskoj Republici da se pripreme za drugi udar. 2004. su pokrenuli kampanju nasilja kako bi destabilizirali Haiti, što je pružilo izgovor američkim snagama da uđu u karipsku zemlju i uklone Aristidea s dužnosti.

Honduras

Državni udar 2009. u Hondurasu izazvao je represiju i višestruka ubojstva političkih protivnika, sindikalaca i novinara. Iako su američki dužnosnici poricali bilo kakvo sudjelovanje u udaru, odbili su smanjiti vojnu pomoć prevratnicima, kao što je propisano i američkim zakonima za te slučajeve. Međutim, dva otkrića WikiLeaksa su otkrila su da je američko veleposlanstvo odigralo ključnu ulogu u upravljanju udarom protiv Manuela Zelaye i formiranju vlade koja, prema udrugama za ljudska prava, potiskuje i ubija svoje stanovnike.

Indonezija

General Suharto je 1965. preuzeo vlast, nakon rušenja predsjednika Sukarna. Njegova je vlada pokrenula val masovnih ubojstava u kojima je poginulo najmanje pola milijuna ljudi. Američki diplomati su kasnije priznali da su dali popise s imenima 5000 članova Komunističke partije koji su trebali biti ubijeni, ali ne i ostatak zločina.

Iran

Iran je najslikovitiji primjer državnog udara CIA-e i njegovih dugoročnih posljedica. 1953. su CIA i MI6 Ujedinjenog Kraljevstva svrgnuli demokratski izabranu vladu Mohameda Mosadeka. Iran je nacionalizirao svoju naftnu industriju jednoglasnom odlukom parlamenta, okončavši monopol tvrtke Anglo Iranian Oil, sadašnjeg BP, koja je Iranu plaćala samo 16% vrijednosti svoje nafte. Dvije godine se Iran opirao britanskoj pomorskoj blokadi i međunarodnim ekonomskim sankcijama. Nakon što je predsjednik Eisenhower 1953. došao na vlast, CIA je pristala na britanski zahtjev za intervencijom. Nakon početnog neuspjeha državnog udara, a šah njegova obitelj pobjegli u Italiju, CIA je platila milijune dolara kako bi podmitila vojsku i zaposlila kriminalce koji su sijali teror na ulicama Teherana. Mosadek je napokon uklonjen s dužnosti, a šah se vratio da s velikom brutalnošću vlada kao marioneta Zapada. De facto okupacija Irana završava Islamskom revolucijom 1979. godine i zemlja je još uvijek slobodna.

Izrael

Od 1966. su SAD koristile svoje veto u Vijeću sigurnosti kako bi zaštitile Izrael 83 puta, više od ostala četiri stalna člana zajedno, a 42 od tih veta bilo je na rezolucije koje se odnose na Izrael ili Palestinu. Proteklih godina je čak i Amnesty International morao priznati da su “izraelske snage pokazale okrutno zanemarivanje ljudskih života, ubivši na desetke palestinskih civila, uključujući djecu, u okupiranim palestinskim područjima uz apsolutnu nekažnjivost”. Richard Falk, posebni izvjestitelj UN-a za ljudska prava na okupiranim teritorijima, nazvao je napad na Gazu 2008. godine “masovnim kršenjem međunarodnog prava”, dodajući da SAD “isporučuju oružje i podržavaju opsadu koju provodi Izrael”.

Irak

1958. godine, nakon što je general Abdul Qasim zbacio britansku monarhiju, CIA je angažirala 22-godišnjeg Iračana po imenu Saddam Hussein da ubije novog predsjednika. Hussein i njegova banda nisu mogli završiti posao i pobjegli su u Libanon. CIA je iznajmila stan u Bejrutu, a Hussein je prebačen u Kairo, gdje je angažiran kao agent egipatskih obavještajnih službi, koji je redovito posjećivao američku ambasadu. Qasim je ubijen tijekom državnog udara 1963. kojeg su podupirale SAD. Kao u Gvatemali i Indoneziji, CIA je novoj vladi dala popis od najmanje 4000 komunista koji su trebali biti “eliminirani”. No, kada je na vlasti bila revolucionarna vlada Baathista i odbija postati marioneta Zapada. Vladajuća Baath stranka je nacionalizirala iračku naftnu industriju, usvojila arapsku nacionalističku vanjsku politiku i izgradila najbolje obrazovne i zdravstvene sustave u arapskom svijetu. Godine 1979. Saddam Hussein postaje predsjednik, počinje provoditi čistke političkih protivnika i pokreće katastrofalan rat protiv Irana, ali su ga zato Donald Rumsfeld i drugi američki dužnosnici pozdravili kao učinkovitog saveznika protiv Teherana. Kad je Irak napao Kuvajt, Hussein je postao Sjedinjenim Državama postao korisniji kao neprijatelj nego kao saveznik. Tada je američka zemlja započela svoju globalnu propagandnu kampanju diskvalifikacije iračkog predsjednika, “novog Hitlera”, što je Washingtonu 2003. omogućilo invaziju na Irak.

