“Švedski raj” – Imigracija i kriminal prisiljavaju Volvo na bijeg iz zemlje

Zbog previsoke stope kriminala u zemlji poznati švedski proizvođač automobila razmišlja o preseljenju svog sjedišta, što je vijest koju liberalni i takozvani „progresivni“ mediji potpuno zanemaruju.

Švedska je i dalje referentna točka europskih i američkih liberala i „progresivaca“. To je raj na zemlji gdje bi nam društveni status, otvoreni um, tolerancija i socijalna mobilnost omogućili stvaranje jednog od najnaprednijih društava na planeti. To je zemlja u kojoj se domaći dnevni red naizmjenično monopolizira s tri teme: ravnopravnošću spolova, sada već „rodova“, okolišu i integraciji neeuropskih imigranata.

Kritike koje se mogu izreći protiv skandinavske zemlje u odnosu na prve dvije teme razmjerno su malene. Razlika u plaćama između muškaraca i žena se smanjuje, a radnici uživaju veliku zaštitu, na primjer u području dječjih doplataka i roditeljskog dopusta, na što zemlje južne Europe za sada mogu gledati kao na čudo od blagodati.

Zemlja je također na prvom mjestu u pogledu zaštite i očuvanja prirodne baštine i borbe protiv onečišćenja okoliša. Javno mišljenje smatra da je pitanje toliko važno da vjerojatno nije slučajno da je ekološka ikona trenutka švedska tinejdžerica Greta Thunberg.

Oko posljednje točka, međutim, postoji mnogo kontroverzi, prije svega oko neučinkovitog rada švedskih vlasti i političke klase. Iako se zemlja i dalje prikazuje kao primjer funkcioniranja multikulturalizma, realnost je da su neprekinuti protok imigranata, posebno s Bliskog istoka i Srednje Azije, stvorili socijalnu bombu koja je već eksplodirala.

Medijska šutnja je funkcionalna zbog održavanja mita multikulturalističke ideologije, ali situacija je sada toliko ozbiljna da ju je nedavno tijekom intervjua za SvD Näringsliv komentirao Hakan Samuelsson.

Samuelsson je generalni direktor poznatog švedskog proizvođača automobila Volvo, a za novine je izrazio zabrinutost zbog stanja u zemlji i političke inercije. To definitivno ne pomaže kada ljudi čitaju o pucnjavi u Göteborgu i pitaju se da li se zaista vrijedi ovdje preseliti.

„Proizvodimo automobile i mi ne možemo riješiti taj problem. Činjenica je da se sjedišta sele u zemlje u kojima stvari funkcioniraju. Trenutno nismo ni blizu takvoj raspravi, ali, da, to bi se možda moglo dogoditi u budućnosti“, rekao je  Samuelsson.

On požalio da silovito nasilje u Göteborgu stvara nekoliko problema proizvođačima automobila, ne samo u pogledu sigurnosti zaposlenika, već i u potrazi za novim osobljem. Prema njegovim riječima, kada bi kandidati saznali bi da će im mjesto rada biti u tom gradu, oni će odbiti ponudu, a čak bi i strani investitori izrazili nezadovoljstvo, smatrajući da grad više nije siguran da bude njihov glavni grad.

Izjave Samuelssona očito su izazvale uznemirenost. Načelnik županijske policije Göteborga Erik Nord optužio ga je za dezinformacije i da prikazuje  iskrivljenu stvarnost s vijesti na Facebooku i drugim društvenim platformama. Nord je izjavio da je kriminal pod nadzorom i da se situacija u gradu ne razlikuje od ostatka zemlje.

Premijer Stefan Loefven je stao na stranu Erika Norda.

„Ako Volvo eksperimentira s određenim problemima, onda je tako. Više ulažemo u obrazovanje. Mi obučavamo dvostruko više policajaca nego prije“, rekao je premijer Loefven.

Teško je razumjeti što se točno događa u zemlji, jer su informacije prevedene na engleski jezik rijetke, a od 2005. godine vlasti su prestale izvještavati o etničkoj pripadnosti kriminalaca.

