Prijatno iznenađenje sa sajma automobila u Beogradu

Iako bi se na prvu reklo da je sajam automobila rezervisan isključivo za metalne ljubimce na dva ili četiri točka sa beogradskog sajma automobila nam dolazi iznenađenje u obliku svojevrsnog uslovno rečeno “trotočkaša”. Najveća regionalna manifestacija ovog tipa se čini pravim mjestom za premijeru jednog ovakvog hibrida.

Radi se o prvom letećem automobilu sa naših prostora iza čijeg razvoja stoji grupa ozbiljnih inženjera koji su svoje prve korake pružili još u mostarskom Sokolu na projektima tada novog helikoptera Gazela te aviona Orao i G4 Super Galeb a kako nam je rekao vođa projekta leteći automobil svoje početke vuče još iz vremena daleke 1981. godine i početnih eksperimenata sa 2 rotora na helikopteru Gazela poznatih kao „Mostarski eksperiment“  koji su još tada dali obećavajuće rezultate.

Sama ideja se rodila kao potreba za popunjavanjem rupe na tržištu brzog vazdušnog transporta na udaljenostima do 750 kilometara.

Kako nam je objasnio sam idejni tvorac projekta ideja je bila napraviti hibridni tiltrotor/fan avion na električni pogon koji ne zahtjeva posebnu površinu za polijetanje i slijetanje a čija cijena neće preći cijenu automobila više srednje klase.

Naravno, iz tima koji stoji iza razvoja letećeg automobila ne kriju da su im ciljna grupa radnici na privremenom radu u inostranstvu koji potiču sa ovih prostora a koji bi koristeći ovo prevozno sredstvo mogli za manje od 3 sata doći u posjetu rodnom kraju po cijeni jedne avio karte neke niskobudžetne kompanije čime se dobija ušteda budući da ovaj hibridni avion može da ponese do 4 odrasla putnika.

Po rađanju ideje projektni tim se bacio na posao traženja potrebnih kooperanata sposobnih za učešće u jednom ovako složenom projektu.

Prvi problem se javio sa visoko postavljenom ljestvicom kvaliteta koji je morao biti zadovoljen za ovako složen projekat.

Sam hibridni avion nema zakovice budući da se sastoji od kompozitnih materijala a izrađuje se od dijelova dobijenih na jednom od 4 autoclava kakve je nekada posjedovao mostarski Soko.

Leteći automobil karakteriše moderan dizajn iza kojeg se kao idejni tvorac krije izvjesna slovenačka dizajnerska firma.

Budući da su na polju industrijskog dizajna u prošlosti upravo ljudi sa područja Slovenije ostavili veliki pečat, sam odabir dizajnerske kuće sa ovog područja ukazuje na svijetlu budućnost ovog projekta!

Da bismo posjetili čitaoce na uspješnu školu slovenačkog industrijskog dizajna, navešćemo samo dva svima poznata primjera:

Prvi, svima poznati telefon futurističkog dizajna „Iskra ETA 80“ iza čijeg dizajna stoji dizajner Davorin Šavnik a koji je predstavljao omiljeni „plijen“ ili uspomenu sportista iz hotelskih soba tokom Zimskih olimpijskih igara 1984.

Drugi, svima poznati primjer industrijskog dizajna jeste kiosk K67 iza čijeg dizajna stoji Saša J. Mächtig a koji je obično bio crvene boje iako se mogao naći i u nekim drugim bojama a u kojem su se nerijetko mogle kupiti najljepše viršle u zemički.

Kako smo saznali u daljem razgovoru dizajn je zatim testiran u vazdušnim tunelima u Žarkovu pored Beograda gdje su uklonjeni svi uočeni aerodinamički nedostaci. Na pitanje da li tako kompleksno testiranje može da se obavi na ovim prostorima dobili smo odgovor da postojeći aerotuneli spadaju u sam svjetski vrh i da sa te strane nemamo nikakve sumnje u uspješnost obavljenog posla.

Sam pogon odnosno motori su za sada od jednog renomiranog proizvođača iz uvoza. Ipak,  mehanizam upravljanja rotorima je plod jedne ovdašnje firme iz oblasti brodogradnje čije nam je ime ostalo skriveno zbog poslovne politike i čuvanja poslovne tajne.

Pretpostavljajući kolika se ozbiljna ulaganja kriju iza jednog ovakvog projekta pokušali smo da dobijemo odgovor na koji način su skupljena sredstva za istraživanje i razvoj neophodan za stvaranje ove kompleksne letjelice.  Odgovor nas je malo iznenadio, leteći automobil predstavlja  joint venture (zajednički poduhvat) firmi kooperanata u proizvodnji .

Na pitanje „Zašto je to tako?“  dobili smo odgovor da se traženje slobodnih ulagača putem uređenog tržišta pokazalo kao nemoguća misija i da je raspoloženje za ulaganje novca u preduzeća na jako niskom nivou te da se većina kako stanovnika tako i preduzeća odlučuje da višak novca drži kao „mrtav kapital“ na računima u banci!

P.S. Za kraj samo da kažemo da je gornji tekst u potpunosti plod mašte i da je sve samo prvoaprilska šala!!! 🙂
P.S.S. Ipak, kako u svakoj šali ima malo i zbilje tako su i neke iznijete činjenice u tekstu apsolutno tačne a sam projekat sa slike nosi ime Project Zero i vlasništvo je firme AgustaWestland