Koreja

Kada su 1945. američke snage stigle u Koreju, susrele su dužnosnike Narodne Republike Koreje, poslijeratne uprave formirane od zapovjednika i snaga skupina otpora koje su se razoružale predajom japanskih snaga i počele su uspostavljati red i mir širom Koreje. General Hodge ih je protjerao i južnu polovicu Koreje stavio pod vojnu okupaciju SAD-a. Međutim, ruske snage na sjeveru priznaju Narodnu Republiku Koreju, što je dovelo do dugoročne podjele Koreje. SAD su dovele Syngmana Rheea, konzervativnog korejskog disidenta natrag u zemlju. Rhee 1948. postaje predsjednik Južne Koreje i pretvara se u diktatora koji vodi antikomunistički križarski rat u kojem je uhitio i mučio tisuće ljudi, optužujući ih da su komunisti. Brutalno je suzbijao pobune, ubivši 100 000 ljudi.

Laos

CIA je počela pružati zračnu potporu francuskim snagama u Laosu 1950. godine i tamo je nastavila svoje aktivnosti još 25 godina. CIA je između 1958. i 1960. osmislila najmanje tri državna udara kako bi ljevičara Patetha Laoa držala dalje od vlade. CIA je surađivala s desničarskim gospodarima droge poput generala Phoumi Nosavana, prevozeći opijum između Burme, Laosa i Vijetnama i štiteći svoj monopol na trgovinu opijumom u Laosu. U borbi protiv Patet Laoa, 1962. je CIA  regrutirala tajnu plaćeničku vojsku od 30 000 veterana iz prethodnih gerilskih ratova na Tajlandu, Koreji, Vijetnamu i Filipinima. Kako se veliki broj američkih vojnika u Vijetnamu “zakačio” na heroin, tvrtka Air America, koja služi CIA-i, prevozi opijum s teritorija Hmonga u laboratorije generala Vang Paoa u Long Tiengu i Vientiane, kako bi se heroin slao u Vijetnam. Nakon neuspjelih pokušaja CIA-e da zbaci Pateta Laoa, SAD su bombardirale azijsku zemlju s dva milijuna tona bombi.

Libija

Intervencija NATO pakta se prijevarom pravdala pred Vijećem sigurnosti UN-a kao pokušaj zaštite libijskih civila. Međutim, NATO je izvršio 7700 zračnih udara, tijekom kojih je ubijeno između 30 000 i 100 000 ljudi. Srušena su cijela sela i provedeno je etničko čišćenje. Zemlja je i dalje u kaosu jer su islamističke milicije obučene i naoružane od strane Zapada preuzele naftne objekte zemlje i natječu se za vlast.

Meksiko

Broj mrtvih u meksičkim ratovima za drogu odavno je premašio 100 000. Najnasilniji od narko-kartela je onaj Zeta. Američki dužnosnici Zetu nazivaju “tehnološki najnaprednijim, najsofisticiranijim i najopasnijim kartelom koji djeluje u Meksiku”. Međutim, kartel Zeta su formirali meksički sigurnosni timovi koje su obučavale američke specijalne snage u Školi američkih zemalja (Escuela de las Américas) u Fort Benningu u Georgiji i Fort Braggu i Sjevernoj Karolini.

Burma

Nakon Kineske revolucije, generali Kuomintanga su se preselili u sjevernu Burmu i postali snažni gospodarski narko-bosovi. Djeluju uz zaštitu tajlandske vojske, financiranje Tajvana i zračnu i logističku potporu CIA-e. Proizvodnja opijuma u Burmi porasla je s 18 tona godišnje u 1958. na 600 tona 1970. CIA je te snage držala kao bedem protiv komunističke Kine, ali je Zlatni trokut pretvorila u najvećeg svjetskog proizvođača opijuma. Veći dio opijuma se prevozio na Tajland, gdje su ga drugi suradnici CIA-e slali u laboratorije heroina u Hong Kongu i Maleziji.

