SAD i Kina ulaze u novu fazu trgovinskog rata koji će promijeniti sliku globalne ekonomije

Administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa podiže ulog u trgovinskom ratu s Kinom. Trgovinski predstavnik američke uprave, Robert Lighthizer, najavio je jučer kako administracija ima namjeru uvesti dodatne carine od 10% na kineski uvoz vrijedan 200 milijardi dolara. Dužnosnici administracije rekli su da će dvomjesečni proces omogućiti javnosti da komentira predložene carine prije nego se popis finalizira, tako da one neće stupiti na snagu prije rujna.

Administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa jača tako pritisak u trgovinskom ratu s Kinom u kojem su prošli tjedan uvedene carine na 34 milijarde dolara kineskog uvoza. Peking je na to odgovorio recipročnim mjerama i krenuo u diversifikaciju uvoza tradicionalno američkih roba, soje i automobila. Jučerašnji članak o ovoj temi je jedan od čitatelja komentirao tvrdnjom “kako će Kinezi, ako bude trebalo, jesti i korijenje, ali neće popustiti, što se od Amerikanaca ne može očekivati”. Zvuči kao stereotip, ali je to činjenica, kao što je činjenica da, unatoč velikoj isprepletenosti dviju ekonomija, Kina može voditi srednjoročni i dugoročni trgovinski rat, dok SAD to mogu samo kratkoročno.

Aktivnosti Pekinga, koje bi američku stranu trebale više brinuti od ubrzanog razvoja svih rodova kineske vojske, jeste ekonomsko povezivanje s ostatkom svijeta.

SAD i nemaju saveznika koliko misle

U tom smislu je predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk upravo dao vrlo znakovitu izjavu, iako nije izravno povezana s trgovinskim ratom i carinama, nego predstojećim summitom NATO pakta.

Tusk je poručio američkom predsjedniku Donaldu Trumpu “da prestane prozivati europske saveznike zbog troškova za obranu, jer Amerika nema boljeg saveznika od Europe i da poštuje svoje saveznike, jer ih nema tako puno”.

Konačno da je netko priznao da Washington nema toliko saveznika s kojima se hvali i da takozvana “međunarodna zajednica” koju čine SAD i nekoliko saveznika i vazala uopće nije toliko brojna, posebno ne moćna i kompaktna kako se tvrdi. Čine je SAD, Kanada, EU, Izrael, arapske zaljevske monarhije, Japan, Južna Koreja i Australija, te možda Kolumbija i još nekoliko zemalja u svijetu, ali je u ovom heterogenom savezu sve više pukotina.

Kina vidi priliku u ostatku svijeta

U tom smislu, Kina vidi priliku u suradnji s dvije ključne skupine, ali ne samo. Naime, kao što je Zapad sankcijama Rusiju prisilio da se okrene istoku, cijeloj azijsko-pacifičkoj regiji, ali i drugim kontinentima, što je na kraju postao učinkovit poticaj za diversifikaciju uvoza, razvoj novih i obnovu starih industrija, tako se Kinu gura u jačanje savezništva sa skupinom BRICS i ASEAN. Osim toga, tu je i tradicionalno dobra ekonomska suradnja sa zemalja Euroazijske ekonomske unije i rastuća prisutnost Kine u europskim ekonomijama.

Jedno od ključnih pitanja na koje je Kina morala obratiti pozornost u trgovinskom ratu između dvije najveće svjetske ekonomije je bilo, ako se uprava američkog predsjednika Trumpa odluči zatvoriti vrata Kini i podići dodatne carine na kineski uvoz, može li Kina pronaći alternativu američkom tržištu?

Podsjetimo, Kina je od ukupnog ostvarenog izvoza 2017. godine, koji je vrijedio 2 310 milijardi dolara, 20% izvezla u SAD. Ako Trump sa svojom politikom protekcionizma i unilateralizma blokira kineski uvoz, Peking će morati naći alternativna tržišta.

Kineski stručnjaci podsjećaju da središnje vlasti, uz ono što čine, trebaju dodatno povećati napore za jačanje obostrano korisnih trgovinskih i gospodarskih veza s ostalim kineskim gospodarskim partnerima, skupinama BRICS i ASEAN, ekonomijama europskih zemalja, afričkim državama, a kineske vlasti su se odlučile i na jačanje suradnje s arapskim svijetom.

Kina je 1. srpnja počela naplaćivati carine na američki uvoz, ali  je istovremeno smanjila carine na uvoz soje, kemikalija, tekstila, opreme za medicinsku njegu, čelika i aluminijskih proizvoda iz Indije, Južne Koreje, Bangladeša, Laosa i Šri Lanke. To je vrlo važan ekonomski poticaj za navedenih pet zemalja.

