Kažu da postoji običaj u nekom afričkom plemenu da se svakog jutra svi okupe i prvo ispričaju šta je ko sanjao, to izanaliziraju, a tek potom nastavljaju redovne poslove.
Ja nisam baš neki veliki ljubitelj prepričavanja snova, pa ni slušatelj priča o tuđim snovima, ali nekim ljudima je to vrlo zanimljiva i česta tema. Neki iz snova znaju izvući važne zaključke, poput psihologa koji ovu pojavu dodatno proučavaju, a neki od tuđih snova lijepo žive tumačeći ih za novac. Moji snovi su često, kao i kod, vjerujem, većine ljudi zbrkani, nemogući u stvarnom životu. Nepovezani. Ali noćas sam sanjao čitavu priču koja se ne može desiti u stvarnosti, ali ima cjelinu: uvod, razradu, kraj… Zato sam odlučio i vama, dragi čitatelji, ispričati ovaj san kao priču koja nekima može biti samo bajka, nekima kao inicijativa za rasplamsavanje mašte o nekim pojavama ili željama, a nekima možda i materijal za analizu snova.
Dakle, sanjam kako u svom selu, na obali Save, nogom odgurnem jedan kamen, a na tom mjestu ostade otkrivena zelena, kratka ali podebela zmija koja ima zadebljao rep sličan više repu ribe nego zmije. Nikada nisam vidio takvu zmiju, malo sam ustuknuo i zamislio se – je li otrovna ili nije? Nije imala ni šare niti karakterističan oblik glave koji bi mi pomogli da dobijem odgovor na ovo pitanje. Dok sam o tome razmišljao, ona se ponovo podvuče pod onaj isti kamen tako da joj je samo rep virio, a meni privuče pažnju nešto sklupčano ne mjestu gdje je ona prije bila. Nije mi bilo jasno je li to jež ili se sklupčala druga zmija u bojama ježevih iglica? Vidim da na nogama imam radne cipele koje u sebi na vrhu imaju i metalno pojačanje pa odlučim nogom taknuti to klupko, ali ono više nije bilo klupko, nego ptica veličine goluba. Kad sam se bolje zagledao, vidim da to i nije ptica, nego mali dinosaurus koji je prekriven perjem i koji se osjećao ugroženim mojom namjerom da ga dotaknem nogom. Dao je neki znak na koji se okolo počeše okupljati lavovi, neki žuti sa smeđim pjegama, i napraviše krug oko nas. Bilo ih je na desetine, a onda se počeše okupljati i druge životinje. Međutim, ja sam bio miran jer sam znao da nisam imao loše namjere, a i razumio sam da lavovi to znaju.
Odjednom se sva ta radnja odvija negdje u Africi, i neka žena vodi mnoštvo djece od rijeke dublje u šumu, a tu se nađe i moja supruga pa pođosmo s njima. U šumi vidimo neke ogromne urođenike, bar tri metra visoke, s kopljima, koji opkoliše svu ovu djecu zajedno s nama. Ona žena koja je zadužena za djecu dade znak djevojčici koja je imala specijalnu drvenu pištaljku da u nju puhne, što je bio znak lavovima da ih dođu spasiti. Međutim djevojčica se toliko prepala da nije mogla puhnuti. Urođenici su pozvali djecu da im priđu, da se predaju, i oni su pošli, a ona jadna djevojčica je i dalje bezuspješno pokušavala obaviti svoj zadatak. Samo ona je mogla dozvati lavove, niko drugi. Ja sam mogao sagledati svu opasnost koja čeka djecu i povikao sam im, ali na nizozemskom, (jer, kao, urođenici taj jezik ne razumiju, a djeca razumiju), da bježe u jednom pravcu, što su oni i učinili. Ipak, urođenici su bili brži i sve ih sabili u jedan krug. Baš kad su htjeli da ih jedno po jedni hvataju, začula se rika lavova koji su opkolili cijelu skupini. Ona žena je rekla urođenicima da ona razgovara s lavovima i da moraju pustiti djecu ako žele ostati živi. Ovi su je ismijali i jedan je zgrabio najbliže dijete, ali je lav odmah skočio na njega. Pokušao je i drugi urođenik uhvatiti drugo dijete, ali se ponovilo isto. Tad su se ovi divovi prepali i zastali. Žena im je rekla, ako sada ostave djecu i odu, da će im biti pošteđeni životi, a ako se ubuduće ikada budu vratili s namjerom daugrožavaju djecu, lavovi će ih rastrgati bez milosti.
Nakon ovoga, urođenici su u strahu pobjegli, a moj budilnik zazvonio, pristojno čekajući da se priča završi, za razliku od većine snova u kojima je nemilosrdan i prekida ih baš kad je priča najzanimljivija. Čiča Miča – i gotova priča!
Ja bih odmah pozvao Tarzana!
