Rusija i Kina uzimaju poslove europskih tvrtki koje bježe iz Irana

Zbog američkih sankcija protiv Irana, kineske i ruske državne tvrtke vide priliku za unosne poslove u Islamskoj Republici, budući da Peking i Moskva ne priznaju jednostrani raskid nuklearnog sporazuma od strane Washingtona. Tijekom posjete iranskog ministra Mohammada Javada Zarifa New Delhiju, Indija je također poručila kako priznaje samo sankcije nametnute od strane Ujedinjenih naroda i da neće provoditi sankcije Bijele kuće protiv Teherana.

Kina i Rusija poduzimaju korake kojima namjeravaju zamijeniti europske tvrtke koje se ne žele svađati s Washingtonom i napuštaju Iran. Podsjetimo, američki državni tajnik Mike Pompeo je Iranu uputio 12 besmislenih zahtjeva i zaprijetio je “najoštrijim sankcijama u povijesti” ako Iran ne zaustavi vojnu ekspanziju na Bliskom istoku i ako dalje bude razvijao svoj vojni balistički program.

Europljani shvaćaju da su inferiorni. Iako u usporedbi s Kinom i Rusijom europske kompanije također imaju što za ponuditi na profitabilnom tržištu Irana, oni ne mogu ništa učiniti, jer se iransko tržište po svojoj atraktivnosti ne može ni na koji način usporediti s američkim, gdje europske kompanije plasiraju veliki dio svojih proizvoda.

Osim toga, tu je i američki financijski sustav kojim se, na primjer, francuski naftni i plinski div Total služi za 90% svojih transakcija.

Kineski naftni div China Petroleum & Chemical Corp je ranije ovog mjeseca poslao izaslanstvo u Iran da zaključi posao vrijedan 3 milijarde dolara za daljnji razvoj divovskog naftnog polja Yadavaran, gdje je Kina zamijenila Royal Dutch Shell, koji je odlučio ne riskirati i otišao je iz Irana da ne naljuti Washington.

Još jedan kineski državni div, China National Petroleum Corp (CNPC) se nada zamijeniti svog partnera u razvoju plinskog polja Južni Pars, gdje namjerava otkupiti udio francuskog Totala. Francuzi su najavili povlačenje iz profitabilnog projekta opet zbog američkih sankcija.

Kineske tvrtke stvaraju zajedničke pothvate s iranskim kolegama u izgradnji državnih željeznica, metroa i industriji automobila. Na ulicama Teherana i tržištima iranske prijestolnice se može naći puno jeftinija odjeća iz Kine, prehrambeni proizvodi, kućanski aparati i elektronika, sjemenke suncokreta i mnoge druge robe koje su brzo postale popularne među iranskim kupcima.

The Wall Street Journal za Rusiju navodi kako kao poslovni partner opreznije ulazi u Iran, ali su ipak već uspostavljene značajne poslovne veze. Rusija iranskim energetskim tvrtkama koje nemaju pristup zapadnoj tehnologiji prodaje opremu za bušenje.

Rosneft je prošle godine zaključio plan provedbe u radu na zajedničkim strateškim projektima u sektoru proizvodnje nafte i plina u Iranu. Prema izračunu u američkoj valuti, ukupan iznos ulaganja bi mogao biti 30 milijardi dolara.

Još jedna ruska državna tvrtka, Zarubežneft, ostaje jedina inozemna tvrtka koja je potpisala novu vrstu ugovora za proizvodnju nafte u Iranu. U ožujku je Zarubežneft potpisao ugovor vrijedan 700 milijuna dolara kako bi razvio dva manja naftna polja za koja su se nadali britanski BP i njemački Wintershall. Europljani su bili prisiljeni napustiti planove, a taj je posao otišao  ruskim naftašima.

Koraci koje poduzimaju ruske i kineske tvrtke pokazuju da učinak američkih sankcija vjerojatno neće biti tako jak kako se nadala Bijela kuća. Razlog je  što mnoge ruske i kineske tvrtke ne ovise toliko o američkom financijskom sustavu, kao što je slučaj s Europljanima. Ovaj status Pekingu i Moskvi omogućava da budu mirni po pitanju učinka američkih sankcija, kojima Washington prijeti svim tvrtkama i zemljama koje i dalje nastave poslovati s Iranom.

