Starim “Ugovorom iz Adane” se želi minirati američki plan za sjever Sirije

Turski tisak je objavio detalje rusko-turskih pregovora o budućnosti sjeverne Sirije i normalizaciji rusko-turskih odnosa.

Moskva je predložila da Ankara provede Ugovor iz Adane iz 1998. godine, koji omogućava turskoj vojsci da prodre 5 kilometara u sjevernu Siriju, što je ruski odgovor na američki plan da Turska stvori sigurnu zonu dubine 32 kilometra uz sirijsko-tursku granicu, što bi značilo da bi teritorij pod nadzorom turske vojske  i islamističkih proturskih milicija u Siriji bio veći od Libanona.

Prema turskoj agenciji Anadolu, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je tijekom službene posjete Maroku rekao kako sporazum između Turske i Sirije iz Adane iz 1998. može pomoći da se uklone zabrinutosti Turske glede njezine sigurnosti na njihovoj zajedničkoj granici.

Govoreći na tiskovnoj konferenciji u Rabatu, nakon sastanka sa svojim marokanskim kolegom Nasserom Bouritom, Lavrov je rekao kako je Ugovor iz Adane još uvijek na snazi, tvrdeći da sada može poslužiti kao temelj za pregovore o sličnim pitanjima.

“Sporazum iz Adane iz 1998. godine sklopljen je između Turske i Sirije. Njegova je suština uklanjanje zabrinutosti Turske glede njezine sigurnosti. Sirijska je vlada pristala na ovaj sporazum, preuzimajući određene obveze, i polazimo od pretpostavke da je ovaj sporazum i dalje na snazi. Kako znam, države potpisnice Sirija i Turska su potpisale ugovor kojim je Damask aktivno radio na rješavanju zabrinutosti Turske zbog aktivnosti Kurdistanske radničke stranke PKK”, kazao je Lavrov.

Sporazum iz 1998. prethodno sklopljen kako bi pomogao obnovi bilateralnih odnosa između Ankare i Damaska i omogućio je izbjegavanje rata, nakon što je Ankara nagovijestila da će pokrenuti ofenzivu nakon sa svojim snagama razmještenim duž sirijske granice.

U skladu s tim ugovorom je Damask je aktivno radio na rješavanju problema Turske u sukobu s Kurdistanskom radničkom strankom (PKK), koju je Ankare proglasila terorističkom skupinom. Sirijska vlada se tada složila da neće dopustiti da PKK djeluje na njezinu teritoriju.

Prema zapadnim diplomatima, Moskva planira aktivirati ugovor, a Lavrov je već najavio ovu mogućnost, što bi potaknulo Tursku i Siriju na uzajamne ustupke koji će dovesti do normalizacije odnosa.

1. Turska će, u skladu s Ugovorom iz Adane, moći provoditi operacije protiv PKK i YPG na sirijskom teritoriju u dubini od 5 kilometara od granice.

2. Turska će odustati od planova stvaranja demilitarizirane zone dubine od 35 kilometara, kako su predložile Sjedinjene Države.

3. Damask će konačno odustati od zahtjeva od pokrajine Hatay, koja je dio Turske od 1939. godine.

4. Damask će proglasiti PKK za terorističku organizaciju.

5. Turska će službeno priznati  legitimitet sirijske vlade.

6. Turska i Sirija obnovit će diplomatske odnose i otvorit će se veleposlanstva u Damasku i Ankari.

7. Dvije zemlje će stvoriti zajednički odbor za koordinaciju napora u normalizaciji odnosa.

8. Otvorit će se izravna telefonska linija za brzu razmjenu informacija između Sirije i Turske.

9. U veleposlanstvima obiju zemalja bit će imenovan posebni časnik za vezu.

10. Sirijske postrojbe bit će raspoređene na granici Turske pod zaštitom ruske vojne policije.

Spomenuti ugovor iz 1998. godine nužan je kako bi se ozakonio rad Turske protiv kurdskih militanata na sirijskom teritoriju, ali se turske snage istovremeno ograničavaju na djelovanje na ugovorenih 5 kilometara, što je nužno kako bi se minirao američki prijedlog o sigurnoj zoni dubine 35 kilometara na teritoriju Sirije, piše ruski stručnjak Boris Rožin.

Takav scenarij u potpunosti odgovara Moskvi, a provedba predloženih međusobnih ustupaka može odgovarati Damasku i Ankari.

