Gotovo dvije petine radnih mjesta na industrijaliziranom zapadu u opasnosti je zbog porasta automatizacije, ljudi se bore protiv uvođenja tehnologije koja će ih zamijeniti. Ali zašto su znanstvenici zbog ovoga iznenađeni?
Možda zbog lekcije iz povijesti, lekcije zvana industrijska revolucija koja je manufakturne radnike zamijenila strojevima. Ljudi su se tada borili da sačuvaju svoje radno mjesto kako bi mogli donijeti hranu na stol, pa stoga ne iznenađuje ni današnji otpor.
Britanski zdravstveni radnici neprijateljski su raspoloženi prema svojim robotskim kolegama i počinili su “manje sabotaže”, poput stajanja na njihovom putu, stoji u nedavnom istraživanju Sveučilišta De Montfort. Istraživači su usporedili “problematičan” britanski stav s onim norveških radnika, koji su prigrlili svoje silikonske kolege, čak im davali prijateljske nadimke.
Otprilike 30 posto poslova u Velikoj Britaniji izgubit će se zbog procesa automatizacije i to u roku od 15 godina, ako se trenutačni trendovi ne nastave mijenjati, navodi PricewaterhouseCoopers. Postotak je još veći u SAD-u (38 posto), kao i Njemačkoj i Francuskoj (37 posto), ali pada na 25 posto u skandinavskim zemljama poput Norveške i Finske. Možda to objašnjava razliku u interakciji na radnom mjestu između Britanaca i Norvežana – potonji se ne brinu previše zbog gubitka poslova.
Ali možda bi trebali biti. Roboti i AI (umjetna inteligencija) nadmašuju ljude na poljima za koja se nekad mislilo da su sigurna od automatizacije, uključujući zdravstveno područje – medicinsku dijagnozu zasnovanu na slikama, operacije, financijsko i sportsko novinarstvo, čak i umjetnost – prisiljavajući na ponovno podešavanje predviđanja i skraćivanje vremenske crte automatizacije.
Istraživači De Montforta zaključili su kako Velika Britanija “ima problem s difuzijom i zauzimanjem tehnologije” – sugerirajući da je skandinavski način prihvaćanja uljeza ispravan i da su radnici u Velikoj Britaniji u krivu jer žele sačuvati svoje pozicije. Ali ljudski je instinkt nepovjerenje u automatizaciju – ili bilo kojoj drugu tehnologiji koja prijeti nečijem načinu života.
Za svakog Elona Muska koji predlaže spajanje s AI-om, postoji kognitivni psiholog koji ističe da bi to bilo „samoubojstvo za ljudski um.“ Čini se kako velik dio industrijaliziranog svijeta osjeća nelagodu zbog brzine tehnološkog razvoja. Tehnologija je tako dugo vremena sinonim za napredak i zaboravili smo reći „ne“ razvojima za koje se čini da nikome ne pomažu osim vlasnicima tehnologije, ali sabotiranje robota oblik je izražavanja te opozicije.
Isti instinkt koji ljude dovodi do sabotaže nadzornih kamera pomoću boje navodi ih da gurnu robote u fontane ili ukradu robu od robota za isporuku koji su u nekim gradovima postali sveprisutni. Svi roboti mogu biti uređaji za nadzor, čak i (posebno) oni koji se nalaze na radnom mjestu. Za uvid u budućnost hibridnih radnih mjesta potrebno je pogledati samo distopijsku stvarnost Amazon.com, gdje ljudski radnici navodno ne mogu otići ni u zahod, a ponekad ih napadaju i njihovi robotski kolege.
I policijske uprave sve više prihvaćaju ove tehnologije – Human Rights Watch već pet godina upozorava protiv usvajanja “robota ubojica”, zabrinuti kako će takva tehnologija samo ubrzati model “prvo pucaj, postavljaj pitanja kasnije” model koji u velikoj mjeri postaje normalno ponašanje ljudske policije posljednjih godina – kombinacija automatizacije i nadzora poprima još prijeteću dimenziju.
Chandler u Arizoni, mjesto testiranja Waymoovih kombija i automobila od 2017. godine, zabilježio je preko 24 napada na vozila na AI. Ljudi ih zasipaju kamenjem, guraju ih s ceste, razbiju gume i na drugi način jasno daju do znanja kako nisu dobrodošli. Zbog svega što su ovi ljudi prikazani kao “zatucani luđaci”, skrivena u cijeloj priči je stvarnost njihovih iskustava:
- sin kojeg je gotovo udario samovozeći automobil,
- pješak kojeg je u jednom gradu ubio takav automobil,
- druga vozila u vlasništvu Googlea skidaju privatne podatke iz nezaštićenih domova.
