Rekvijem Le Mondea za liberalnu Europu: “Na scenu stupaju autokrati s Istoka”

“Moderna Europa puca po šavovima i više nije u stanju govoriti s pozicije snage, dok američki vođa Donald Trump nastavlja svoje subverzivne aktivnosti, produbljujući razlike”, piše francuski Le Monde. Sve to stvara preduvjete za kardinalne promjene u svijetu, gdje “umorni predstavnici starih zapadnih demokracija” ustupaju mjesto “autokracijama”, koje utjelovljene u Rusiji, Kini i zemaljama Bliskog istoka dobivaju snagu, upozorava autor.

Već na samitu G20 u Hangzhou u Kini 2016. godine je svijet počeo mijenjati boju, budući da su jake vođe izvan Europe i SAD-a počele samopouzdanije jačati svoje pozicije i širiti svoju sferu utjecaja, dok je Zapad i dalje gradio iluzije, napominje Le Monde.

U međuvremenu je Xi Jinping trijumfalno primao u goste u Kini, dok je Vladimir Putin uspješno “pripojio Krim” i pomogao Basharu Al-Assadu da zadrži kontrolu nad Sirijom, a Recep Tayyip Erdogan se uspio nositi s pokušajem državnog udara u Turskoj i započeo žestoku kampanju protiv opozicije, piše francuski list.

Sve to stvara preduvjete za kardinalne promjene u svijetu, jer umorni predstavnici starih zapadnih demokracija ustupaju mjesto autokratima koji su stekli snagu i predstavili su se javnosti.

Dvije godine kasnije, na summitu G20 u Buenos Airesu, tabor “zapadnih demokrata”  se već znatno smanjio, tvrdi autor. Zvijezda mladog francuskog predsjednika nade Emmanuela Macrona “potamnjela je” zbog prosvjeda i nemira u Parizu, kao i zbog njegove nemoći na europskoj razini. Njemačka kancelarka Angela Merkel, zbog problema s avionom, propustila je zajedničku fotografiju lidera na kojoj su “protivnici prosvijećenog zapadnog liberalizma” imali istaknuto mjesto. Xi Jinping, Vladimir Putin i Recep Tayyip Erdogan “sijali” su još primjetnije nego dvije godine ranije, kaže se u članku.

Štoviše, u pozadini ekscentričnog američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji sa zadovoljstvom sabotira velike međunarodne događaje, svi su izgledali kao “suzdržani i diplomatski političari”. Takva politika Trumpa obeshrabruje saveznike Zapada, dok “jake vođe” Istoka slave svoj trijumf, ističe Le Monde.

Na primjer, Xi Jinping je proveo ustavnu reformu u Kini i postao cjeloživotni vođa. Sada aktivno oblikuje kinesku gigantsku sferu utjecaja i gospodarsku ekspanziju kroz projekt “Put svile”, istodobno stvarajući veliku mrežu unutarnjih kontrola, kaže se u članku.

“Iskoristivši loš imidž i protekcionizam Donalda Trumpa, pojavio se u Davosu kao glasnik multilateralizma i otvorenosti gospodarstva, iako je kinesko tržište još uvijek zatvoreno za zapadne tvrtke. On čak kaže da brani kineski koncept ljudskih prava, koji se, blago rečeno, ne uklapa u Povelju UN-a”, tvrdi autor.

Što je još ozbiljnije, kineske vlasti opovrgavaju tvrdnju da podizanje životnog standarda nepovratno podrazumijeva promicanje demokratskih ideja i težnju za slobodom.

“U Aziji se stvara novi svijet, ali to nije slobodan svijet”, piše u svojoj knjizi “Put svile” povjesničar Peter Frankopan.

U međuvremenu je ruski čelnik Vladimir Putin, “nakon pripajanja Krima”, pokrenuo privatizaciju Azovskog mora, kojeg je Rusija prije dijelila s Ukrajinom, piše Le Monde.