Nikaragva

Anastasio Somoza je 43 godine upravljao Nikaragvom kao svojim osobnim feudom uz bezuvjetnu potporu SAD-a, a njegova Nacionalna garda izvršavala je nezamislive zločine, mučenja, iznude i silovanja uz potpunu nekažnjivost. Nakon što je 1979. godine Sandinistička revolucija srušila Somozu, CIA je regrutirala, obučila i financirala plaćenike “Contrase” kako bi napali Nikaragvu i izvršili teroristička djela kako bi destabilizirali zemlju. Međunarodni sud pravde je 1986. osudio Sjedinjene Države za slanje “Contrasa”  i zbog miniranja nikaragvanskih luka. Sud je naložio SAD-u da okonča svoju agresiju i platiti ratne odštete Nikaragvi, što se nikada nije dogodilo. Američki odgovor je  bio proglas da ne priznaje nadležnost Međunarodnog suda pravde,

Pakistan, Saudijska Arabija i Turska

Prema bivšem suradniku CIA-e i State Departmenta i stručnjaku za terorizam  Larryu Johnsonu: “Glavni problem u procjeni terorističke prijetnje jest precizno definirati državno sponzorstvo. Najveći krivci danas, za razliku od onoga što se dogodilo prije 20 godina, su Pakistan, Saudijska Arabija i Turska. Iran, usprkos napadima desnog krila i neokonzervativaca, nije tako aktivan u promicanju ili olakšavanju terorizma.”

Do 2014. je američka vojna pomoć  Pakistanu ukupno iznosila 18,6 milijardi dolara, a Trump je ovu pomoć obustavio početkom 2018. SAD su pod Obamom i Trumpom ispregovarale najveće prodaje oružja u povijesti Saudijske Arabije. Turska je dugogodišnja članica NATO pakta, koja tek od nedavnog pokušaja vojnog udara prividno zamrzava odnose s Washingtonom. SAD su same tvrdile da su tri glavna sponzora terorizma u svijetu njihovi saveznici – Pakistan, Saudijska Arabija i Turska. Trenutno se sve tri zemlje udaljavaju od Washingtona, a koliko je to stvaran proces, pokazat će vrijeme.

Panama

Dužnosnici američke agencije za borbu protiv droge htjeli su uhititi Manuela Noriegu 1971. godine, dok je bio šef vojne obavještajne službe u Panami. Međutim, iako su imali dovoljno dokaza da ga osude za krijumčarenje narkotika, Noriega je dugo radio kao suradnik i doušnik CIA-e, tako da je bio nedodirljiv. Iako je CIA privremeno otkazala svoje usluge tijekom Carterove uprave, Noriega je nastavio primati najmanje 100 000 dolara godišnje iz američkog proračuna. Kada je stupio na vlast kao de facto vladar Paname, ponovno je imao veliku vrijednost za CIA-u, budući da je mogao izvještavati o susretima s Fidelom Castrom i Danielom Ortegom iz Nikaragve i podržati tajne ratove SAD-a u Srednjoj Americi. Noriega je vjerojatno prekinuo trgovinu drogom 1985. godine, mnogo prije SAD-a. Optužen je za taj zločin 1988. Optužba je bila izgovor za američku invaziju na Panamu 1989. godine, čiji je glavni cilj bio steći veću kontrolu nad latinoameričkom zemljom, iako je ta intervencija odnijela najmanje 2000 života.

Filipini

SAD su svoj takozvani rat protiv terorizma pokrenule 2001. godine i specijalne snage s 500 američkih vojnika su obavljale tajne operacije na jugu Filipina. Pod Obaminom politikom “okretanja prema Aziji” je američka vojna pomoć Filipinima ubrzano rasla od 12 milijuna dolara u 2011. na 50 milijuna 2014. godine. Ali filipinski aktivisti za ljudska prava su izvijestili da se povećanje pomoći podudara s povećanjem vojnih operacija odreda smrti protiv civilnog stanovništva i snage pod zapovjedništvom CIA-e su u drugom Obaminom predsjedanju likvidirale najmanje 158 ljudi.

