Iako se teroristi skupine Jaish Al-Islam u Istočnoj Gouti opiru predaji i tvrde kako će se boriti do kraja, današnji spontani prosvjedi skupina građana u više dijelova grada, koji su tražili da militanti napuste grad i da se izbjegne krvoproliće, govore da će se prije ili kasnije i ova skupina povući za Idlib.
Vlada sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada je vrlo blizu ponovne uspostave kontrole nad istočnim predgrađima glavnog grada Sirije. Da bi to postigao, Damask nije koristio samo vojnu silu, nego je igrao i na unutarnje proturječnosti, tajne sporazume i koristi se mrežom veza unutar opkoljenih gradova. Drugim riječima, kako bi oslobodila Istočnu Goutu, sirijska vlada je vrlo učinkovito primijenila taktiku “podjeli zavladaj”, napisao je Aron Lund za američki časopis Foreign Policy.
Politička situacija u Istočnoj Gouti je vrlo složena, jer su teroristi zajedno držali veliko područje predgrađa istočno od Damaska, ali su s druge strane jedni drugima onemogućavali funkcioniranje, a uspješna međusobna borba za teritorij je značila veću dobit od prodaje robe na crnoj burzi.
Prije početka ofenzive vladinih snaga su enklavu dijelile tri međusobno zaraćene skupine, stoga optužbe Faylaq Al-Rahmana kako im Jaish Al-Islam “nije čuvao leđa i da su zato morali kapitulirati” nemaju nikakvog smisla.
Sjeverni i dio enklave je kontrolirala teroristička skupina Jaish Al-Islam, koja sada drži samo grad Doumu. Južno od njih su položaje držali teroristi skupine Faylak Al-Rahman, a grad Harasta je bio pod kontrolom islamista skupine Ahrar Al-Sham.
Ovdje su odličan posao odradile sirijske vlasti i tajne službe koje su iskoristile proturječnosti među teroristima. Tako se od početka ofenzive sirijska vojska prije svega trudila za zauzme teritorij kako bi razdvojila ove skupine i Istočna Gouta je podijeljena na tri odvojene enklave.
Potom su vladini mediji počeli emitirati video prosvjeda u naseljima u kao što su Mesraba, Kafr Batna i Hammuriya. Možda su ove akcije bile potaknute i inscenirane od strane vlade, ali su ih mediji iskoristili da pokažu da se građani odani službenom Damasku osjećaju dovoljno sigurnima da se usude na takve postupke.
Misraba – Grad u Istočnoj Gouti kojeg je vlada “kupila” još 2014.
Zatim je oslobođena Mesraba, strateško naselje smješteno između tri područja u kojima dominiraju različite terorističke skupine koje su uživale poseban status u vojnoj ekonomiji enklave. Međutim, 2014. godine je sirijska vojska neslužbeni monopol na trgovinu s terorističkom enklavom u Istočnoj Gouti dala poduzetniku Mohiyeddinu Manfoushu iz Mesrabe. Zbog posla s obje strane, teroristima i vladom, Manfoush je ubrzo postao ključna figura u političkoj ekonomiji regije. Redovito se kretao i prelazio graničnu liniju kako bi kontrolirao i obavljao poslove u svojim tvornicama u Mesrabi.
S obzirom na to da je Manfoush bio jedini izvor uvoza hrane u gladnu enklavu, uspio je stvoriti veliku mrežu ljudi koji su ovisili o njemu. Stoga je, kada počeo napad, Mohiyeddin Manfoush sklopio sporazum s Damaskom prema kojem je njegov rodni grad i njegova tvornica izbjegao borbu i razaranja. Nakon toga je sirijska vojska uspjela bez ispaljenog metka ući u grad i presjeći Istočnu Goutu, najprije na dva, a zatim na tri dijela.
Sljedeća postaja je bila predgrađe Harasta, gdje su bili aktivni teroristi skupine Ahrar Al-Sham. Vjerski lideri skupine su se držali oštre retorike, što je govorilo da militanti neće tako lako pristati na sporazume s vladom. Ipak, neki od članova skupine su se koristili islamističkom simbolikom organizacije samo zato što su od toga imali koristi. Nekoliko istaknutih članova skupine je bilo povezano s mrežom krijumčara, koja je na kraju vodila do Mohiyeddina Manfousha.
Ranije su se ovi militanti predstavljali kao pripadnici takozvane “Slobodne sirijske vojske”, pobožnih sufisti, potom kao nesalomljivi džihadisti ili bilo što drugo, ovisno o onome što im je u tom trenutku najviše odgovaralo. Stoga su, bez obzira na urlanje vehabijskih klerika, bili spremni sklopiti sporazum i 22. ožujka su oni koji nisu mogli ili se više nisu htjeli boriti s vladom uzeli autobuse i otišli na sjever zemlje.