“Malo prije summita u Buenos Airesu su ruske snage zadržale ukrajinski brod s 24 mornara, koji imaju status talaca. Štoviše, ovaj korak nije izazvao posebnu reakciju na Zapadu, osim otkazivanja sastanka s Trumpom. A oni koji su osumnjičeni za kemijski napad na bivšeg agenta Sergeja Skripala su otvoreno govorili na ruskoj televiziji i dobili zaštitu od vlasti, dok je Kremlj i dalje širio propagandu na internetu kako bi utjecao na izbore u inozemstvu”, žali se autor.

“Putin nastavlja šahovsku igru sa Zapadom, iskorištavajući i najmanju grešku svojih protivnika i gigantomaniju Donalda Trumpa, što je ilustrirano neugodnom konferencijom za novinare u Helsinkiju 13. srpnja, na koju je američki predsjednik, protiv volje svojih tajnih službi, bio u nazočnosti ruskog kolege”, objašnjava Le Monde.

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan u međuvremenu nastavlja “otimati, zatvarati i mučiti” pristaše klerika Gülena, koji su okrivljeni za pokušaj državnog udara, čak uz pomoć mreže svojih lobista i zastupnika u mnogim zemljama, od Sjedinjenih Država do Rusije i Irana, piše u članku.

A saudijske vlasti, koje je Turska optužila za ubojstvo opozicionog novinara Jamala Khashoggija, i dalje jačaju veze s Rusijom i drugim “autoritarnim” zemljama, kojih je  sve više i više”, naglašava autor.

Indijski premijer Narendra Modi, koji je preuzeo “najveću demokraciju na svijetu”, promijenio je kurs prema “hindu nacionalizmu, na štetu muslimana i aktivista za ljudska prava”, a na predsjedničkim izborima u Brazilu je pobijedio nekad posve nepoznat krajnje desni kandidat Jair Bolsonaro, piše Le Monde.

U međuvremenu, tabor zapadne demokracije je potkopan iznutra, kako u Europi tako i u Sjedinjenim Državama, naglašava članak.

Kolaps tradicionalnih stranaka u takvim zemljama kao što su Francuska, Italija, Španjolska, Grčka i druge često je praćen porastom ultradesnih populističkih stranaka, koje nastoje profitirati na nezadovoljstvu ekonomskom krizom i situacijom s priljevom migranata.

“Kriza 2008. godine pogoršala je nepovjerenje prema europskim institucijama, a posebno se odražava u kulturnom odbacivanju elita i imigranata, dakle s dvije strane otvorenosti granica”, objasnio je politolog Ivan Krastev u intervjuu za Le Monde.

Vlasti u Austriji, Italiji i Bugarskoj čine krajnje desne stranke. Međutim, to nije osuda tradicionalnih pokreta, koji u nekim slučajevima čine koalicijske vlade, autor bilješke.

“Migracijska kriza 2015. je služila kao izgovor da ultranacionalističke vlasti Mađarske i Poljske odbace liberalna pravila Bruxellesa”, tvrdi autor.

Štoviše, svi ovi ideološki pokreti širom svijeta danas osjećaju potporu Sjedinjenih Država, gdje je pobjeda Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima “okrenula globalnu ravnotežu” i lišila Washington tradicionalne ulogu “vođe slobodnog svijeta”, navodi se u članku.

Kao rezultat toga, Europa “puca po šavovima”, a europski lideri, uključujući i Angelu Merkel i Emmanuela Macrona, nemaju snage ustati protiv Trumpa, izvještava Le Monde.

Europa više ne igra s pozicije moći, napominje autor. Ona ostaje druga ekonomska sila svijeta, ali sumnja u sebe i puca po šavovima. Grčka kriza bila je prva pukotina raskola. U njoj su se sudarile dvije Europe – sjeverna i južna. Prva je karikirala sliku o Grcima kao lijenčinama koje ne rade ništa i troše novac radnika sa sjevera, a Nijemci su bili marljivi mravi koji su nastojali nametnuti stroge mjere grešnicima koji se ne mogu pokajati. Bilo je prilično ratobornih izjava, a Europska unija u nedostatku rasta nije mogla pravilno raspodijeliti oskudne plodove. Osim toga, EU je odbila priznati bilo kakvu krivnju, iako je čak i Međunarodni monetarni fond primijetio da je “podcijenio” negativne učinke štednje nametnute Ateni.