Podsjetimo, tijekom 2010. godine su Moskva i Peking su poduprli sankcije Ujedinjenih naroda protiv Irana. Međutim, sada su protiv nastavka pritiska na Teheran.

Očigledno predviđajući probleme, Teheran je nakon dolaska na vlast Donalda Trumpa počeo davati naglasak na poslovanje s Rusijom i Kinom. Nije iznenađujuće da je prvi glavni grad kojeg je iranski ministar vanjskih poslova Javad Zarif posjetio nakon američkog povlačenja iz nuklearnog sporazuma bio Peking.

Usput, Washingtonu je pokušaje ruskih i kineskih tvrtki da prošire poslovanje u Iranu prihvatio iznenađujuće lako. Mike Pompeo je novinarima čak izjavio kako i Rusija i Kina aktivnosti Irana na Bliskom istoku vide kao prijetnju, što se nije čulo od ruskih i kineskih dužnosnika.

Međutim, The Wall Street Journal je uvjeren kako su američke sankcije još uvijek toliko ozbiljne da ih čak ni ruske i kineske tvrtke ne mogu potpuno ignorirati. Prema riječima američkog državnog tajnika, ako Peking i Moskva budu morali birati između Irana i Amerike, naravno da će odabrati Sjedinjene Države.

Washington je jasno rekao da će, ako prekrše američke sankcije protiv Irana, kazniti kineske tvrtke koje posluju s Amerikom. Na primjer, američki ministar pravosuđa istražuje je li ih kineski div Huawei već prekršio sankcije Bijele kuće.

The Wall Street Journal piše kako je Kremlj savjetovao ruskim tvrtkama da rade s Iranom, ali da ne kontaktiraju Iransku revolucionarnu gardu (IRGC), koja ju već dugo pod američkim sankcijama. No, ovaj bi se savjet bolje mogao formulirati “da ne kontaktiraju izravno IRGC”, obzirom da se bilo koji posao s Iranskom revolucionarnom gardom može preusmjeriti i obaviti preko drugih državnih iranskih tvrtki.

Naravno, zbog poslovanja s Iranom će Rusija i Kina izazvati gnjev Washingtona, no kako su i same pod sankcijama u upravo prekršenim dogovorom od strane Washingtona o nenametanju carina na kineske proizvode, dvije zemlje nemaju nikakvog razloga da ne posluju s Islamskom Republikom.

Osim toga, odlazak europske konkurencije je previše primamljiv da se u Iranu ne popuni nastali ekonomski vakum. Rusija vidi Iran kao jednu od  najboljih platformi za širenje svoje naftne industrije na Bliskom istoku, koja mora zadovoljiti sve veće potrebe rastućih ekonomija azijsko-pacifičke regije.

Ruska trgovina s Iranom se udvostručila, uglavnom zbog pšenice i industrijske opreme. No, Moskva i Teheran posluju po modelu nafta za robu iz 2014. godine, prema kojem Iran izvozi 100 000 barela nafte dnevno u Rusiju, za što godišnje dobije 45 milijardi “dolara”. Po uvjetima sporazuma, Rusija polovicu iznosa, odnosno 22,5 milijardi dolara, Teheranu isplaćuje u gotovini u eurima, a ostatak u pšenici i ostaloj robi koja treba iranskom tržištu. U travnju ove godine je ruski ministar energetike Aleksandar Novak novinarima izjavi kako se radi na produljenju ovog sporazuma s Iranom na pet godina, a trenutno je produžen na tekuću godinu.

Kina je sada najveći trgovinski partner u Irana. Na primjer, Peking kupuje gotovo trećinu iranske nafte. 2017. je trgovina u usporedbi s 2016. povećana za 19% i iznosila je 37 milijardi “dolara”. Ovdje treba vidjeti u kojoj valuti i po kojem se modelu se odvija bilateralna trgovina, jer se vrlo malo, možda nijedan posao ne obračunava u američkoj valuti. I za kraj, Peking u Tehranu vidi jednog od ključnih partnera za svoj megaprojekt “Novi put svile”.

Zbog navedenog će na summit Šangajske organizacije za suradnju, koji se za nešto više od tjedan dana održava u Kini, putovati osobno iranski predsjednik Hassan Rohani, koji će tamo raspravljati o sigurnosnim problemima u euroazijskom prostoru i održati niz bilateralnih sastanaka, prije svega s kineskim i ruskim kolegama.