Posljednja nada – Kijev razmišlja o prodaji svog plinskog tranzitnog sustava

Nacionalno dioničko društvo Naftogaz Ukrajine je predložilo da se stranim ulagačima proda do 49% temeljnog kapitala ukrajinskog plinskog tranzitnog sustava. Kako vjeruju u Kijevu, ovim će biti moguće osigurati tranzit ruskog plina kroz Ukrajinu prema Europskoj uniji.

Ukrajinski plinski tranzitni sustav čini velika mreža plinovoda ukupne dužine 37,6 tisuća kilometara, plinske mjerne postaje, 72 kompresorske stanice i 122 kompresorska postrojenja, te 13 podzemnih skladišta, najveća u Europi nakon onih u Rusiji.

Informaciju su objavile “Ukrajinske vijesti”, pozivajući se na priopćenje čelnika izvršnog odbora tvrtke Sergeja Konoveca, koji je zahtjev za prodaju 49% udjela u plinskom tranzitnom sustavu zemlje uputio premijeru Vladimiru Groismanu.

U pismu premijeru se navodi da ako međunarodni partneri plate 7 milijardi dolara za taj udio, takva se investicija može smatrati jamstvom “zadržavanja prihoda od tranzita na trenutnoj razini”.

S tim u vezi će državna tvrtka zatražiti da ovaj problem razmatra Nacionalno sigurnosno vijeće (NSDC).

U određenom smislu je  ovaj potez logičan, jer Gazprom namjerava odustati od tranzita preko Ukrajine i ne namjerava sudjelovati u održavanju ove ogromne mreže koja se gradila desetljećima, a ruska kompanija je pomagala u njezinu održavaju do 2014.

Osim toga, Naftogaz traži od vlade da razvije i odobri akcijski plan u slučaju potpunog prestanka tranzita ruskog plina preko područja Ukrajine nakon 2019. godine. Valja napomenuti da bi dokument trebao uključivati vojno-političke, logističke, ekonomske, financijske i zakonodavne mjere za zaštitu interesa zemlje.

Sustav tranzita plina preko Ukrajine je drugi u Europi i jedan od najvećih na svijetu i prošle godine je zbog povećane potražnje u kroz njega prošlo  gotovo 94 milijarde kubnih metara plina.

Maksimalni kapacitet u vrijeme kada se sustav održavao je na ulazu iz Rusije bio 288 milijarde m³ godišnje, a na izlazu iz Ukrajine, na granici s Poljskom, Rumunjskom, Bjelorusijom, Moldavijom, 178 milijardi m³ godišnje, dok je na izlazu u zemlje EU kapacitet bio 142 milijarde kubnih metara plina godišnje.

Stav vlade u Kijevu o ovom pitanju još nije poznat, iako je Vrhovna Rada još u kolovozu 2014. donijela odluku o prodaji 49% udjela plinskog tranzitnog sustava stranim ulagačima.

Kijev je protiv sudjelovanja Gazproma u natječaju, ali je ruska tvrtka sama rekla kako nije zainteresirana za ukrajinski GTS.

Izgledi za privlačenje zapadnih investitora su mali. Ukrajinski GTS ima znatne razine oštećenja, na nekim mjestima čak do 65%. Prema različitim procjenama, njegova modernizacija može koštati od 5 do 20 milijardi dolara.

Jedina vrijednost ukrajinskog plinskog transportnog sustava za Zapad su izravne isporuke ruskog plina u Europu, ali je izgradnjom “Turskog toka” i “Sjevernog toka” sustav izgubio svoj značaj. Od 2014. se tranzit ruskog plina preko Ukrajine znatno smanjuje.

Tada je Kijev stvaranjem konzorcija GTS operatera s europskim partnerima htio prisiliti Rusiju da odustane od Južnog toka. SAD i Bruxelles su izvršili pritisak na Bugarsku i projekt “Južni tok” je otkazan. Bivši ukrajinski premijer Jacenjuk je vjerovao kako je time zatvoreno poglavlje zaobilaska Ukrajine u tranzitu ruskog plina prema EU, ali zbog dva nova plinovoda Kijev razmatra prodaju pola udjela u staroj i dotrajaloj GTS infrastrukturi.

Sredinom 2014. je procijenjeno da u tadašnjem obliku ukrajinski GTS bez ulaganja može funkcionirati najviše šest do sedam godina. Od tada su prošle četiri godine i nije se učinilo ništa. Sada Naftogaz Ukrajine za dio sustava, koji će uskoro postati hrpa starog željeza, želi dobiti 7 milijardi dolara. Ovaj bi novac bio dovoljan za hitne popravke i modernizaciju većine ukrajinskog plinskog tranzitnog sustava, ali bez jamstva da će se Gazprom njime koristit će Kijev teško naći ulagače spremne izdvojiti potreban novac.