Međutim, istina je da su se u nekoliko godina, otkad su otvorena vrata masovne imigracije s Bliskog istoka, dogodile tri važne stvari: širenje etničkih enklava i takozvanih zabranjenih zona, epidemija seksualnih zločina i eksplozija mikro i makro kriminala.

Göteborga su posebno pogodile sve tri pojave i stoga zaslužuje dublje čitanje kako bi se razumjelo tko između Samuelssona i Norda ima realniju viziju situacije.

Prije svega, važno je naglasiti da je pojam „no-go“ zone medicinskog podrijetla, dok Švedskoj mislimo na najproblematičnije četvrti poput „posebno osjetljivih područja“, „ranjivih područja“ i „rizičnih područja“. Počevši od 2015. godine, policija je počela objavljivati godišnja izvješća koja ilustriraju napredak na tim područjima. Prema najnovijem izvješću objavljenom ove godine, u zemlji su prijavljena 22 posebno ranjiva područja, od čega 2 u Stockholmu i 3 u Malmöu, ali Göteborg je s 5 na čelu ljestvice, gotovo najviše u cijeloj zemlji.

Na prvi pogled to se ne čini tako ozbiljnom situacijom, ali treba uzeti u obzir i demografske dimenzije zemlje od 9 milijuna stanovnika, od čega oko 572 tisuća živi u Göteborgu.

Za usporedbu, Göteborg je znatno manji i manje naseljen od Torina, gdje je sjedište Fiata, koji ima oko 900 tisuća stanovnika, ali Göteborg ima izuzetno veću “kriminalnu gustinu”, obzirom na to da je u glavnom gradu Pijemonta samo jedno područje potencijalno kategorizirano kao „posebno ugroženo“, ali ni ono nema glavne karakteristike koje karakteriziraju zabranjene zone za Šveđane: visoke stope silovanja, ratove u bandama, agencije za provođenje zakona spriječene u obavljanju dužnosti ili, što je još gore, da se boje odgovoriti na pozive za pomoć ako dolaze s određene adrese.

Tema silovanja je podjednako osjetljiva koliko i kontroverzna. Obično se pokušava opovrgnuti mit o “Stockholmu kao svjetskoj prijestolnici silovanja”, objašnjavanjem kako seksualno uznemiravanje bez kontakta također spada u kategoriju seksualnog nasilja u i zbog toga takve prijavljivanje zlostavljanja automatski povećavaju količinu tužbi za „silovanje“. Čak i ako je istina da u zemlji ne postoji toliki problem seksualnog nasilja, koliko „običnog“ uznemiravanja i zlostavljanja, to apsolutno ne pobija imidž Švedske kao nesigurne zemlje za žene.

U 2014. izvješće o Agencije Europske unije za temeljna prava potvrđuje kao 46% švedskih žena doživjelo seksualno zlostavljanje fizičke naravi, a 81% „drugog tipa uznemiravanja“. Iako ne postoje službeni statistički podaci o stopama kriminala po nacionalnosti, nedavna studija koju švedskog Nacionalnog vijeća za prevenciju kriminaliteta pomaže rasvijetliti glavne počinitelje seksualnih zločina u zemlji.

Trend silovanju je najveći među Sjevernoafrikancima 23 puta, među Iračanima 20 puta, a među imigrantima subsaharske Afrike 16,5 puta. Sami švedski mediji započeli su istragu kako bi utvrdili postoji li uzročna veza između porasta imigracije i silovanja, što je dovelo do zapanjujućih rezultata. Prema istraživanju Švedske televizije, više od 80% seksualnih predatora je bilo stranog podrijetla, dok formalno su navedeni kao „nepoznate pripadnosti“.

Kako je otkriven ovaj podatak. Jednostavno, SvD Näringsliv je, kako bi zaobišao nepostojanje podataka u policijskim bazama podataka zasnovanih na etničkoj osnovi, izravno pogledao imena osuđenih za silovanja i pokušaje silovanja, otkrivši da je u razdoblju od 2013. do 2018. 58% počinitelja bilo rođeno izvan Europske unije. Od 2007. do 2017. godine je broj silovanja na 100 000 stanovnika porastao za 24%, a statistike potvrđuju da bi to mogao biti trend koji će u nedostatku protumjera tijekom godina rasti.

