Robert Fisk u ruševinama Dume: “Tamo nitko ne zna za kemijski napad”

Poznati novinar i stručnjak za Bliski istok Robert Fisk je današnju kolumnu u britanskom listu The Independent posvetio istrazi koju WHO i OPCW provode u Dumi.

Priča o gradu koji se zvao Duma, opustošenom mjestu s razrušenim stambenim blokovima i “podzemnoj klinici” gdje su se snimile fotografije koje su obišle svijet i zbog kojih su najmoćnije zemlje zapadnog svijeta bombardirale Siriju. Tamo je čak i liječnik koji je bio u  klinici i Fisku rekao  kako je “plinski” videozapis, koji je užasnuo svijet, falsifikat.

Sirijski liječnik dodaje nešto vrlo neugodno. Pacijenti su, kako kaže, bili bez svijesti ne zbog plina, već gladovanja u tunelima i podrumima ispunjenim smećem u kojima su živjeli, te zbog vjetra i teških granatiranja koja su izazvala oluju prašine.

Kao što tvrdi dr. Assim Rahaibani, on ne samo da je svjedok, nego i očevidac događaja. Kako odlično govori engleski, dvaput je naoružane militante skupine Jaish Al-Islam u Dumi nazvao “teroristima”, riječ koju koriste vlasti u Damasku za svoje neprijatelje, ali i izraz kojeg koriste mnogi diljem Sirije.

“Čujem li to dobro? Kojoj verziji događaja moramo vjerovati?”, pita se Robert Fisk.

Srećom, liječnici koji su bili na dužnosti 7. travnja su svi u Damasku i dali su dokaze o istraživanju kemijskog oružja, čime će se u nadolazećim tjednima nastojati dati konačan odgovor na to pitanje.

U međuvremenu, Francuska je rekla da ma “dokaz” o kemijskom oružju, a američki su mediji citirali izvore koji govore da su testovi urina i krvi također pokazali isto. WHO je izjavio da su partneri organizacije na terenu liječili 500 pacijenata koji su “pokazivali znakove i simptome u skladu s izloženosti toksičnim kemikalijama”.

“Istovremeno, inspektori Organizacije za zabranu kemijskog oružja (OPCW) su trenutno blokirani i nisu došli na mjesto navodnog napada, navodno zato što im nedostaju dozvole Ujedinjenih naroda”, piše Robert Fisk.

Nakon objave članka im je izdana dozvola za ulazak, ali su inspektori Organizacije za zabranu kemijskog oružja (OPCW) odgodili su posjetu Dumi, nakon što je tim Ujedinjenih naroda javio da se na toj lokaciji u utorak dogodila pucnjava. Danas bi konačno trebali biti na mjestu događaja.

Robert Fisk piše da bi čitatelji trebali biti svjesni kako ovo nije jedina priča u Dumi.

“Postoji mnogo ljudi iz gradskih ruševina s kojima sam razgovarao i koji su mi rekli da su “nikada nisu vjerovali plinskim pričama”, koje su obično širile islamističke skupine. Ti militanti su preživjeli ogorčenje, živeći u domovima drugih ljudi i golemim širokim tunelima s podzemnim cestama koje je branio živi zid zatvorenika s vratima na tri razine ispod grada. Prošao sam kroz tri od njih jučer. To su golemi hodnici u živoj stijeni u kojima su još uvijek ostaci ruskih projektila i spaljena vozila”, piše britanski novinar.

“Dakle, priča o Dumi nije samo priča o plinu. Govorimo o tisućama ljudi koji nisu odlučili napustiti Dumu s autobusima, zajedno s onima koji su prošli tjedan veli njihove ubojice i koji su ih mjesecima ostavili da preživljavaju kao trogloditi. Prošetao sam ovim gradom slobodno, bez vojnika, policajaca ili čuvara. Uz mene su bila samo dva sirijska prijatelja, kamera i bilježnica. Ljudi su sretni što među njima vide strance, a još sretniji što je opsada napokon završila. Uglavnom se osmjehuju. Oni čija lica možete vidjeti, naravno, jer iznenađujuće veliki broj žena u Dumi nosi crni hidžab”, piše Robert Fisk.

Prvo se vozio u Dumu u konvoju novinara s pratnjom. No, jednom je lokalni general rekao kako “nema nikakvih informacija”, stoga se Fisk udaljio. Isto je učinilo i nekoliko drugih novinara, uglavnom sirijskih. Nestala je čak je i skupina ruskih novinara, naglašava.

