‘Špijunski triler’ iz Praga

Dobro je poznato da neki ljudi uvijek povjeruju u ono što žele da čuju. Uprkos nedostatku dokaza i nijednog koherentnog narativa, postoje oni koji će prihvatiti bilo šta što se poklapa sa njihovim već utvrđenim pogledom na svijet.

Bizarna „priča“ iz Češke najnoviji je dio igre „okrivi Rusiju“; neku vrstu masovne psihoze zasnovane na vjeri. Ako bi vaš prijatelj povjerovao u izmišljenu anegdotu, označili biste ga „lakovjernim“. Ali kako nazivamo situaciju kada grupa veoma uticajnih i dobro obaviještenih naučnika, novinara i komentatora učini isto?

Za ruske analitičare ovaj fenomen je stara vijest. Mnogo je zajednica zapadnog novinarstva, aktivista i jednomišljenika koje će povjerovati u bilo šta negativno o Rusiji. Dokazi, svjedoci, podaci ili dokumentacija biće zanemareni – ako se radi o Rusiji i ako je loše, automatski je tačno.

Prošle nedelje se to ponovo dogodilo. Izvještaj objavljen u češkom časopisu Respekt, zasnovan na „anonimnim obavještajnim izvorima“ i predstavljen bez dodatnih dokaza, kaže da je ruski agent koji je nosio veoma moćan toksin ricin stigao u Češku da izvrši atentat na gradonačelnika Praga Zdeneka Hriba i dvojicu drugih.

Društveni mediji su pobjesnili, optužujući Moskvu za pokušaj ubistva. Neki su sugerisali da je „pokušaj ubistva“ bio odmazda Pragu zbog preimenovanja trga ispred ruske ambasade po imenu Borisa Nemcova, ubijenog bivšeg ruskog potpredsjednika vlade. Ostali su izjavili da je uklanjanje statue maršala Ivana Koneva, čovjeka koji je grad oslobodio nacista, toliko razbjesnio Kremlj da je bio spreman za smrtnu osvetu.

Ali postoji problem: priča je neutemeljena, nedostaju bitni detalji i potpuno je nedokazana. Budući atentator nije imenovan, a nema ni posrednih dokaza – nema veze sa konkretnim dokazima.

Glasnogovornik ruskog predsjednika Dmitrij Peskov brzo je nazvao zavjeru “prevarom”, a češka vlada još uvijek nije dala potvrdu. U priči postoje i druge vidljive rupe.

Posljednji zapis o ricinu koji je navodno korišten u pokušaju političkog ubistva bio je 1981. godine, kada je pronađen u tijelu poljskog agenta CIA Borisa Korczaka. Preživio je, a kasnije je slavno tužio svoje šefove iz Langley-a. Nadalje, ne postoje podaci da je moderna Rusija ciljala strane vladine službenike u zavjerama ubistva. Umjesto toga, slučajevi u kojima je prst uperen u Moskvu – na primjer, otpadnik iz GRU-a Sergej Skripal i defanzivac FSB / KGB-a Aleksandar Litvinenko, koji su se pridružili britanskom MI6-u – su ljudi koji se u Rusiji proglašeni izdajnicima.

Takođe, ideja da bi Rusija željela da ubije nekog slučajnog gradonačelnika u Češkoj djeluje čudno jer Moskva nema očigledan razlog. Preimenovanje ulica iz sovjetskog doba i uklanjanje statua uobičajeno je u čitavoj istočnoj Evropi u posljednje vrijeme – Poljska i Ukrajina su svuda srušile desetine statua i mijenjale imena – a sve što je Moskva učinila je davanje izjava kojima osuđuje te poteze. Zašto takve mjere za uklanjanje Koneva, a ne za, recimo, Grigorija Petrovskog, čiji je ime uklonjeno iz cijelog grada Dnepropetrovska, četvrtog najvećeg u Ukrajini – u 2016. godini?

Uprkos nedostatku dokaza, ruski pokušaj ubistva Hriba prihvaćen je kao evanđeoska istina. Ljudi uvijek vjeruju u ono što im odgovara. Ova priča je posljednja u dugom nizu gluposti i izmišljotina, koje jednom predstavljene bivaju prihvaćene kao činjenica.

U oktobru 2014. godine časopis Politico tvrdio je da se predsjednik Putin obratio Poljskoj nudeći da podijeli Ukrajinu između njihove dvije države. Dok su uobičajeni sumnjivci požurili sa pričom, prvobitni pokretač klupka – Radoslav Sikorski – brzo je povukao izjavu rekavši da je bio “pretjerano tumačen”, a da se sastanak Rusije i Poljske nikada nije dogodio.

U martu 2015. počele su se pojavljivati glasine da je predsjednik Putin umro. Rasprava o tome ko će ga naslijediti kao naredni ruski vođa (i o potencijalnom ratu za sukcesiju) bila je oštra. Nakon nedelju dana špekulacija i loše maskiranog veselja zbog moguće smrti predsjednika, Putin se pojavio živ i zdrav. Za neke aktiviste i novinare bilo je zabavno tih nekoliko dana iščekivanja.

Časopis Newsweek napravio je korak dalje u gluposti u decembru 2017., tvrdeći da se Putin priprema za III svjetski rat. Članak zasnovan na jednom jedinom imenovanom izvoru podijeljen je stotinama puta.

Kada je riječ o Rusiji, lešinari neprestano kruže, neprestano su na oprezu kako bi pronašli prekršaj. Svaka glasina uzima se kao činjenica, svaka optužba kao evanđelje, bilo kakav prijedlog kao istina. Ako glasina Rusiju prikazuje kao zlo, ljudi će odmah povjerovati.

Nije u pitanju samo Rusija, naravno. Fenomen je takođe bio vidljiv prošle nedelje kada su svjetski mediji nagađali da je sjevernokorejski vođa Kim Jong-un na ivici smrti, ili možda već 2 metra ispod zemlje. Twitter se pretvorio u more proslave, s jedva prikrivenim sjajem „stručnjaka za spoljne poslove“ koji je dominirao na vjestima. Zatim se Kim pojavio samo nekoliko dana kasnije, na otvaranju fabrike vještačkih đubriva i daleko od kose Smrti.