Drevne kulture i sjemenja na Siciliji se vraćaju kako bi popunili polja, rekonstruirali krajolike, obogatili poljoprivredu, poboljšali okoliš, hranu i zdravlje
Na Siciliji su odlučili rekonstruirati krajolike, obogatiti biološku raznolikost poljoprivrede koja se na otoku koji je jednom bio žitnica Rimskog Carstva proteklih desetljeća reducirala na nekoliko super odabranih vrsta pšenice. Službeno je pod autohtonim kulturama samo 500 hektara, ali ima i onih koji govore o najmanje 3000. Poljoprivrednici koji prelaze na organsku proizvodnju i na oporavak domaćeg sjemena je iz godine u godinu sve više, udružuju se, osnivaju prehrambene lance i ne samo da se vraćaju starim kulturama, već stvaraju novu kulturu uzgoja.
“Zasijao sam 100 hektara obiteljske farme našom lokalnom pšenicom i čuvar sam tri lokalne sorte, Timilia, Maiorca i Strazzavisazz”, priznaje Giuseppe Li Rosi, jedan od najvećih pristaša povratka u drevna vremena u poljoprivredi.
“Čuvari” siju ove botaničke raritete i za svaki usjev rezerviraju 10 hektara. Bave se povijesnim istraživanjima i održavaju čistoću sjemena.
Li Rosijevi su zemljoradnici generacijama, a Giuseppe je također predsjednik udruge Simenza, koja okuplja sedamdeset proizvođača sicilijanskog seljačkog sjemena, “ali još ih je stotinu spremno ući”, uvjerava Giuseppe.
Pored konzervacije, plan udruge je eksperimentiranje. Polja se također uzgajaju mješavinama sjemena koje se dobiva procesom dijametralno suprotnim modernoj tehnologiji, koja traži uniformnost i standard u svrhu količine prinosa.
Poljoprivrednici okupljeni u udrugu Simenza varijabilnošću i miješanjem potiču prirodnu selekciju koja jača sjeme, ali ne zahtijeva kemiju. Kulture uzgojene jedna pored druge se same miješaju i prirodnim putem se prilagođavaju uvjetima okoliša i sastavu tla.
Kako je riječ o potpuno prirodnom procesu, potrebno je samo malo strpljenja i već od druge do četvrte godine se proizvodnja znatno povećava. Biološki rezultat je iznenađujući, samo treba pričekati nekoliko ciklusa sjetve, uroda, potom ponovne sjetve istog sjemena sjetve i na kraju će svaka tvrtka imati različitu mješavinu žitarica, a sve rade zajedno, naravno.
Ovakva biološka raznolikost daje najmanje dvije prednosti. Prvo, bolju otpornost na korove, čime se izbjegava uporaba herbicida, a drugo, kulture koje se prirodno prilagodljive promjenjivim klimatskim uvjetima. To je načelo participativnog odabira, kojeg nacionalno promovira talijanska udruga za ekološku poljoprivredu Aiab.
Povratak starim žitaricama također mijenja krajolik Sicilije. Na Nebrodi, na primjer, pšenica je odavno nestala. Ove godine se u planine vratilo 50 hektara pšenice. Slično je i na Madoniji i Peloritani.
To nije jednostavan proces, ali je nedavno otkriveno da Italija ne proizvodi dovoljno durum pšenice za tjesteninu, a ona koju uvozi iz Kanade i kroz sporazum CETA neizravno iz Sjedinjenih Država je puna glifosata. Međutim, to je samo jedan od nekoliko razloga povratka starim kulturama koje smo naveli na početku.
Zakoni favoriziraju multinacionalne korporacije
Zakoni o sjemenju u Italiji u tom sektoru daju prednost multinacionalnim korporacijama. Nekolicina kompanija kontrolira gotovo 60% industrije sjemena i čini se da ih ne brine nekoliko nostalgičara za tradicionalnim usjevima. Osim toga, međunarodni trgovinski sporazum TIPS zabranjuje razmjenu sjemena među poljoprivrednicima, što im otežava očuvanje i prijenos domaćih.
“Dobili smo pravo na samo skroman iznos”, priznaje Giuseppe Li Rosi.
Međutim, sicilijanski pokret za slobodnu proizvodnju hrane kaže da je količina zagađujućih usjeva ogroman. Agronomski fakultet je na otoku vrlo popularni i istraživanje napreduje. U gradu Caltagirone je konzorcij Eksperimentalna stanica za žitarice sastava katalog s više od 250 sorti pšenice i 50 sicilijanskih mahunarki.
Medicina podržava autohtone sorte
Čak ni medicina im daje za pravo. Antonio Milici, neurolog i neuropsihijatar, na nedavnoj konferenciji “Drevno sicilijansko sjeme – Okoliš i zdravlje”, koju je organizirala udruga za zaštitu okoliša i zdravlja Adas, usredotočio se na vezu između bolesti i hrane.
“Veza između bolesti i hrane je vrlo jaka, od celijakije do intolerancije, od dijabetesa do hipertenzije i kardiovaskularnih problema. Naš imunološki sustav se stavlja na kušnju tvarima koje svakodnevno unosimo u naše tijelo”, kaže dr. Antonio Milici.
Kao što je većini poznato, sve je povezano: način života, prehrana, tjelesna aktivnost, upravljanje emocijama. Ne radi se samo o fizičkom, jer proučavamo korelacije koje na prvi pogled mogu izgledati neshvatljive. Neke psihičke bolesti može potaknuti nezdrava ili kemijska izmijenjena hrana”, kaže dr. Milici.
