Sukobi u Chemnitzu zbog migracija su vrh ledenog brijega podijeljene Europe

Ranije ovog tjedna je njemački grad Chemnitz bio poprište bitke radikalnih ljevičarskih i desničarskih skupina koji su trajali dva dana. Najveći sukobi su zabilježeni u ponedjeljak, kada je policija u Chemnitzu prijavila oko 20 ozlijeđenih osoba, među kojima i dvoje pripadnika policije. Policija tvrdi kako je na ulice poslano oko 600 pripadnika snaga sigurnosti, procjena je da se okupilo više tisuća prosvjednika, oko 6000 “desničara” i oko 1500 “antifašista”.

Ove termine koristimo uvjetno, jer su tako prikazano od strane mainstream medija, iako je situacija puno složenija od one kako su je opisali.

Prvi sukobi su izbili u nedjelju, nakon što je u tučnjavi u kojoj je sudjelovalo desetak ljudi raznih nacionalnosti, ubijen jedan Nijemac kubanskog porijekla, Daniel H. (35).

Nakon ubojstva su uhićeni Iračanin i Sirijac, što je izazvalo eskalaciju napetosti u gradu. Internetom se proširila nepotvrđena informacija da je ubijeni Nijemac branio ženu od napada imigranata, ali je policija opovrgnula ovu verziju priče. Ni danas se službeno o tome ne želi izjasniti, a lokalne i savezne vlasti su zadovoljne što tragični incident i nasilje koje se dogodilo polako padaju u zaborav.

Međutim, sukob između “desničara” i “antifašista” u njemačkom Chemnitzu, nekada Karl Marx Stadtu, nije samo njemački problem, već problem Europske unije u cjelini. Čak i ako je policija uspjela spriječiti daljnje nasilje, ovo je epizoda koja će se ponavljati i drugdje u Njemačkoj i Europi. EU je došla do točke u kojoj zajednica od 28 zemalja mora pokazati da je u stanju postići kompromis oko niz zanemarenih problema ili će nestati i otvorio put drugim političkim savezima na kontinentu.

Grad Chemnitz ima dugu povijest. Prvi put se u ljetopisima spominje 1143. Ime je germanizam od slavenskog imena za mjesto, češke Saská Kamenice ili lužičkosrpska Kamjenica. Tijekom Drugog svjetskog rata su britanski i američki zrakoplovi gotovo potpuno uništili povijesnu jezgru grada. Za vrijeme DDR-a se grad zvao Karl Marx Stadt.

Marxova brončana glava, djelo sovjetskog kipara Leva Kerbela, jedna je od rijetkih atrakcija u Chemnitzu. Nijemci je nisu uklonili ni nakon vraćanja povijesnog imena grada u Saskoj. U blizini spomenika Karlu Marxu su se dva dana odvijali nasilni i masovni skupovi zbog ubojstva lokalnog stolara Daniela H. (35).

Žrtva je u subotu izašla kako bi uživala u odmoru za vikend, ali je oko tri sata ujutro došlo je do sukoba u kojem su neki koristili noževe. Prema policiji su u tučnjavi sudjelovali “predstavnici 10 nacionalnosti”. U početku je rečeno da je Daniel H. pokušao zaštititi djevojku koja je zlostavljana od strane imigranata, ali je policija to demantirala. Za ubojstvo Daniela i ranjavanje još dvojice lokalnih stanovnika su osumnjičeni imigranti iz Iraka i Sirije, koji su pritvoreni i optuženi.

Slijed događaja u Chemnitzu

Kada se govori tko je sudjelovao u nasilju, treba navesti nekoliko važnih činjenica, jer ovako riskiramo svaljivanje kolektivne krivnje na tisuće građana Chemnitza, a na saveznoj razini na desetine milijuna Nijemaca, bilo kojoj strani pripadali.

Prvu akciju u vezi s tragičnim događajem je organizirala stranka Alternativa za Njemačku (AfD), ali skup nije baš bio posjećen. Drugi skup u samom centru grada je organiziran od skupine nogometnih navijača Kaotic Chemnitz i na njemu se okupilo oko 1000 ljudi.

DW prenosi kako na ovom nezakonitom prosvjedu nisu sudjelovali samo desničarski navijači i dobro poznati neonacisti, nego je su na prosvjed došli i vrlo ugledni građani koji smatraju da sentimentalnost lokalne policije prema imigrantima i uskraćivanje informacija  o djelima koja su počinjena ne ulijevaju osjećaj sigurnosti.

Na kraju su prema policiji počele letjeti boce, a bilo je izvješća i o napadima na imigrante, uglavnom na one koji nemaju nikakve veze s incidentom.

U ponedjeljak su se neredi nastavili. Ali su se desničarskoj nogometnoj navijačkoj skupini i lokalnim neonacistima pridružile pristaše isključivo protuislamskog pokreta PEGIDA. Na ulice je izašla i ljevičarska frakcija “Chemnitz bez nacista” i sve je bilo spremno za “veliki obračun”.

Sukobi između radikalne lijeve i desne frakcije su gotovo bili neizbježni. I na kraju su se dogodili. Saska policija je priopćila da je nekoliko ljudi hospitalizirano, a suprotni tabori su gađali jedni druge pirotehnikom i bilo čim što im je došlo pod ruku, a policija je koristila vodene topove.