Ima svakakvih, lijepih,ružnih, zastrašujućih snova, onih koje nećeš zaboraviti dok si živ, ali moram priznati, često razmišljam zašto se to događa dok spavamo. Da li to dolazi do preslagivanja informacija unutar mozga, da li je to možda kakav rudimentalni ostatak koji se vuče još od vremena stvaranja ljudi, pa bi se moglo zaključiti da i životinje na sličan način doživljavaju snove… sa kojim razlogom? Spavanje je “objašnjiv” fenomen jer, eto, kroz dnevne aktivnosti dolazi do nakupljanja štetnih tvari u tijelu pa se u vrijeme sna tijelo od njih čisti, organi zaduženi za taj posao mogu nesmetano obaviti svoj posao. Ali što je sa mozgom, zar njemu ne treba neka vrsta odmora – čišćenja. Na internetu ima puno sadržaja koji se tiču teme spavanja i snivanja ali imam osječaj da to sve nije dovoljno da bi taj fenomen bio do kraja jasan, tj, zbog čega nastaje i koja mu je stvarna… Čitaj više »
Xehexe….znao sam da ima negdje pjesma za ovaj članak….
https://youtu.be/a2FHHKz5Nh4
A ja često sanjam da sam član porodice majmuna. U kakvom svijetu živimo i to je još dobro,
Sto znaci biti budan , odnosno gdje je granica izmedju sna i budnosti , da li je moguce da smo u snovima vise budni nego na javi? Budjenje implicira da smo se probudili iz sna ali isto tako da mozda jos uvijek spavamo , odnosno mozda zivimo u nekoj vrsti transa , odnosno hipnotickog sna . Ono sto se nalazi nasuprot snu trebala bi bit objektivna realnost , no postavlja se pitanje koliko ljudi ima sposobnost percipirati i dozivjeti objektivnu realnost. Akvizacija objektivne percepcije i kako objektivna realnost uopce izgleda ? U filmu Matrix glavni junak Neo , sumnja u “koncenzus realitet”,odnosno u zivot koji zivi a kada se sucio sa “objektivnom realnoscu” povratio je . Sto ako objektivna realnost izgleda tako, da ukoliko bi je uspjeli vidjeti a da prethodno nismo pripremili svoju svijest u tolikoj mjeri da smo u stanju akomodirati ono sto vidimo ,vecina ne samo da… Čitaj više »
E, moj Bože, ak
si svemogućibi li mogo malo mi pomoći?
Stalno sanjam kokoši i krave,
dok se sada ljute zvijeri slave.
Lav, orao i otrovna zmija
Simboli su u mnogih nacija.
I vođe su poput gladnih zvijeri,
a geslo im: Pokori pa deri.
Ja bi htio neko drugo stanje,
da nestane čovječje „kefanje“.
Da zavlada ljubav i poštenje,
A iščeznu klanje i stradanje.
Daj rastjeraj orlove i zmije,
kravu stavi za simbol nacije.
Nek se narod u mlijeku kupa,
da se kosa sa glave ne čupa.
Pa podari novu ljudsku pamet,
Zar ne vidiš kakav je kijamet?!
Do groba bi zahvalan ti bio,
takvo djelo ak bi načinio.
Uvodni dio je istraživanje i spoznaja. I zaključci. EVOLUCIJA. Zmija odlazi pod kamen, ali -pojavljuje se dinosaurus. Dinosaurus s perjem- ptica.Hm, možda je bila emisija na TV, ili nešto iz kakvog udžbenika… Zanimljivo, ovo se nastavlja. Danas su mladunci lavova pjegavi, ali je zajednički prapredak bio – pjegav. :)) Tko je čitao Tarzana, a bio je i strip, zna da ‘jato’ iz Pal-ul- Dona ima pjege… No ovdje je ključna druga stvar: razumijevanje. EMPATIJA. Razumijevanje živog svijeta ili svoje životinjske prirode :)) Razvoj situacije. Žena s djecom- cijeli narodi- ulazi u džunglu- nepoznata, potencijalno opasna situacija. A bome i narod od sanjača (predstavljen njegovom ženom). I ta opasnost se pojavljuje. Opasnost na jedan način pripada tu (domoroci), na drugi način ne pripada (visoki 3 m!- nešto ne štima s veličinom!). Jedan hvata djete…pa sad već znamo o kome se radi. Ima dosta članaka i na ovom portalu…. Tko nas spašava?… Čitaj više »
Inače sanjamo puno više neg šta nam to ostane u sječanju.Podsvjest čuva i registrira puno više neg svijest.Svijest izvlači samo osnovne podatke koji su joj potrebni a velika večina ostaje u podsvjesti.To naši gospodari znaju,te nam prikazuju puno subliminarnih poruka kojih večinu naša svijest ni ne registrira a podsvjest pohranjuje.Tako da smo u situaciji da radimo neke stvari i razmišljamo o njima,a nametnute su nam.Kad bi ušli u dubinsku analizu,za koju nit imamo vremena nit znanja,a sistem nas odvrača od toga,shvatili bi da ne živimo svoje živote i malo razmišljamo svojom glavom.