U ovoj podijeljenoj Europi se 2015. godine počela pogoršavati migracijska kriza, s kojom se europske vlasti nisu mogle nositi, kaže se u članku.

Njemačka, Austrija i Švedska prihvatile su značajan dio izbjeglica, što je dovelo do zamjetnog jačanja ultradesnice među biračima, nezadovoljnih takvom politikom. Istovremeno, ostatak Europe nije pokazao mnogo solidarnosti prebacivanjem na te tri zemlje integraciju migranata, dok su u Italiju i Grčku dolazili novi.

Mađarski premijer Viktor Orban, čije je rejting u to vrijeme pao, predstavio se kao glasnik borbe protiv “invazije” migranata, a podržale su ga i zemlje srednje Europe. Optuživši EU da potkopava “europski identitet”, Poljska i Mađarska iskoristile su migracijsku krizu kako bi izazvale Bruxelles u načelima vladavine prava i slobode medija, piše Le Monde.

Britanski glas za napuštanje Europske unije je jasno pokazao cijelom svijetu da je Europa itekako “smrtna”. I dok Europska unija još uvijek uspijeva ostati čvrsta i ujedinjena u sukobu s proturječnim zahtjevima britanske vlade, ova prividna jednoglasnost se teško može sakriti od pukotina koje su prošle kroz zidove europske kuće, tvrdi autor.

U međuvremenu, američki vođa Donald Trump nastavlja svoje “subverzivne aktivnosti”, otvoreno pozdravljajući Brexit i napadajući Teresu May, koja, po njegovom mišljenju, zauzima “previše pomirljiv” stav prema EU. Trump se također povukao iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, napustio je sporazum o iranskom nuklearnom programu koji je potpisan 2015. i usprotivio se Ugovoru o ukidanju projektila srednjeg i kratkog dometa.

“Ove se odluke uvijek donose jednostrano i bez uzimanja u obzir suprotnih stajališta, a najčešće se objavljuju putem Twittera. Američka diplomacija postala je jedna velika poker igra u kojoj Donald Trump otkriva karte nakon svakog poteza”, navodi autor.

Isto tako, Trump je iznenada najavio povlačenje američkih vojnika iz Sirije, upozoravajući barem svoje saveznike, iako mnoge obavještajne službe izražavaju uznemirenost i upozorenja o tekućoj aktivnosti terorista, piše u članku.

“Sirija je postala težak poraz za zapadni tabor. Nakon što je Barack Obama, kao odgovor na kemijski napad 2013. godine, odbio intervenirati, Rusija se mogla vratiti na Bliski istok. Spasila je Bashara Al-Assada koji  je padao u ponor  i omogućila mu da vrati teritorij zemlje, uz odlučnu potporu Irana. Moram reći da je povlačenje američkih vojnika uglavnom u rukama Teherana, kojeg se sada navodi kao glavnog neprijatelja Washingtona, nakon spektakularnog pomirenja Donalda Trumpa s Kim Jong-unom”, piše Le Monde.

Sada sudbinu Sirije, koja je dugo bila predmet mirovnih pregovora u Ženevi pod pokroviteljstvom UN-a, Pariza i Washingtona, odlučuju Moskva, Teheran i Ankara, navodi se u članku.

Ove tri države igraju vlastitu igru i brane vlastite interese u regiji, “ne brinu o ljudskim pravima ili kažnjavaju zločina sirijskog režima” i neće preuzeti “ulogu žandara svijeta”, koju Amerika pod Trumpom ne želi igrati, objašnjava autor.

“U novom poretku XXI stoljeća, Xi Jinping igra va banque, Putin igra šah, Trump igra poker, Erdogan svoju tavlu (backgammon), Mohammed bin Salman igra okrutnu videoigru, a britansko vodstvo beskrajno puca po bankama. Što se tiče Europljana, čini se da su zadovoljni pasijansom, iako se stol na kojem šire svoje karte ruši pred njihovim očima”, zaključuje autor.

Čini se da su dani kada je američki publicist Francis Fukuyama predvidio “široko rasprostranjenu zapadnu liberalnu demokraciju kao konačni oblik bilo koje vlade” nakon raspada Sovjetskog Saveza daleka prošlost, zaključuje Le Monde.

Le Monde