Provođenjem takvog sporazuma Kurdi će ostati napušteni i jedini im je spas da zaključe sporazum s Assadom prije nego početka normalizacije odnosa između Turske i Sirije uz posredovanje Moskve.

Uz povijest ugovora je objavljen  materijal iz 2016. godine, kada je već bilo glasina da bi u slučaju uspješnog razvoja sirijskog rata za Assada ovaj sporazum mogao biti oživljen.

“Sirija je podupirala skupine PKK od 1984. do 1998. zbog problema Hataya i turskih brana na Eufratu. Turska je u ljeto 1998. prijetila Siriji punim ratom, mobilizirana je Druga turska armija, a turski general s četiri zvjezdice je pročitao posljednji ultimatum Siriji na tursko-sirijskoj granici, tražeći od Damaska da prekine podupirati PKK. Sirija se u jesen 1998. povukla, prestala je pomagati Ocalanu i zatvorila kampove PKK, a sporazum je potpisan u listopadu 1998.

Priča se kako će Turska nakon sastanka Erdogana i Putina, u slučaju pomirenja dviju zemalja, zatražiti od Assada da obnovi ovaj sporazum”, piše i bilješci iz 2016. godine.

Nakon sporazuma je Sirija navela sljedeće:

1. Ocalan trenutno nije u Siriji i sigurno mu neće biti dopušteno ući u Siriju.

2. Elementima PKK u inozemstvu neće biti dopušteni u Siriju.

3. Trenutno, kampovi PKK ne rade i, naravno, neće im biti dopušteno da postanu aktivni.

4. Mnogi članovi PKK uhićeni su i osuđeni ili čekaju suđenje. Njihovi su popisi pripremljeni. Sirija je te liste podnijela turskoj strani.

5. Sirijska strana potvrdila je gore navedene točke.

Osim toga, stranke su se također dogovorile o sljedećim točkama:

– Sirija, na temelju načela uzajamnosti, neće dopustiti pokretanje nikakvih akcija s njezinog teritorija koje bi ugrozile sigurnost i stabilnost Turske.

– Sirija neće dopustiti isporuku oružja, logistike, financijske potpore i aktivnosti PKK na svom teritoriju.

– Sirija priznaje da je PKK teroristička organizacija.

– Sirija je, kao i svim drugim terorističkim organizacijama zabranjenim na njezinom području, zabranila sve aktivnosti PKK i srodnih organizacija na svom teritoriju.

– Sirija neće dopustiti da PKK stvara kampove i druge objekte za obuku i skloništa ili obavljanje komercijalnih aktivnosti na svom teritoriju.

– Sirija neće dopustiti članovima PKK da koriste njen teritorij za tranzit u treće zemlje.

– Sirija će poduzeti sve potrebne mjere kako bi spriječila vođe terorističke organizacije PKK da uđe na sirijski teritorij i to će naglasiti svojim vlasti na graničnim prijelazima.

– Obje strane su se složile da će stvoriti određene mehanizme za učinkovitu i transparentnu provedbu gore navedenih mjera.

U tom kontekstu:

a) Odmah će se uspostaviti izravna telefonska komunikacija između visokih sigurnosnih agencija dviju zemalja.

b) Strane će imenovati po dva posebna predstavnika u svoje diplomatske misije, a te će dužnosnike pred vlastima zemlje domaćina predstavljati čelnici misija.

(c) Turska strana je u kontekstu borbe protiv terorizma predložila sirijskoj strani da stvori sustav koji će omogućiti praćenje mjera za poboljšanje sigurnosti i njihove učinkovitosti. Sirijska strana izjavila je da će ovaj prijedlog podnijeti svojim vlastima na odobrenje i odgovoriti što je prije moguće.

d) Turska i sirijska strana, ovisno o pristanku Libanona, pristale su razmotriti pitanje borbe protiv terorizma PKK na tripartitnoj osnovi.

e) Sirijska strana se obvezuje poduzeti potrebne mjere za provedbu točaka spomenutih u ovom “protokolu” i postići konkretne rezultate.

Adana, 20. listopada 1998.

Posljednji put je sporazum produžen 2011. godine. Sada se ovaj dokument, koji je prije nekoliko godina pretvoren u bezvrijedan komad papira, opet može ispuniti političkim sadržajem, ali samo ako Ankara i Damask međusobno pristanu na ustupke.

U slučaju primjene ovog dokumenta u izmijenjenom obliku, situacija u Siriji nakon povlačenja američkih vojnika trebala bi poprimiti oblik prikazan na karti dolje.