Uskoro nezaposleni vozači kamiona sigurno shvaćaju ozbiljnost situacije.
Tek ćemo vidjeti kako će ljudski vojnici reagirati kad im se na bojnom polju pridruže roboti, jer su im se već pridružili na nebu. S obzirom na to da američke bespilotne letjelice vode zabilješke o pucanju na “prijateljske vojnike”, druge bi zemlje morale dva puta razmisliti prije nego što krenu njihovim stopama. Jedan je Googleov zaposlenik podnio ostavku u znak protesta zbog projekta vojnog bespilotnog oružja tvrtke jer se plaši da bi ubojice roboti mogli započeti vlastiti rat, a da uopće ne bude potrebna ljudska agresija.
To je dio motivacije koja stoji iza straha i nepovjerenja u robote i AI – a to nam u konačnici više neće trebati. Čak i Musk, evanđelist za spajanje sa strojevima, ako ih je ikada postojao, gleda na ovo samo kao put ka opstanku u slučaju preuzimanja AI. Što postavlja pitanje – zašto stvaramo tehnologije koje bi nas mogle učiniti suvišnim?
No ovdje nije riječ samo o još jednoj “industrijskoj revoluciji”. Ovo je puno opasnija situacija, kao što vidite AI ulazi u one najbitnije ljudske djelatnosti zdravstvo, vojska. Što ako se dogodi scenarij iz filma Terminator, ili nekih drugih filmova gdje roboti preuzimaju vlast? Možda vam zvuči suluda ta usporedba, ali tko može dokazati da se roboti i AI, koji će ubrzo imati sposobnost samoučenja i samostalnog donošenja odluka (ako je već nemaju do sada), neće okrenuti protiv ljudi. Što ako se dogodi greška u sustavu vojnih robota pa sve prijatelje vidi kao neprijateljske mete? Tko nam tada može garantirati sigurnost. Možda je taj scenarij crn, ali ako se nastavi integracija robota i AI u naše društvo, onda taj scenarij i nije toliko nemoguć.
“zbog straha da će ih roboti zamijeniti” – nije to zbog straha da će tako biti nego će sigurno biti. A čovjek će biti beskorisni parazit na ovoj planeti.
Pa ne boje se ljudi AI i robota samo radi materijalnih pitanja odnosno gubitka posla i materijalne egzistencije nego se ljudi boje pretvaranja samih sebe u čistu materiju. Čovik je samo dijelom materijalno biće, ali je dijelom i duhovno i to duhovno se iz ljudi nemože izbacit jer bi se time izbacila i svijesnost, a to je više zastrašujuće nego ostanak bez posla i gubitak prihoda.
Neznan ko bi prista na primjer u izboru bit dementan ili ostat bez posla izabrat demenciju.
Stvari su po ljudski rod opasnije nego šta se čine. Robot je efikasniji od ljudi u materijalnome svitu i robot će proizvest nemjerljivo više materijalnih proizvoda u jedinici vrimena nego čovik . . . ali robot nemože proizvest na primjer ljubav i sriću bez kojih ljudi nemogu ka ni bez materijalnih dobara . . .
Strah je opravdan,a sve ovo se ne događa stihijski već planski,a nas čeka mračna budučnost.Nešto sam skeptičan u naš efikasan otpor,jer večina,ako neki i kuže da tu nešto ne štima,ne zna točno šta i da nam vladari iz sjene rade o glavi.
Rješenje je smanjivanje radnog vremena, a ne gubitak posla i socijala.
Neće to biti baš tako brzo, pročitajte, ili poslušajte što o tome kažu vodeći eksperti.
Proguglajte pojmove ELIZA , ALICE i ELIZABETH.
Riječ je o računalno generiranim algoritmima specijaliziranim za stvaranje diskusije na virtualnim pričalištima i druženjima. Cilj je usmjeriti diskusiju tako da suptilno propagiraju svoju agendu sa unaprijed programiranim odgovorima.
Evo jedan od primjera tih “razgovora”.
philocomp.net/images/elizabeth220.png
Ako je ovakav bio prije dvadesetak godina, kakav će biti u današnje vrijeme? Razmislite, jeste li ikada imali “razgovor” sa korisnikom za kojeg sumnjate da je računalni algoritam ili popularno, bot? Ili, smatrate li da takvi “korisnici” i dalje pišu čak i na ovakvim stranicama?
Pod nekim drugim uvjetima zivljenja koji ne bi bili diktirani iskoristavanjem i pohlepom, robotika bi bila pozdravljena i jos vise unapredjivana, jer robot bi mogao obavljati poslove i stvarati vrijednost, sto bi covjeka oslobodilo od iscrpljujuceg i zatupljujuceg rada, te mu omogucilo nesluceni razvoj!