Sirija

Kada je Obama odobrio isporuku oružja iz Libije u bazu takozvane Slobodne sirijske vojske u Turskoj, pošiljka je poslana neidentificiranim NATO zrakoplovima krajem 2011. Obama je mislio da će SAD i saveznici brzo svrgnuti sirijsku vladu. Nekoliko mjeseci kasnije zapadni lideri potkopali su mirovni plan Kofija Annana svojim “Planom B”, koji je daleko od traženja mira i bio je poticaj za eskalaciju nasilja, jer je nudio financijsku i oružanu podršku islamističkim militantima u Siriji. Kako su bili sigurni da su minirali Annanov mirovni plan i nastavili borbu, ta je odluka zapečatila sudbinu milijuna Sirijaca. Pregovori u Ženevi II bili su lažni napori da se reaktivira Annanov mirovni plan iz 2012. godine, ali insistiranje Zapada da “politička tranzicija” znači da Assad mora dati trenutnu i neopozivu ostavku otkriva da su zapadni lideri i dalje tražili smjenu vlade, a mir ih uopće nije zanimao. Srećom, 2013. na bojno u Siriji dolazi Hezbollah, a ranije je Iran u tišini plemenske milicije i NDF snage ustrojio po modelu svojih Basij snaga, što je bilo presudno za preživljavanje jezgre sirijske vojske i vlade s Assadom na čelu. Uključivanjem Rusije u sirijski sukob, koja je pružila zračnu potporu vladinim snagama, isporučila Damasku ogromne količine svih vrsta oružja, obučila specijalne snage i obnovila vertikalno zapovjednu strukturu, sirijska vojska prelazi u protunapad i do danas je praktično oslobodila cijelu zemlju, s izuzetkom Idliba i sjevernog dijela pokrajine Aleppo. Američke snage su još uvijek u sjeveroistočnom dijelu Sirije, ali bez ikakve mogućnosti da promijene ravnotežu snaga u zemlji. Plan okupacije Sirije je definitivno propao, iako će trebati vremena da se zemlja očisti od američke, francuske, britanske i turske bulumente i njihovih islamističkih saveznika.

Urugvaj

U Urugvaju je 1970. godine načelnik policije Alejandro Otero prigovorio Amerikancima da obučavaju njegove agente u taktici mučenja i odmah je bio degradiran. Američki dužnosnik kojem je Otero uputio nekoliko prigovora bio je Dan Mitrione, koji je radio za Ured za javnu sigurnost Sjedinjenih Država i Agenciju Sjedinjenih Država za međunarodni razvoj (USAID). Objavljeno je da su seanse Mitrionea uključivale mučenje beskućnika koji su bili zlostavljani do smrti električnim šokovima, a beskućnici su agentima služili kako bi svoje učenike podučili koliko daleko mogu ići s tim tehnikama.

S.R. Jugoslavija

Bez obzira na to što su mnogi u regiji to vidjeli kao “pravednu osvetu”, to je bila agresija i zločin. Bombardiranje tadašnje SR Jugoslavije 1999. godine od strane NATO pakta je bio flagrantni zločin agresije i kršenje Povelje Ujedinjenih naroda. Kada je britanski ministar vanjskih poslova Robin Cook američkoj državnoj tajnici Madeleine Albright rekao da Velika Britanija ima “poteškoća sa svojim odvjetnicima” zbog planiranog napada, Britancima je sugerirano da “potraže  nove odvjetnike”, što je potvrdio James Rubin, pomoćnik bivše državne tajnice. NATO snage su u svojoj agresiji na Jugoslaviju podržale Oslobodilačku vojsku Kosova (OVK), koju je predvodio Hashim Thaçi. Iz izvješća Vijeća Europe za 2010. godinu i knjige Carle Del Ponte, bivše tužiteljice Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, Thaçi je tijekom invazije NATO snaga vodio zločinačku organizaciju pod nazivom “Grupa Drenica”, koja je poslala više od 400 Srba i nekoliko Roma i Albanaca u “Žutu kuću” u Albaniju, kako bi ih ubili i izvadili im organe kako bi ih prodali na crnom tržištu. Hashim Thaçi je sada vođa NATO protektorata Kosova.

Zair / Demokratska Republika Kongo

Patrice Lumumba, predsjednik panafričkog nacionalnog pokreta u Kongu, aktivno je sudjelovao u borbi zemlje za neovisnost i 1960. godine postao prvi izabrani premijer u Kongu. Protiv njega je udar proveo Joseph-Desire Mobutu, načelnik glavnog stožera. Mobutu je predao Lumumbu separatistima i plaćenicima koje su podržavali Belgijanci, a oni su ga likvidirali. Mobutu je ukinuo izbore i 1965. godine se proglasio predsjednikom, mijenjajući ime zemlje u Republiku Zair, vladajući uz američku podršku. Kao diktator je bio poznat po svojoj brutalnosti. Iako se predsjednik Carter javno distancirao od afričkog vođe, Zair je nastavio primati 50% sve američke vojne pomoći za podsaharsku Afriku. Tijekom devedesetih su se SAD počele kolebati u podršci Mobutuu i na kraju je svrgnut od strane Laurenta Kabile 1997. godine. Ubrzo nakon toga je umro.

Uz svu nužnu kritiku aktualne vlasti Nicolasa Madura, ovaj “mali” pregled “borbe za demokraciju” i “humanitarnih intervencija za spas civilnog stanovništva” koje su provele SAD, nije teško zamisliti budućnost Venezuele u slučaju ishoda željenog od strane vlasti u Washingtonu.