”Progresivne” udruge u pohodu na spomenike diljem svijeta – Na redu je i ”rasist” Gandi

Nakon jučerašnje vijesti kako su u Australiji sve glasniji oni koji traže da se uklone spomenici kolonizatorima iz 1770. godine, kapetanu Jamesu Cooku i mornarima koji su sa svojom flotom 24. travnja 1770. uplovili u Botany Bay, mjesto budućeg grada Sydneya, čime su otkrili istočnu obalu Australije i proglasio je britanskim kolonijalnim posjedom, činilo se da je riječ o ograničenom slučaju kojem je uzrok inicijativa američkih ”progresivnih” udruga i građana koji traže rušenje spomenika generalima i vojnicima Konfederacije.

No, nakon novog primjera, na trećem kontinentu, izgleda kao da netko iznova pokuša ispisati povijest, ali ne onakvu kakvu poznajemo. Dok liberalne i radikalne skupine u Sjedinjenim Američkim Država napadaju spomenike Konfederacije, ali ne samo, isti krugovi žele ukloniti spomenike kolonizatorima Australije, Gana i Južna Afrika optužuju Mahatmu Gandija za rasizam prema crncima. Tko će biti sljedeća žrtva? Saznat ćemo uskoro. Kao što smo napisali. Zašto se ne bi srušile i egipatske piramide, jer su simbol patnje robova ili Kineski zid u kojeg su živi zazidani iznemogli radnici i zidari? Graditelji piramida i Kineskog zida, ali i brojne druge osobe u povijesti, sigurno nisu poznavali ljudska prava i koristili su robove, diskriminirali nacije, osvajali nove zemlje i činili zločine.

Nakon Sjedinjenih Američkih Država, Australije, Gane i Južne Afrike se teško može reći da je sve slučajno.

Zaista, tko bi mogao biti sljedeći? Uzmimo samo povijesni primjer oko kojeg nema prijepora, Attile, ”božjeg biča”, heroja Mađara i čije je ime danas najčešće među muškim imenima u zemlji. Rumunji, s druge strane, slave Vladislava III Vlaški, poznatiji kao “Vlad Tepeš”, zbog toga što je zarobljenike i sve za koje odluči hladnokrvno nabijao na kolac, koji je inspirirao legendu o grofu Drakuli. U Bukureštu se Vladislav III Vlaški smatra stupom kršćanstva u obrani protiv turske invazije.

Staljin je omrznut među Poljacima, Baltima i Ukrajincima, za koje je doslovno “crna kuga”, a za plašljive zapadne salonske ljevičare ”zvijer i utjelovljenje zla koje je iskvarilo istinsku socijalističku misao”.

Međutim, sva najnovija istraživanja provedena među Rusima govore kako ga u narodu još uvijek smatraju najvažnijim i najvećim liderom njihove povijesti, prije svega zbog pobjede nad nacifašizmom i zbog modernizacije zemlje. Isto mišljenje većinu Kineza ima o liku i dijelu Maoa.

Danas je u Americi moderno skrnaviti, rušiti ili legalno uklanjati kipove. Raste bijes zagovornika koji tvrde da treba ukloniti sve spomenike koji podsjećaju na lidere Konfederacije.

U New Yorku se razmišlja o uklanjanju spomenika Cristoforu Colombu i Centralnom parku. Na spomeniku  katoličkog sveca i misionara u Los Angelesu je netko napisao ”ubojice”. U Italiji žele ukloniti spomenik pioniru zrakoplovstva Italu Balbu. Iako kao pripadnik zrakoplovstva i početkom po uvjerenju jest bio povezan s fašističkim režimom, Italo Balbo se protivio ulasku Italije u Drugi svjetski rat. Poginuo je u zračnoj nesreći kada je njegov zrakoplov u ”prijateljskoj vatri” pogođen iznad Tobruka 28. lipnja 1940. godine,  tako da se o njemu teško može govoriti kao o ”fašističkom zločincu”, što priznaje i službena poslijeratna talijanska historiografija. Njegov je grijeh što je od 1934. godine, dakle prije ratnih pohoda Benita Mussolinija, obnašao dužnost guvernera kolonizirane Libije.

Sada se u Americi otvoreno diskutira u uklanjanju djela koji podsjećaju na Georgea Washingtona i Thomasa Jeffersona.

Među novim ”reformatorima”, koji su ujedinili ”progresivne” snage i pokrete za ”zaštitu građanskih prava”, neki ističu da su obojica bili robovlasnici, bijele supremacionisti, protestantski fanatici i zagovornici istrebljenja Indijanaca.

Naravno, sve je to istina, ali to nije ništa ovo. U praksi, po njihovom mišljenju, cijela, relativno kratka povijest Sjedinjenih Država, mora se resetirati, iznova ispisati.

U njihovim inicijativama nema kritičkog razmišljanja i sve se kontekstualizira tako da se pogreške i strahote iz prošlosti prenose u sadašnjost i budućnost.

No, inicijatori ove inicijative se nikada ne dovode u pitanje ulogu svoje zemlje i njene imperijalističke, ratnohuškačke i intervencionističke politike danas, nego čiste prošlost, kao da žele stvoriti novu povijest u kojoj nije bilo zločina, kako bi se mogli pohvaliti besprijekornim političkom nevinošću.

Ovime otvaraju Pandorinu kutiju, koju će, jednom otvorena, teško biti zatvoriti. Tko će imati sposobnost i ovlasti da u nju vrati divlja čudovišta, liberalnu i radikalnu verziju ”progresivnih” talibana i koljača ”kalifata”? Zar nisu talibani i ISIL porušili brojne spomenike lažnim bogovima i vladarima koji nisu bili ništa manje okrutni od američkih robovlasnika iz 19. stoljeća?