Mi smo ono što jedemo i povratak starim žitaricama bi mogao značajno utjecati na naše psihofizičko blagostanje. Stoga su obrana okoliša i zdravlja dvije strane iste medalje i najprikladniji odgovor za povratak izgubljene harmonije.
Mislim da ovdje nema herbicida, niti ičega, nego se autohtone sorte križaju same dok prirodno ne stvore naotporniju i najplodniju. Koliko sam razumio. Parcele od 10ha svaka s jednom sortom žita od 250 domaćih i same kroz dvije do četiri godine stvore najbolje sjeme.
nas su u novinama uvjeravali kako nitko nece braniti eko poljoprivrednicima rad, i da se eu zakoni o sjemenjiu odnose samo na prouzvodjace sjemena s prometom vecim od 2.5 milijuna eura.
a sad ispada da seljaci ne smiju mijenjati sjeme izmedju sebe.
bilo bi interesantno vidjeti koji su to nasi politicari podrzali takvo zakonodavstvo, da se malo prisjetimo.
država bi trebala proglasiti zakone o autohtonim sortama žitarica I osloboditi sve proizvode proizvedene od autohtonih sorta žitarica svih poreza I pdv-a. naravno to bi trebala država uraditi a hrvatska, srbija & co. nisu države.
Ne želim plakati za jugom no ostaje činjenica da su maši instituti za agronomiju bili top-topova, a onda su došli na vlast cvijetovi hrvatstva, srpstva i inih i uništili sve.
Zakoni favoriziraju multinacionalne kompanije..pa naravno kada su ih oni pisali, a izdajice u parlamentima samo dizale ruke.
To se po meni zove članak! Bravo za autora.
austr. mediji su jos pred vise od 20 g pisali o gmo i monokulturama. svako malo i dobri dokusi na tu temu o posljedicama po svijetu. imali smo i dosts vijesti o austr. eko uzgajaocu, e. stekowics. taj uzgaja 3200 vrsti paradajza, 600 vrsti cilija, 24 vrsti luka, 8 vrsti cesnjaka itd. ima ugovor sa spar-om ( interspar). razvio je neobicne metode uzgoja, napr on paradajz ne zalijeva i ne obrezuje, dobiva iz uzgoja svu aromu i ukus. dobitnik niza nagrada i priznanja. 2013 mu je eu birokracija skoro bila stavila kljuc u bravu. zahtijevali su da za svojih 4000 vrsti ispuni 65000 formulara i plati 5-6 miliona € za certifikate, ko da je neki big koncern. sakupljenim peticijama i uz podrsku spar kuce, ( vjerojatno i politike), eu parlament 2014 odustao od gonjenja.
samo ca 10 big koncerna odlucuju o nasoj ishrani, to je uglavnom dav onaj dr.k koji nas svakih par minuta zapljuskuje u reklamama. navodno samo 4 koncerna kontroliraju svj. psenicnu proizvodnju i prodaju. to visr nije isto kao pred 50-70 g, to je sad vec otrov koji izaziva alergije i probleme sa crijevima, pa na dalje. u njemackoj su u kruhu i pecivu nasli vec preko 200 aditi va. eu birokrati su vec odobrili 2400 patenata na bilje i 1400 na zivotinje ( svinje, krave, skoljke, ribe itd). jos 7500 patenata za bilje i 5000 za zivotinje je na cekanju. 1400 patenata na konvencionalni uzgoj, 180 je odobreno. pri tome se radi i o prevari. malo promijenis koju molekulu, ili spojis divlje s kulturom i eto patenta, kao da je neki izum. uglavnom ali dobar dio tih patenata jest gmo i u rukama monsanta, syngente i du ponta – koji… Čitaj više »
i usa su cijela polja do horizonta unistena herbicidima. borba protiv korova je dovela do toga, da tu raste jos samo korov, nista drugo. rezistencije kao kod zloupotrebe antibiotika. to dokazuje da covjek ne moze vladati nad prirodom, moze ju samo koristiti.
u 20 g unistio je 80% vrsti jestivog bilja. industr. monokulture su veliki riziko po raznovrsnost, buducnost eko sistema, globalnu opskrbu hranom, regionalnu suverenost, kvalitetu/ kakvocu tla te kolicinu plodnog tla. na svijetu postoji napr. 300.000 vrsti paradajza. koliko od toga smije doci na nas stol i kakve kakvoce? politika je jeftina bludnica koja bi prodala i svoju djecu za malo fotelje.
Ajd’da vidimo tko će se usuditi njima podmetati klipove?
Skraćena dvocjevka,efikasno čuva nasade od GMO-a i ostalih štetočina?
Ako na polici u marketu ima odjel,
“zdrava hrana”,
kakva je onda ona ostala hrana?
Svi poljoprivredni proizvodi trebali bi biti organski,
svo sjeme prirodno,
sa puno čiste vode, zemlje punom minerala
i gajeno na suncu.
Isto tako,
Sunce, tj. sunčevo svjetlo,
sa današnjom led tehnologijom može biti umjetno,
ali bi sjeme i voda trebali bit 100%
prirodno i čisto.
Koja je ovo prica da poljoprivrednici ne smiju razmjenjivati sjemenje? Nisam nikad nista o tome procitao?
mozete izbrisat slobodno ja sam navikao nikad u zivotu nisam vidio vise nasada pamuka bijeli se u julu mislis snijeg hiljade milja plantaza badema oraha jedna plantaza veca od cijele BIH pa jeli to GMO koliko znam pamuk nije za ljudsku ishranu a vamo kaze sve u korovu moze nekome drugom