Uznemirujući aspekt je moguća rasistička povezanost silovanja. Prema istraživanju lista Expressen iz ožujka 2018., čini se da bi fenomen silovanja nerazmjerno mogao uključivati strane bande koje posebno biraju Šveđanke, po mogućnosti vrlo mlade. Od 43 osobe osuđene u razdoblju 2016. – 2018. su pripadale bandi silovatelja, a 40 ih je rođeno u inozemstvu ili je rođeno u Švedskoj od stranih roditelja. Prosječna starost žrtava, strogo švedskog etničkog porijekla, je 15 godina.

Vraćajući se Göteborgu, teško je tvrditi da grad nema ozbiljnih problema s kriminalom, posebno organiziranim. Grad je najmanje deset godina potresao rat afričkih i bliskoistočnih bandi radi kontrole nezakonite trgovine, posebno droge. Ovi sukobi svake godine odnesu desetine žrtava, uključujući mrtve i ranjene. U 2015. godini su mediji izvijestili o pucnjavi u pubu u kojoj je bilo dvoje mrtvih i 10 ranjenih. U kontekstu ovog rata, ovo je bio prvi slučaj u povijesti zemlje da su nedužni građani, koji nisu povezani s kriminalom, ubijeni u gangsterskom nasilju. Također u Göteborgu, iste godine i iz istog razloga, bomba u automobilu je ubila četiri osobe, uključujući i četverogodišnju djevojčicu.

Automobilske i druge eksplozije, paljevine i napadi bombama postali su pravilo tijekom godina rata između bandi koje se uopće ne spominju.

U Malmöu, drugom gradu koji je teško pogođen valom uvezenog organiziranog kriminala, 2014. je bilo samo 25 slučajeva napada eksplozivima, a sljedeće godine samo do kolovoza više od 30 .

Zatvaranje islamskog kulturnog centra u Herrgårdenu, multietničkom kvartu u Malmöu, pokrenulo je teški urbani rat, kojeg je švedska policija opisala kao prvi ozbiljni ustanak mladih imigranata u zemlji u XXI stoljeću.

U potrazi za najnovijim podacima je The Economist, iako anketu nitko nije prenio, otkrio da je broj mrtvih u pucnjavama porastao sa 17 u 2011. na 41 u 2017., iste godine u kojoj je registrirano više od 300 sukoba s podmetanjem požara, s ukupno preko 100 ozlijeđenih.

Tijekom godina rat se proširio na skandinavsko susjedstvo, također zato što su zakoni o naturalizaciji tisućama stranaca omogućili švedsko i dansko državljanstvo, dok je „Schengenski sustav“ liberalizirao kretanje.

I upravo je Danska ostala iznenađena, otkrivši da je postala domovina brojnim kriminalcima visokog profila koji su prethodno teror provodili u Norveškoj, Švedskoj i Finskoj.

Na primjer, u lipnju su dva Šveđana, za koje vlasti znaju da su prijavljeni kao članovi bandi u Stockholmu, ubijena u zasjedi u Kopenhagenu. Svi se ovi događaji odvijaju u pozadini povremenih etničkih pobuna u ugroženim područjima u kojima su zločinačke epizode postale sastavni dio svakodnevice velikih gradova, poput fenomena namjernog paljenja automobila. Jasno je da bi za razumijevanje onoga što se stvarno događa u zemlji bilo potrebno istraživanje na terenu, ali službene brojke opisuju stvarnost koja nije nimalo uvjerljiva. Naravno, ovakve statistike su idealne da bi se policija i političari mogli sakriti i nastaviti širiti ideju o Švedskoj kao o Edenu Europe.

No, ako je sam Volvo, koji predstavlja jednog od glavnih pokretača ekonomije zemlje, počeo razmišljati o premještanju u sigurne luke, to znači da je situacija puno ozbiljnija nego što je opisuju službene brojke.