Nitko nije imun. U Americi su na meti liberalnih talibana sve povijesne osobe i svi su u opasnosti da budu izbrisani iz povijesti.

Međutim, ova je hobotnica kroz nevladine udruge pustila pipke na sve kontinente. Na meti je i Mahatma Gandhi, jer postoje oni koji duže vrijeme govore kako treba ukloniti skulpture koje ga slave. To se događa u Africi. Na Zapadu, je Gandhi za mnoge sinonim za apsolutno nenasilje i pacifizam. Njegov lik i ideje su zloupotrebljavani od strane političkih stranaka i nevladinih udruga koje su tisuće svjetlosnih godina udaljene od Gandijeve politike. Ranije su to bili radikalni liberali i zapadni ”komunisti”, a danas je ”nenasilna revolucija” temelj aktivizma takozvanog ”otvorenog društva”, koje je objedinilo filozofiju Karla Poppera i Genea Sharpa, koji za sebe tvrdi daje pobornik ”machiavellističkog nenasilja” i ”nenasilnog ratovanja Clausewitza”. Nije teško primijetiti da Gene Sharp ima prilično čudno poimanje nenasilja, a kako ono izgleda u praksi, vidjelo smo u Tunisu, Kairu, Kijevu, uostalom, ako baš hoćete, prvi je primjer bio Beograd i ”Buldožer revolucija” 2000. godine. Otprilike, prema Sharpu i Canvasu, ”progresivni aktivisti” su nenasilni, dok okolnosti od njih ne zatraže da postanu nasilni.

Sada saznajemo da je za neke Afrikance otac indijske neovisnosti bio rasist i branitelja aparthejda. Tako barem misle ”progresivni” krugovi u Južnoj Africi i Gani.

Iako je Mandela ponekad spomenuo Mahatmu kao izvor inspiracije za fazu borbe protiv segregacije, među njegovim sljedbenicima ne dijele svi to mišljenje.

Kip u središtu Johannesburga je bio išaran bijelom bojom još 2015. godine, na kraju događaja na kojem su sudjelovali aktivisti Afričkog nacionalnog kongresa, kojeg je Mandela osnovao završetkom aparthejda i koji je vodio zemlju. Za tu prigodu je pokrenut i hashtag na Twitteru, #Gandhimustfall, ”Gandhi mora pasti”.

Indijski vođa je živio 21 godinu u Južnoj Africi, od 1893. do 1914. godine, gdje je radio kao odvjetnik i bio zainteresiran za prava brojnih indijskih migranata. Prema afričkim kritičarima, Gandhi je u toj fazi, samo kako bi obranio svoju zajednicu, činio kompromise s britanskom kolonijalnom vlašću, ali na štetu crnaca.

Prema knjizi koju su napisala dvojica poznatih predavača sa Sveučilišta Johannesburg i Sveučilišta KwaZulu Natal, Ashwinu Desaiu i Goolamu Vahedu, on je Afrikance etiketirao kao “kafire” i “divljake”. Osim toga, trudio se dobiti zasebne pristupnice za Indijce za ulazak u urede, samo kako bi se izbjeglo da se “zagade” u kontaktu s crncima. Naravno, sve navode iz ovog djela treba uzeti s rezervom, što ne isključuje da je Gandhi braneći Indijce činio kompromise s britanskom kolonijalnom vlašću. Na štetu autohtonog crnačkog stanovništva ili ne, to treba pomnije istražiti.

Prosvjedi protiv spomenika Gandhiju su se također dogodili u Gani. Nakon internetske peticije pokrenute od strane skupine intelektualaca, koju je potpisalo na tisuće ljudi, vlada se morala obvezati na uklanjanje spomenika smještenog u sveučilištu u glavnom gradu.

Prilikom postavljanja spomenika je gost bio indijski predsjednik Pranab Mukherjee, a izvorna namjera njegovog postavljanja je bila zapečatiti jačanje prijateljstva i gospodarskih odnosa između dviju zemalja. Ali glas lokalnih ikonoklasta je i ovaj put bio jači glasa poslovne zajednice azijskog diva, koji je htio ulagati u Ganu.

Tko će biti sljedeća žrtva ovog bijesa? Možda srednjovjekovni dvorci i crkve iz šesnaestog stoljeća, jer su relikt feudalizma i inkvizicije? Ili spomenici otvorenom homofobu Danteu Alighieriju? Ili u hramovi koje su sagradili grčki i rimski robovi?

U ovom slučaju, na kraju ovi ”progresivni aktivisti” mogu pozivati i na rušenje Koloseuma u Rimu, gdje su ljudska bića tjerana da se u lancima bore kao životinje i gdje su izrabljivani i mučeni.

Nakon svega, nemojte se iznenaditi kada  udruge za ljudska prava, kolektiv queer, feminističkih ili antivivisekcijskih skupina pronađu nove žrtve. Nakon svega, imat ćemo povijest očišćenu od svih ”zala”. Naravno, sve ove udruge i pojedinci ni riječ ne da prozbore kada se spominje mogućnost vojne intervencije protiv teokratskog ”režima” u Iranu, ”komunističkog režima” u Venezueli i Kubi, otvoreno uplitanje svojih financijera i mentora u unutarnje poslove Kine i Rusije.

Svi su sretni što doprinose razvoju ”demokracije i ljudskih prava”, a za to treba malo dotjerati prošlost. Ako netko i dalje misli da je riječ o ”bezazlenim skupinama” koja samoinicijativno prisiljavaju lokalne i središnje vlasti na novo ispisivanje povijesti, neka još jednom pomno pročita navedeno. Da se sve ovo događa odjednom i polazi iz istih skupina, sigurno ne može biti slučajno.