Na današnji dan prije tačno 100 godina proglašena je prva država Južnih Slovena. Danas, jedan vijek kasnije oprečna su mišljenja oko same uloge i značaja ove države za same narode, a kasnije i narodnosti koje su je činile tokom njenog turbulentnog, a za jednu državu kratkog životnog vijeka.
Iako danas postoje različiti stavovi među predstavnicima različitih naroda koji su učestvovali u njenom stvaranju, živjeli u njoj, gradili je, rušili, pod svojim ili tuđim uticajem, ponovo stvarali, gradili živjeli više ili manje srećno u njoj, mislimo da ipak još uvijek ne postoji dovoljna istorijska distanca za trezveno prosuđivanje o ovoj temi.
Temelj za prvu državu Južnih Slovena donesen je 07. 12. 1914. u Niškoj deklaraciji gdje je tada Kraljevina Srbija kao svoj ratni cilj usvojila stvaranje zajedničke države svih Južnih Slovena.
Kasnije će kroz Krfsku deklaraciju i Ženevski sporazum država dobiti i osnovne konture kako će izgledati nakon u to vrijeme nazivanog Velikog rata.
Završetkom Prvog svjetskog rata balkanskim teritorijama na ruševinama Austro-Ugarske kao i narodima koji su se nalazili na teritoriji zapadnog Balkana prijetila je opasnost gubljenja njihovog identiteta u slučaju da budu inkorporisani u neku veliku višenacionalnu državu.
Bitno je napomenuti da iz Prvog svijetskog rata kao države pobjednice izlaze i Srbija i Italija koja takođe ima teritorijalne pretenzije na neke primorske oblasti koje će biti uključene u Kraljevinu SHS.
To je bilo jasno i simpatizerima Jugoslovenskog odbora koji su u Zagrebu 29. 10. 1918. proglasili Državu Slovenaca, Hrvata i Srba na čelu sa Antonom Korošcem.
Međutim, odmah po proglašenju države postalo je jasno da će uspostavljanje vlasti i zakona na svim teritorijama ove države biti nemoguće. Italija je bez većeg otpora okupirala Trst, Istru, Rijeku i velike dijelove Dalmacije.
Točak istorije nastavio je dalje ređajući događaje jedan za drugim, Skupština Srema u Rumi 24. 11. 1918. donosi odluku o prisjedinjenu Kraljevini Srbiji što dan kasnije 25. 11. 1918. odlučuje i Velika narodna skupština u Novom Sadu.
Na Podgoričkoj skupštini od 13. do 26. 11. 1918. Crna Gora takođe izglasava prisjedinjenje sa bratskom Srbijom pod krunom Karađorđevića.
U novnonastaloj geopolitičkoj i istorijskoj situaciji karte su podjeljene i ostaje samo da Regent Aleksandar I Karađorđević u ime svog oca, kralja Petra I Karađorđevića proglasi Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca 1. 12. 1918.
Samo proglašenje nove države obavljeno je u kući poznatog brčanskog trgovca Krsmanovića na adresi Terazije 34 u Beogradu.
Novonastala država do Drugog svjetskog rata mijenja nekoliko unutrašnjih teritorijalnih podjela, počevši od 7 pokrajina i okruga (1918-1922) zatim 33 oblasti (1922-1929) do 9 banovina od 1929.
Srbi, Hrvati i Slovenci su činili više od 80% stanovništva, vjerski sastav stanovništva je glasio: pravoslavci 46.67%, katolici 39,29% i muslimani 11,22%.
1929. Kralj Aleksandar uvodi ličnu diktaturu (koja će kasnije biti ukinuta), iste godine mijenja unutrašnje teritorijalno uređenje, mijenja ime države u Kraljevinu Jugoslaviju i proglašava jedinstvenu jugoslovensku naciju.
Jugoslavija će u ovakvoj formi dočekati Drugi svjetski rat gdje će se prvi ali ne i zadnji put pokazati diametralno suprotno razmišljanje naroda koji su je stvorili što će doprinjeti njenom vojnom porazu posle samo 11 dana rata.
Na zgarištima Kraljevine Jugoslavije na Drugom zasjedanju AVNOJ-a 29. 11. 1943. u Jajcu postavljeni su temelji za osnivanje nove Federativne države Južnih Slovena pod vođstvom Komunističke partije Jugoslavije na čelu sa Josipom Brozom Titom.