“Kratkom šetnjom sam došao do dr. Rahaibanija. Od vrata njegove podzemne klinike, “Punkt 200”, kako se zove se u čudnoj geologiji ovog dijelom podzemnog grada. U hodniku koji vodi nizbrdo mi je pokazao svoju nisku bolnicu i nekoliko kreveta gdje su medicinske sestre djevojčici liječile porezotinu iznad očiju”, pojašnjava Robert Fisk.

“Bio sam s obitelji u podrumu svog doma, tristo metara odavde, no svi liječnici znaju što se dogodilo. Bilo je puno granatiranja od strane vladinih snaga, a noću su zrakoplovi uvijek bili nad Dumom, ali te noći je bio vjetar i ogromni oblaci prašine su počeli dolaziti u podrume u kojima su ljudi živjeli. Ljudi su ovdje počeli dolaziti zbog gubitka kisika. Tada je netko na vratima, netko iz “Bijelih kaciga”, povikao “Plin!” I počela je panika. Ljudi su počeli bacati vodu jedni na druge. Da, video je snimljen ovdje, pravi je, ali ono što vidite su osobe koje pate od hipoksije, a ne trovanja plinom”, izjavio je dr. Assim Rahaibani.

“Neobično, nakon što sam razgovarao s više od 20 ljudi, nisam mogao naći nekog tko bi pokazao i najmanje zanimanje za ulogu Dume u izazivanju zapadnih zračnih udara. Dvojica su mi zapravo rekli da nisu ni znali za tu vezu. Ušao sam u čudan svijet. Dvojica muškaraca, Hissam i Nazir Abu Aishe, rekli su da nisu bili svjesni koliko je ljudi ubijeno u Dumi, iako je potonji priznao da je imao rođaka kojeg pogubio Jaish Al-Islam, jer je, navodno, “bio blizak režimu”. Slegnuli su ramenima kad sam pitao za 43 osobe za koje se kaže da su umrli u sramotnom napadu na Dumu. “Bijele kacige”, koje su već bile legendarne na Zapadu, imaju svoju priči, iako često imaju aktivnu ulogu tijekom bitaka. Njih djelomično financira britansko Ministarstvo vanjskih poslova. Pronašao sam njihove srušene urede nedaleko klinike dr. Rahaibanija. Maska za plin bila je ostavljena ispred kontejnera za hranu i hrpe prljavih vojnih maskirnih uniformi. Postavio sam si pitanje  kako je to moguće? Mjesto je bilo puno slomljene medicinske opreme i datoteka, posteljine i madraca. Naravno da moramo čuti njihovu stranu priče, ali se to neće dogoditi ovdje. Jedna žena nam je rekla da su svaki pripadnici “Bijelih kaciga” u Dumi napustili svoje glavno sjedište i autobusima otišli u Idlib, zajedno s pripadnicima militantnih skupina”, nastavlja svoju priču Robert Fisk.

“Sada su otvorene trgovine s hranom i na ulicama se vide patrole ruske vojne policije. Njima je glavna zadaća očuvati prekid vatre. Nitko nije želio ući u zabranjeni islamistički zatvor u blizini muzeja u kojem su žrtvama u podrumima navodno odrubljivane glave. Na mjestu je i gradska civilna policija sirijskog Ministarstva unutarnjih poslova. Opet, moja ozbiljna pitanja o plinu su nailazila na veliku zbunjenost. Kako je moguće da izbjeglice u kampovima u Turskoj opisuju plinski napad kojeg se danas u Dumi nitko ne sjeća? Hodao više od milje kroz ove bijedne grobne tunele, a građani Dume su živjeli izolirani jedni od drugih toliko dugo da “vijesti” u našem smislu te riječi nemaju nikakvo značenje za njih. Pa što su mi rekli? Govorili su o islamističkim skupinama pod kojima su živjeli. Razgovarali su o tome kako su oružane skupine krale civilne domove,jer su tako mogli izbjeći napade sirijske vlade i ruske zračne udare. Prije no što je otišao, Jaish Al-Islam je spalio svoje urede, a masivne zgrade unutar sigurnosnih zona koje su stvorili su gotovo sravnjene sa zemljom u zračnim udarima. Jedan sirijski pukovnik me pitao hoću li vidjeti koliko su duboki tuneli. Zaustavio sam se nakon više od jedne milje, a on mi je rekao “kako tim tunelom mogu doći do Velike Britanije”. Da, gospođo May. Sjetio sam se čiji zračni udari imaju toliko veze s tim tunelima i prašinom. A plin?”, na kraju svoje kolumne se pita britanski novinar Robert Fisk.

Izvor: The Independent