Assadov klerik i njegove “spavačke ćelije” u Kafr Batni
Nakon Haraste se sirijska vlada fokusirala na predgrađa Damaska, koja se nalaze na jugu. Prema terorističkim izvorima, sirijsko i rusko zrakoplovstvo ih je gađalo “okrutnošću bez presedana”.
Međutim, poraz terorista nema toliko veze s bombardiranjem, nego s akcijama podzemlja koja je radilo za vladu i Assada. U tom se poslu najviše istaknula organizacija sufijskog klerika Bassama Difdaae, koja je djelovala na području Kafr Batne.
Prema riječima stručnjaka iz Sirije, Bassam Difdaa je šeik Instituta Al-Fat, koji je dugo bio stup sunitskog vjerskog sustava s državnom potporom. Iako su se mnogi studenti Instituta Al-Fat pridružili pobuni 2011. godine, Difdaa je bio oprezan i držao se starog kursa.
Prije početka odlučujuće ofenzive je šeik Bassam Difdaa počeo nagovarati militante da se predaju, a mirovne pregovore je organizirao uz posredovanje ministra energetike zemlje Mohammada Zuhaira Kharboutlia, čija je obitelj iz Kafr Batnr. Očajni vođa skupine Faylaq Al-Rahman, Abdel-Nasser Shmeir, obećao je da će na bilo kakav pokušaj pregovaranja izvan svog djelokruga odgovoriti “željeznom šakom”.
Šeik Bassam Difdaa reagira organiziranjem svojih učenika i pristaša u Kafr Batni i stvara vlastitu oružanu gardu, jer je novcem u Istočnoj Gouti bilo lakše nabaviti oružje nego hranu ili što drugo, a Difdaa je očito imao novca.
Prema lokalnim izvorima, dva sata nakon raspoređivanja ovih “spavačkih ćelija” je sirijska vojska pokrenula ofenzivu na Kafr Batnu s obje strane. Sam Difdaa je bio na čelu sile koja je brojala, prema nekim informacijama, stotine lokalnih mladića i prebjega iz pobunjeničkih skupina, koji su se pridružili vojsci u napadu na periferiji. Nakon dobro organizirane akcije šeika Bassama Difdaae i njegovih boraca iznutra i sirijske vojske izvana, tijekom tjedna su pobijeni gotovo svi teroristi skupine Faylak Al-Rahman, a oni koji su bili u savezu s njima ili su preživjeli, 25. ožujka su uzeli autobuse i otišli sa svojim obiteljima. Tako je iz Istočne Goute na sjever Sirije otišlo oko 13 000 ljudi.
Nakon što je sirijska vlada oslobodila Harastu i druga predgrađa Damaska, pod kontrolom terorista je ostalo najveće i dobro utvrđeno naselje u Istočnoj Gouti. Prema informacijama četiri izvora, teroristi iz Doume vode pregovore uz posredovanje Rusije, a svi izvori, uključujući i vođe terorista, tvrde da odbijaju ideju odlaska na sjever Sirije. Islamisti tvrde da će ostati do kraja, ali ne odbacuju mogućnost pregovora kako bi sačuvali živote civila.
Međutim, pregovori ne daju nikakve rezultate i sirijske vlasti već upozoravaju kako bi napad na Doumu mogao početi već ovog tjedna. Iako će trebati mnogo dulje da teroristi predaju grad, puno više nego u slučaju ostalih naselja, očito je da će se Douma s vremenom vratiti pod nadzor Damaska. U ovom trenutku, dok oružje šuti, bez sumnje frenetično rade tajne službe i uspostavljaju se svi mogući kontakti, samo kako bi se potkopala tvrdolinijaška jezgra skupine.
Unatoč predstojećem porazu, teroristi raznih frakcija i dalje krive jedni druge za izdaju. Dakle, uz beskrajne svađe različitih skupina i ljude od povjerenja koje ima u Istočnoj Gouti, Assad ima sve adute u rukama, zahvaljujući kojima će Damask, koristeći se različitim društvenim i ekonomskim polugama pritiska, osloboditi jednu regiju za drugom.
Ova taktika će sigurno biti primijenjena u Idlibu, gdje sigurno postoji mreža vladinih suradnika, bilo iz ekonomskih ili ideoloških razloga. Nema sumnje da su lavovski dio posla u oslobađanju zemlje odradili obični vojnici i karizmatični generali poput Suheila Al-Hassana ili pokojnog Issama Zahredinna, koji je uspio obraniti Deir Ez-Zor, ali su za pobjedu u ovom ratu neophodni nama uglavnom nepoznati ljudi, kao što je poduzetnik Mohiyeddin Manfoush iz Mesrabe ili šeik Bassam Difdaa u Kafr Batni. O njima i njihovom podrivanju vrlo upitnog ugleda terorističkih vođa ovisi koliko će dugo trajati bitka za oslobođenje nekog područja i je li borba uopće potrebna.