Novonastala Jugoslavija će uz nekoliko kozmetičkih promjena imena i unutrašnju teritorijalnu podjelu na 6 republika i 2 pokrajine postojati 47 godina da bi se definitivno raspala 1992. godine.
Nažalost definitivni raspad države Južnih Slovena je potvrdio da ono što je stvoreno u ratu obično i nestane u ratu, a što su najbolje osjetili sami stanovnici u svim novonastalim državama.
Sam raspad Jugoslavije kao i njeno stvaranje vezano je za širu geopolitičku situaciju. Država stvorena kao brana, na mjestu gdje se ukrštaju, tri kulture, tri religije, tri načina razmišljanja, idealan miks naroda podložnih raznim uticajima okupljenim oko jedne ideje.
Očigledno, pokazala se kao suvišna kada je izgledalo da će od tog momenta pa do kraja svijeta vladati samo jedna sila, jedan centar i jedan način razmišljanja.
Danas, tačno 100 godina od stvaranja Jugoslavije, narodi koji se nalaze na njenim ostacima opet čeznu da žive u nekoj novoj zajedničkoj državi, odnosno Evropskoj Uniji .
Stojeći u redu i čekajući kartu za ulaz u istu onu zajednicu evropskih naroda kojoj oduvjek pripadaju, oko njih struje vjetrovi nekih novih geopolitičkih promjena koji ponovo mješaju karte za neku novu igru starih igrača.
Za povecavanje nataliteta jebanovina najbolja?
Tito je za naslednika trebao da ostavi nekoga kao sto je bilo u Kini posle Mao Ce Tunga.
Zato sto nije ostavio naslednika postali smo lak plen bankstersa sa zapada.
Mi smo more krvi prolili za bratstvo i jedinstvo naših naroda. Čuvajte bratstvo i jedinstvo kao zenicu oka svoga . – Tito
Nema Slobode za narode Balkana bez Sloge Hrvata i Srba.
“Očigledno, pokazala se kao suvišna kada je izgledalo da će od tog momenta pa do kraja svijeta vladati samo jedna sila, jedan centar i jedan način razmišljanja.” Tekst je više manje nepristran i nastojalo se biti “politički korektan” prema svim bivšim narodima, osim ove rečenice. Mislim da se nećemo složiti da je Zapad nužno želio raspad Jugoslavije kao takve. Mislim da to nisu pokazali na svome stajalištu 1990./1991. Dapače, oni su bili za očuvanje te iste zajednice,možda u nešto drukčijem obliku, ali naravno pod njihovom kontrolom. Upravo zato su krenuli u brzo rušenje i Tuđmana i Miloševića krajem 90-ih,a možda i trovanje glavnih “nacionalističkih” snaga koje nisu slale lijep primjer budućem, prema njihovom nacrtu, multi-kulti bezidentitetnom beznacionalnom i bespolnom svijetu. Trebali smo biti pametniji i nakon što su se Srbi i Hrvati “poklali”, sjesti za stol i vidjeti da pad nacionalnog Beograda znači i pad nacionalnog Zagreba i obrnuto. Iako… Čitaj više »
Hrabar članak, malo riječi ali puno kaže……niti su Srbi mogli stvoriti veliku Srbiju jer nas niko ništa nije pitao, niti su drugi narodi bili van AustroUgarske jer je odlučeno da se stvori zajednica austrijskih Slavena unutar Austrije i Ugarske.
Slušam Hrvoja Klasnića:”zanimljiv projekat, najbolje rješenje tog bremena..”
Slažem se Siniša. Zašto uvijek sve svaljivati na Srbe i Hrvate a druge amnestirati kada nije bilo nevinih.
Pa hebi ga, Srbi su bili “pobednici” I to im je davalo osjećaj nadmoći nad preostalima u državi, koji su im bili kao neka vrsta ratnog plijena i tako su i postupali s njima, uz sve posljedice, koje se osjećaju i danas!!