Kancelarka Angela Merkel je izrazila sućut rođacima Daniela H. Rekla je i sljedeće: “Vidjeli smo snimke mržnje na ulicama. Ovo nema nikakve veze s našom vladavinom prava.”

AfD se jasno ogradio od nasilja, a ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer je ponudio potporu regionalnoj policiji.

“Ogorčenje stanovništva o ovom pitanju je razumljivo, ali želim jasno reći da ono ni pod kojim okolnostima ne opravdava pozive za nasilje i nerede”, rekao  je ministar, koji je ranije kritizirao trodnevnu tišinu o cijelom slučaju.

Bez obzira na to kako će se razvijati stanje u Chemnitzu, ono što se dogodilo je još jedan znak neuspjeha migracijske “politike dobrodošlice” koju provodi Angela Merkel. Štoviše, ovo je dvostruki neuspjeh. Imigranti nisu spremni ili nisu pripremljeni da se ponašaju u skladu s njemačkim tradicijama s očetka XXI. stoljeća u kojoj Nijemci više ne nose noževe. S druge strane, Nijemci nisu spremni prihvatiti činjenicu da do smrti izbodeni mladić iz njihove zajednice može biti “slučajna žrtva”, kao što tvrdi policija.

Ne može se zanemariti podatak da je broj prosvjednika na “desnoj” strani bio otprilike dvostruko ili trostruko veći nego u “ljevice”.

BBC napominje da je Chemnitz grad u Saskoj, gdje su AfD i PEGIDA vrlo popularni. Međutim, AfD i PEGIDA su organizirali dva odvojena skupa, a lokalno stanovništvo je odabralo posjetiti onaj u centru i zato što im se nije dalo slušati političke govore.

Slična je situacija u Italiji, gdje su talijanske vlasti, uključujući premijera Giuseppea Contea i čelnika vladajuće stranke Pokreta 5 zvijezda (M5S) Luigija Di Maia, najavili kako će smanjiti ili će prestati uplaćivati doprinose u proračun Europske unije, jer ostale zemlje članice  ne poštuju svoje obveze za prihvat izbjeglica. Ministar unutarnjih poslova Italije Matteo Salvini je dodao da će sljedeći brod s migrantima otjerati od obala Italije, jer je situacija “prešla sve granice”.

Francuski predsjednik Macron, zagovornik otvorenih granica i prihvata imigranata, praktično je blindirao francuske granice, ali zato dijeli lekcije Salviniju, Orbanu i drugima, nazivajući ih “nacionalistima” i ljudima koji “šire govor mržnje”.

Govoreći u Chemnitzu, Nijemci su jasno rekli da je i u njih situacija “prešla sve granice”. Istočnoeuropske zemlje su oduvijek bile oštre prema politici “dobrodošlice” Angele Merkel i odbijaju prihvatiti migrante.

No, zatvoriti granice i izbaci sve ilegalne imigrante je nemoguće. Takozvani “ljevičari” negdje manje negdje više u znak prosvjeda mogu organizirati nerede, što znaju bolje nego “desničari”. No, ovdje ulica neće riješiti ništa. Potreban je kompromis, a njega je teško naći u 28 država koje su dužne donositi solidarne odluke.

Bruxelles se nije mogao složiti oko nijedne važne odluke. Čak je i po pitanju sankcija protiv Rusije proteklih navrata bilo uvjeravanja “još samo ovaj put”, ali je situacija s migrantima puno složenija. Svima je jasno da su veliki prosvjedi o ovom problemu za EU i kancelarku Merkel mogu biti poražavajući, a Chemnitz će se tada činiti kao “lagano zagrijavanje” za prave sukobe.

S druge strane, rastući sukob sa Sjedinjenim Državama, što je paradoks, ne dovodi do cementiranja, već slabljenje veza u Europskoj uniji. Prije je svima bilo jasno da je najveća i najmoćnija zemlja u EU Njemačka, iako i Francuska i Italija imaju pravo na posebnu ulogu, ali pravi vladari Europske unije su u bili Washingtonu.

Ako Sjedinjene Države, same ili zbog upornosti Berlina, budu uklonjene iz europske politike, neminovno će se probuditi stari strahovi ukorijenjeni u  povijesti. Ne bez razloga se sumnja da Njemačka svima pokušava nametnuti svoju volju, kao što se više puta dogodilo u prošlosti. U slučaju da Berlin krene tim putem, Francuska će se početi prisjećati “slave Napoleona”, a Italija “učinkovitih metoda” Benita Mussolinija.

To će biti proces u kojem logika i pragmatizam vrlo lako mogu ustupiti mjesto nacionalnom revanšizmu i emocijama. Zapravo, konsenzus o problemu ilegalnih migracija se ne može naći još od “Arapskog proljeća”. Sudeći po činjenici da je Washingtonu cilj riješiti samo unutarnje probleme, zbog kojih može provesti ograničene ili veće udare na Siriju i uzrokovati kolaps turskog financijskog sustava, možemo očekivati novi priliv izbjeglica. Tada će problem kojeg EU izbjegava riješiti nekoliko godina zajednicu gurnuti na rub kolapsa.

VIDEO – Sukobi u Chemnitzu