Često pomislimo da je trava zelenija u susjednom dvorištu. Sve nam je tuđe bolje, nego naše, pa čak i ono što ne pripada nikomu. Kad je ničije onda ga nitko ne cijeni, pošto nema vrijednosti. U svijetu voća i povrća ovo pravilo ne vrijedi. Što je vlasnik voća i povrća veći i bogatiji, biljka je slabija i manje zdravija. Naravno, govorimo o hibridima koji malo po malo potiskuju prirodno, a nameću laboratorijsko, iako vlasnici znaju da prirodu još nitko nije ukrotio, niti će je ukrotiti.
Ovo je priča o rajčici koja odolijeva svim zakonima koje učimo u školi i o kojima slušamo u medijima. Rajčica ili paradajz Milorada Brkića iz Gorica ne priznaje zakone koje nas danas uče, ali zato potvrđuje zakone prirode.
Slučajno smo ugledali jednu objavu na društvenim mrežama našeg prijatelja Vjeke Hudolina koju prenosimo u cijelosti.
Vjeko Hudolin / 09. 11. 2018.
Nazvala me Brankica Franješević iz Gorica i kaže: „Vjeko dođi slikati rajčicu koja praktično raste iz betona i ima puno krupnih plodova, sigurno će te to zanimati!“.
Danas kada sam posjetio osamdeset-četverogodišnjeg Milorada Brkića imao sam što vidjeti – ogromno „stablo“ rajčice s četrdesetak krupnih plodova. Ne smeta toj staroj sorti rajčice ni to što smo dobrano zakoračili u studeni, kada na u vrtovima više nema tog povrća, nisu joj smetale ni plamenjače i druge bolesti, ona se do sada othrvala svim nedaćama i daruje domaćine cijelo ljeto i jesen plodovima. I sada ih ima zrelih, ali i puno zelenih…
„Čudo neviđeno“, prokomentirao je Milorad.
Budući da slike govore više od tisuću riječi pogledajte prvu fotografiju, ostale ću dodati tijekom večeri.
Dokazi (božanske) inteligencije su svuda oko nas. I dok se cijelog života, svim silama trudimo biti iznad Prirode, a ne njen dio, na kraju ne umaknemo Prirodi. Nismo jači. Stvaratelji jesmo, ali ni približno savršenstvu, skladu prvotnog Stvaratelja kojem je bilo dovoljno stvoriti načela, zakone po kojima će se onda sve ostalo razvijati. Beskrajna svijest je u svemu. I ova naša čovječja tek je djelić sveukupne Svijesti. U našem organizmu, na Zemlji smo joj sigurno najbolji instrument – ono kroz što se ostvaruje. Ali Svijesti je biti i u svemu ostalom – u klasu žita, u pjevu ptice, u mirisu cvijeta, u hrapavosti kamena. U svakoj materijalnoj formi Svijest pokazuje sebe. Orhideja je jedan od najljepših cvjetova. Da bi postala onakvom kakvom je vidimo, odradila je mnoštvo nevidljivog posla. Tražila je još kao sjeme točno određenu, svoju vrstu gljiva. Morala je znati prepoznati je, a gljiva je morala reći Da,… Čitaj više »
to je ono “gmo” sjeme iz konzuma
Logicno postedite nas tih filozofskih gluposti.
Imao sam sličnu rajčicu u svom vrtu. Izrasla je do metar i nešto visine i imala je oko 30 paradajza na sebi. Za mene nema veće zadovoljstva nego kada mi u vrtu povrće tako dobro uspije roditi.
hoce potrajati ako je zasticena od studeni. ova je pod krovom i blizu zida. nema mraza a zid osigurava trajnu mikroklimu – danju hladi, nocu grije.
ako imate kakve zidove na juznoj strani i zavjetrini samo razvucite nesto plastike ili prislonite stare prozore. biljke usmjerite da rastu do 15 cm uz zid. trajat ce dugo u godinu.
https://www.lowtechmagazine.com/2015/12/fruit-walls-urban-farming.html
Da i kod mene isto tako, samo nije stara sorta nego onaj “moderni” mali velićine lješnjaka. Rodi ko mutav, jučer nabrao 2 šake, a najvjerojatnije ga ptica posadila. Visine preko 2 metra, drži se sam za ogradu na betonu.