Osvrnuću se samo na tvoju misao o Srbima…..griješiš,nadam se da će pustiti link baš da se vidi da se griješi sa takvim stavom;Jugoslavija ondašnja je jednako bila potreba svima pa i Srbima.
ja sam bio u zagrebu 80-tih. malo tko je bio za odvojenu hrvatsku. 95% je bilo za jugoslaviju. tzv. referendum za neovisnost nisu smjeli raspisati sa jasnim pitanjem nego muljevitim. pred pocetak rata sam se vratio u liku te sudjelovao u seoskim strazama. svo drustvo na strazi nije ni pomisljalo o hrvatskoj. sav razlog nam je bio da se zastitimo od huligana i balvanasa, susjednih srba, kojih smo se bojali da ce upasti u selo i zapaliti nas. nije se zeljelo ici u rat. placalo se 100 maraka za noc na balvanima, 1000 maraka place zengama, samo su huligani, ocajnici i propalice to prihvacali. slalo se svoje u namjestaljku kao 12 u borovo selo. sve sto smo zeljeli je da se smiri, uvede red i zakon, da vojska (ako nitko drugi) pocisti te balvane i bandu stjera u zatvor. da je neutralna jna dosla pridruzili bi im se kao sirijski… Čitaj više »
Srbima nije trebala Jugoslavija. Sada se vidi. To stoji ali Austrougarska bi se raspala svakako. Imaju Srbi tu svoju ulogu ali ne presudnu. Jedino se ne zna da li bi Hr i Slo pa i druge Republike ostale u ovim granicama. Dakle Jugoslavija nije nikome trebala jer je mi maloumnici nismo ni zaslužili. Jako teška i kompleksna tema za raspravu. I još nešto =ovaj lik lijevo na slici nema šta tražiti sa ostalom buranijom poput Karađorđevića.Nisam nikakav jugonostalgičar ni “komunjara” ali ta druga Jugoslavija je bila nešto što vrijedi. Tada su “južnoslovenska braća” iz opanaka ušla u cipele od lampe došla do sijalice, iz blata do asvalta i na kraju od pritiska prstom do potpisa. Eto, to su činjenice..
Moje je mišljenje, da Slovenci i Hrvati 1918 uopšte nismo imali druge alternative. Ako je na početku Velikog rata još bilo ideja o stvaranju (južno) Slavenske zajednice unutar AU monarhije, do kraja rata te ideje su se izrodile. U prolječe 1918 car Karlo pozove našeg Antona Korošca i ponudi mu reorganizacijo monarhije, tako da se stvori slavenska jedinica, a on mu na to odgovori “Zu spaet euere Majestet” (suviše je kasno vaše visočanstvo). Kod nas u Sloveniji neki “istoričari” za današnje političke potrebe govore, da nismo trebali ulaziti u jugoslovensku zajednicu ne pomišljajuči uopšte o drugim mogučnostima. Kad su se iz AU monarhije odvojili Madžari, Česi i Slovaci, Ukrajinci, Poljaci,…., a sama Austrija postala je “Deutsch Oesterreich”, gdje bi bilo mjesto za nas (i Hrvate recimo). Da smo ostali Slovenci i Hrvati (i Bosna ako je ne bi več zasjedalasrpska vojska) u Državi SHS, kakve bi nam mogučnosti bile? Sa… Čitaj više »
Mnoge današnje velike države prošle su fazu ujedinjenja bez obzira na različitosti koje su prisutne i danas: Italija, Njemačka, Španjolska itd. Isti jezik sa više dijalekata, ista prezimena, zajedničko porijeklo i takav proces je bio prirodan iako nespretno izveden. Za sve one koji danas vole kukati kako su nasilno ugurani jedan podatak da su oružani otpor pružili samo Crnogorci odani kralju Nikoli Petroviću koji je bio u srodstvu s dinastijom Karađorđević uz potporu Italije. Danas se sve gleda kroz nacionalnu prizmu ali u pitanju su bile više dinastijske borbe i rovarenje Italije zbog teritorijalnih pretenzija. Najveća tragedija Južnih Slavena je što su prihvatili budalaštine s Bliskog Istoka: Kršćanstvo i Islam, religije koje nikakve veze nemaju sa slavenstvom. Crkveni raskol na Zapadnu i Istočnu Crkvu samo je pogoršao situaciju i naši preci bili su uvučeni u borbe koje nisu njihove za Bogove koji nisu njihovi. Prekrvavo je plaćena cijena nepismenosti tako… Čitaj više »
Novi član redakcije Logično je vjerojatno iz BiH jer se vidi po pisanju. Napisao je neutralan i informativan članak. Sve pohvale.