A onda opet mogu i upotrijebiti TOS-1 da pokažu što se događa onima koji se ne predaju – autobús o plomo – vaš izbor…
ovaj poduzetnik i seik mi ne liče na borce za slobodu sitijskog naroda vec ovo nalikuje na pranje biografije ratnih profitera
Cijelo vrijeme razmišljam zašto sirijaka vlada i Rusi ne srede ove švercere oružja a oni ih ovako koriste da poraze teroriste. Istina je da su takvi šverceri kojima se gleda kroz prste debelo koriste situaciju, gdje gine puno ljudi. Ali u društvu punom korupcije drukčije ne može ni biti. Jer da srede jedne švercere došli bi drugi, sa kojim ne bi bilo lako surađivati.
Odlican clanak koji objasnjava nama nepoznate detalje podzemlja a sta se tice ovakvih svercera zna se da ce oni u narednih 10 godina nestati pod sumljivim okolnostima..
Bagra iz Doume zeli otici sa 900.000.000 dolara…tu je zapelo.
Ako je ,a najvjerojatnije jer, jer mi znamo samo vrh ledenog brijega, i poduzetnik iz Misrabe i klerik iz Batne su doslovno stavili sve na kocku, hoću reći glavu, jer bi i mljekare i sufijska škola ostali gdje jesu, dakle nije baš pranje biografije tajna suradnja godinama. U određenom smislu može i biti, ali su odradili posao da je bilo nevjerojatno kako je SAA gotovo bez borbi prodirala do situacije na donjoj slici i onda zauzela Misrabu. Ne treba umanjivati njihovu ulogu.
Usput, jučer je bilo nekih prosvjeda u Dumi da Jaish Islam ode, a to opet odrađuje netko na terenu. Tko? Saznat će se kasnije. Tko je da je, svaka mu čast, jer nije jedna glava tamo frknula na sred trga, kao u Saudijskoj Arabiji. Spas civila i vojnika ne treba ni spominjati. Bez ovih akcija bi od 22 000 sirijskih vojnika, koliko je službeno okupljeno 18.02. oko Gute, minimum bi gubici bili 10%. Ovako, mislim da je ukupno nešto preko 100, iako se SOHR hvali s 500, na temelju izvora teorirista
Trump je jučer izjavio da je vrijeme da se Amerika povuce iz Sirije,da su na bliski istok potrosili 7 bilijuna dolara, teško da će tako biti ali
Gledano iz ove situacije, njihova aktivnost svakako je pomogla oslobađanju Ghoute. Međutim to ne mijenja činjenicu da su isti zapravo ratni profiteri te je vjerojatno njihova aktivnost pomogla da se ta enklava toliko zadrži u rukama militanata. Mnogi su se ovdje i na drugim sajtovima pitali kako se ti u Ghouti uspjevaju toliko održati u neposrednom predgrađu Damaska. E pa, odgovorom na to pitanje vjerojatno raspolažu ova dva gospodina.
Evo o kakvim se fanaticima radi …
“”Svakoga dana dobijamo informacije od građana. Pre četiri dana dobili smo informacije da se pripremaju provokacije, koje uključuju samoubilačke bombaške pojaseve, koji je trebalo da se postave u autobuse sa izbeglicama. Nažalost, ove informacije su potvrđene“, rekao je Šojgu.
Šojgu navodi da je ruska vojska uspela da zapleni sedam samoubilačkih bombaških pojaseva u ponedeljak, 32 u utorak, a devet pojaseva u sredu.””
Pa Sun Tzu je napisao da ratove dobijaju špijuni.Varijacija na temu.
Kurdi,ljubi ih ujka Sem….
Starosadelačko arapsko stanovništvo naselja u blizini Rake podvrgnuto je represiji, kažnjavanju i prinudnoj mobilizaciji, rečeno je u ruskom generalštabu.
‘””’25. marta u reonu naselja El Mansura , koje se nalazi 25 kilometara jugozapadno od grada Rake, započet je ustanak starosedelačkog arapskog stanovništva protiv represijeod strane formacija koje su pod kontrolom SAD”, izjavio je general-pukovnik Sergej Rudskoj.
Ranije je saopšteno da je situacija u Raki kritična i da se svakodnevne više od dve desetine sirijaca raznose na minama ili granatama. Rusko ministarstvo odbrane tvrdi da je potrebno hitno rešavanje situacije u Raki i okolini.”””
Treba znati da je u Kafr Batni zarobljen britanski obavestajna grupa, Britanci trazili oslobadjanje no Rusi kazali da je sve u Siriskim rukama…, u Guti su pali i jedan Amer i dva Izraelca, sto je verovatni povod dolaska Matisa u Oman, 11.03. Putin za BBC objasni da je vristanje Londona izmedju ostalog i zbog otkrivanja njihove uloge u Istocnoj Guti… Amerikanci upozoreni da u slucaju napada mogu proci kao u Libanu 1983., vise od 450 istih je vraceno u sanducima posle “zemljotresa”… JEDAN JE PUTIN!!!