Bilo je zabrinutosti da bi okretanjem drugim trgovinskim partnerima Kina mogla stvoriti nove trgovinske suficite, koji bi mogli dovesti do drugih trgovinskih sukoba. Međutim, suficit Kine u razmjeni s Amerikom je stvaran godinama kada je to pogodovalo američkoj ekonomiji.

Situacija s drugim trgovinskim partnerima bi mogla biti drugačija. Zemlje poput Južne Koreje i Laosa zapravo imaju trgovinski višak s Kinom. Stoga će smanjenje carina stvoriti uravnoteženije trgovinske odnose s ovim zemljama.

Ne postoji jedinstven pristup viškovima i deficitima u bilateralnim trgovinskim odnosima s različitim zemljama. Pronalaženje načina razvijanja trgovine koristit će svakoj strani i smanjiti potencijalnu opasnost od sukoba. Kina može iskoristiti svoju rastuću gospodarsku moć da pomogne svim svojim susjedima da razviju svoja gospodarstva. Brži gospodarski razvoj, koji proizlazi iz građevinskih i infrastrukturnih projekata u tim zemljama, potaknut će potražnju za sirovinama i tržišnoj razmjeni, čime će popuniti prazninu koju stvaraju SAD.

Kineski predsjednik Xi Jinping je i dalje predan provedbi inicijative “Novog puta svile” i cilj mu je izgraditi mrežu željezničkih pruga i pomorskih linija koja povezuju više od 70 zemalja diljem Azije, Afrike i Europe. U ovom ima podršku cijelog partijskog vrha i, naravno, kineskog naroda.

Krajnji cilj njegovog plana je svim gospodarstvima koja sudjeluju u procesu s Kinom osigurati ekonomski rast, koji će biti jamac kupnje kineskih roba. Izgradnja suvremenih infrastrukturnih projekata, telekomunikacijskih objekata, elektrana, stvaranje novih radnih mjesta i više plaće u drugim zemljama, sve tu do dijelovi mozaika ovog velikog kineskog projekta.

Nakon što zemlje na “Novom putu svile” budu bolje integrirane i bogatije, ta će gospodarstva generirati više potražnje za kineskom robom i tehnologijom, čime bi se učinkovito nadoknadio gubitak kineskog izvoza u SAD.

U protekle četiri godine Kina je već uložila oko 1000 milijardi dolara u pokretanje stotina projekata na “Novom putu svile”, uglavnom u sektorima infrastrukture, prometa, telekomunikacija i energetike. Posljedica tih ulaganja je da gospodarske aktivnosti i trgovinski tokovi s tim zemljama rastu, sklapaju se novi ugovori i povećava i lokalna potrošnja.

Na Međunarodnom financijskom forumu (IFF) je nedavno sudjelovalo 26 središnjih banaka koje su dio inicijative “Novog puta svile”, a 92% ih je reklo kako bi inicijativa njihov gospodarski rast mogla povećati svoj za dodatnih 1 do 2 posto godišnje.

Jedna petina tih središnjih banaka se zalaže za korištenje kineskog juana kao valute za bilateralnu trgovinsku razmjenu, što znači da je “Novi put svile” projekt koji je osmišljen istovremeno kada je krajem 2013. Peking najavio dedolarizaciju svijeta.

Početni uspjeh ove inicijative već privlači mnoge zapadne konzorcije, koji žele “uskočiti u posao”. To je u oštrom kontrastu sa situacijom od prije nekoliko mjeseci, kada su mnogi pokušali umanjiti važnost kineske inicijative i tvrdili kako je “Novi put svile” skup projekt i “kako se radi o isključivo političkoj shemi za koju su se zagrijali kineski dužnosnici i iluzornoj potrazi za starom slavom”.

Sada mnoge zemlje u Aziji, Africi i Europi žele ekonomski rast i vide gdje se može ostvariti. Za razliku od Sjedinjenih Država, Kina je sve otvorenija za suradnju sa svima, bez ikakvih političkih ili geostrateških zahtjeva. Nakon što ove ekonomije postanu aktivnije, one će zauzvrat biti nova tržišta za Kinu, što je i  logično.

Na kraju ostaje problem američkog duga. Što će Peking raditi s preko 1170 milijardi dolara američkih državnih obveznica? No, to je već druga priča, koja bi više morala brinuti američku administraciju.

Trumpove carine – Brojke govore da je bio u pravu, osim u ratu s Kinom

Trgovinski rat s Kinom za SAD može postati “ekonomski Afganistan”

Peking poziva tvrtke na povećanje uvoza iz drugih zemalja, umjesto iz SAD-a