Samo su Slovenci gubili teritorij u Jugoslaviji. Da su bili pametni ušli bi u savez sa zapadom i zadržali Južnu Korušku, Istru i Međimurje.
Bilo pa prošlo.
Svi ovi koji pišaju po K.S.H.S,K.J.,Jugoslaviji i tupe q..em od ledinu sa pričama o velikosrpskom nacionalizmu i srpskoj okupaciji neka mi odgovore šta bi bilo sa njihovih država da nije bilo ujedinjenja,ali realno i iskreno ! Slovenija bi danas da toga nije bilo vjerovatno bila dijelom Austrije a Slovenci nacionalna manjina koja bi do sada vjerovatno bila asimilirana u većinski narod a u najboljem slučaju imali bi prava kao i Koruški Slovenci ,da li bi Hrvatska uopšte postojala u današnjim granicama ili bi bila pokrajina Mađarske,da li bi imala Istru i gotovo čitavu obalu ili kolika bi uopšte i bila da nije bilo ujedinjenja,BiH ne treba ni komentarisati jer ona ne bi sigurno ni postojala pošto bi bila podjeljenja između Srbije i Hrvatske a tadašnji muslimani a današnji Bošnjaci bi ili bili asimilirani u Hrvate ili Srbe ili bi se iselili sa ovih prostora,Makedonija,pa i oni bi bili vjerovatno podjeljeni… Čitaj više »
obje Juge su nastale i nestale voljom velikih sila.
Sve Jugoslavije su stvorili isti da bi balkance imali na kamari a onda ih rasturili i kamatarili…………..
Nostalgija možda malo nahrani dušu al’ želudac ne. Dok drugi đjiraju Rovere po Marsu, mi još uvijek prebiramo po srednjem vijeku i šta bi bilo kad bi bilo.
Činjenica je da su nosioci jugoslavenske ideje Hrvati,ali je činjenica da hrvati nisu imali državu ,kao ni Slovenci i da su iz nužde ulazili u Jugoslaviju,nešto kao posljednja šansa?Jugoslaviju su razbili Slovenci,ali nikada nebi uspjeli da nisu na svoju stranu privukli Tuđmana,iz jednostavnog razloga jer su bili premali,isto da su se Hrvati dogovorili sa Srbima,Jugoslavija bi opstala,naravno da su CIA,BND i Vatikan budno pratili da nešto ne pođe naopako,divide et impera?
Još jedan literarni rad na temu : ” narodi i narodnosti Jugoslavije krivi su za … “. Ovakvi tekstovi služe za korporativističku integraciju i pacifikaciju porobljenih i potlačenih naroda i narodnosti Jugoslavije.
Opet brisanje..Gubite i vi kompas .Priznaje da ni sami nekada ne znate šta cenzurisati ili obrisati a šta ne.Pobogu ,takava je tema koje će izazvati žešću polemiku.Po čemu su se moji i Galusevi komentari razlikovali od npr.piretisa,šumadinca i ostalih??Znam da pišem / pričam zidovima ali nema veze…
Teško je nešto novo reći? Puno je već napisano i rečeno na ovu temu, decenijama unazad. Možda je JNA zaslužna za raspad YU? Svi vodeći ljudi(generali) JNA su u praskozorje krvavog raspada bili na nekim “Listama” onih koje zovemo Zapad. 09.03.1991 godine, oko 17 sati na ulice Beograda izlazi JNA. Oklopnemehanizovane jedinice, Izviđači, … Stojim ispred hotela Moskva i gledam tenkove i druga borbena vozila, tutnje , gaze, ….. Sa jednog PT 76 (plivajući tenk-izviđači su ga dužili) stariji vodnik vitla puškom, viče: “Yebaću vam mater”!? Milošević je bio do tada na niti?! Da je tada pao, sa druge strane nebi bilo “brata po zadatku i oružju” i ko zna , …..? Korumpirana JNA je spasila Slobu?! A da nije, …. ? Možda bi se razišli, ali bez krvi? I još ovo: Četiri jedinstvene Socijalističke države su se raspale i ugušile u krvi: Jugoslavija, Irak, Libija, Sirija. Ima jedna dobra… Čitaj više »
Tu i je bio problem. Oni su bili južni Sloveni a mi južni Slaveni. Budući je bila Jugoslavija bit će da smo slaveni inaće bi bila Jugoslovija. I tako “-vija” propade.