Saudijci gledaju Alžir i Sudan i panično se boje ponavljanja Arapskog proljeća

Saudijci pomno prate situaciju u Alžiru i Sudanu i boje se povratka Arapskog proljeća. Posebno su zabrinuti su zbog mogućih posljedica ostavke ostarjelog alžirskog vođe, rastućih demonstracija i zahtjeva za otvorenijim političkim sustavom, koji posebno plaši vladare apsolutne monarhija u Saudijskoj Arabiji.

Rijad je 2011. bilo užasnut Arapskim proljećem i ponudilo je azil svrgnutom predsjedniku Tunisa. U isto vrijeme su saudijske vlasti poslale vojnike u Bahrein kako bi u krvi ugušili reformski pokret usmjeren protiv lokalnog kralja. Podsjetimo da je saudijska vojska još uvijek u Bahreinu. Rijad je bio uplašen i svrgavanjem Hosnija Mubaraka i potrošio značajna sredstva za podršku egipatskoj vojsci, što joj je uvelike pomoglo da general Abdel Fattah Al-Sisi preuzme vlast. General Al-Sisi je u vrijeme pada Mubaraka bio egipatski vojni ataše u glavnom gradu Saudijske Arabije i danas je saveznik Rijada. Jedino u čemu se Al-Sisi ne slaže je pokretanje arapske kampanje protiv Irana i suzdržava se od oštre retorike protiv Islamske Republike.

Tada je kod kuće bivši saudijski kralj Abdullah potrošio oko 130 milijardi dolara kako bi spriječio moguće nemire. Novac iz zlatnih i deviznih rezervi je usmjerio na podizanje plaća, izgradnju stanova i podizanje životnog standarda. Iako su se u Saudijskoj Arabiji nazirale prve klice pobune, čini se da je kralj Abdullah time zaustavio općenarodni ustanak.

Alžir je najveća arapska zemlja i ima najveći vojni proračun u Africi. Alžirske vlasti su uspješno uništile Al-Qaedu u Magrebu, koja se širila na teritoriju Tunisa, Alžira i Maroka, baš kao što Saudijci ovu terorističku organizaciju ne žele unutar svojih granica. Iako saudijski šeici Al-Qaedu financiraju i naoružavaju u ostalim zemljama, kod kuće se oštro obračunavaju s njenim članovima, a vlasti su zabranile i aktivnosti Muslimanskog bratstva, koje je u kraljevini proglašeno terorističkom organizacijom. Monopol na fundamentalizam i ekstremizam ima dinastija Al-Saud i njene institucije, uključujući pravosuđe, policiju i tajne službe.

Kada je alžirska vojska 1992. preuzela vlast nakon pobjede islamista na parlamentarnim izborima, Saudijci su nagovorili administraciju Georgea W. Busha da podrži vojsku. Dolazak generala na vlast je doveo do dugog građanskog rata, strašnog događaja koji je zapravo pomogao Alžiru da mirno preživi Arapsko proljeće 2011. godine. Alžircima su bila svježa sjećanja od strašnih zločina i sukoba, tako da nisu vidjeli smisla od nove destabilizacije.

Unatoč razlikama između apsolutističke vehabijske monarhije i socijalističke vlade narodne demokratske republike Alžira, Saudijci su sretni što slična država postoji u Magrebu. Bivši saudijski krunski princ Mohammed bin Nayef imao je palaču u alžirskoj prijestolnici, gdje se volio odmarati. Njegov nasljednik, aktualni prestolonasljednik Mohammed bin Salman, posjetio je Alžir u prosincu, ali je predsjednik Abdelaziz Bouteflika bio previše bolestan i nije ga mogao osobno primiti.

Saudijci, prema mišljenju promatrača, teško mogu pomoći alžirskom vodstvu da ostane na vlasti, jer su zlatne rezerve kraljevstva mnogo manje nego 2011. Osim toga, Mohammed bin Salman je utjelovljenje nemilosrdnih diktatora, protiv kojih alžirska opozicija danas navodno protestira. Njegov bi posjet alžirska javnost osudila.

Rijad će vjerojatno izvršiti pritisak na administraciju Donalda Trumpa kako bi podržao alžirsku vojsku da preuzme vlast, ali Washington nema mnogo utjecaja u Alžiru. Alžirska se vojska dugo vremena snažno distancirala od Amerikanaca.

U međuvremenu, kriza u Alžiru može pridonijeti zbližavanju Saudijske Arabije i Maroka, dva stara saveznika čiji su se odnosi nedavno naglo pogoršali.

Marokanski kralj Mohammed VI se prošle godine odbijao susresti se s Mohammedom bin Salmanom zbog ubojstva novinara Jamala Khashoggija. Maroko je također najavio povlačenje iz koalicije pod vodstvom Saudijske Arabije u vojnoj operaciji u Jemenu, jednoj od glavnih vanjskopolitičkih inicijativa saudijskog krunskog princa.

Međutim, prošlog su tjedna dvojica kraljeva održala telefonski razgovor tijekom kojeg su raspravljali o bilateralnim razlikama. U službenom priopćenju se naglašava da ta dva kraljevstva ostaju “bratska”, a “postojeće razlike su male”. Sasvim je jasno da je kralj Saudijske Arabije, Salman bin Abdelaziz Al-Saud, poput kralja Mohameda VI, uznemiren nestabilnošću u Alžiru.

Danas je Saudijska Arabija nešto bolje pripremljena za sve unutarnje nemire nego prije osam godina. Mohammed bin Salman je uspostavio dosad neviđenu razinu stroge kontrole. Ubojstvo Khashoggija je samo je vrh ledenog brijega ove represije.

Nekada moćni prijestolonasljednik i ministra unutarnjih poslova, princ Mohammed bin Nayef, je u kućnom pritvoru već dvije godine, a internetske aktivnosti u zemlji pomno prate sigurnosne službe.

Ali je kraljevstvo danas podložnije mogućim šokovima, jer zalihe zlata, kao i prihodi od nafte stalno opadaju. Uhićenje mnogih istaknutih građana, uključujući članove kraljevske obitelji, povećalo je nezadovoljstvo saudijske elite, čega nije bilo 2011. godine. Saudijski režim s pravom strahuje od drugog vala Arapskog proljeća. Nema sumnje da bi na bilo kakve masovnije izlaske na ulice odgovor bio krvava represija. Međutim, krunski princ Mohammed bin Salman se još ne može riješiti stigme krvnika zbog likvidacije Jamala Khashoggija, a sve su češće optužbe na njegov račun i zbog humanitarne krize u Jemenu. Za saudijski režim je idealna opcija da Alžir i Sudan prežive krizu i da vojska uspostavi red u te dvije zemlje, što će stišati strasti i među Saudijcima, gdje mladi čine dvije trećine stanovništva, a među njima nezadovoljstvo godinama tinja, što kralj Salman i njegov sin princ Mohammed vrlo dobro znaju.