Rusija je ponovno postala lider među svjetskim izvoznicima pšenice. Američki The Wal Street Journal navodi kako je, između ostalog, razlog za ovaj fenomen što se urod žitarica u inozemstvu prodaje u dolarima, dok je u Rusiji zemljište vrlo jeftino. Unutarnji uvjeti su također povoljni, od napora države za potporu poljoprivrednicima do dugo očekivane slobode što učinkovitijeg raspolaganja njihovim resursima.
S druge strane su zbog ruskog buma uznemireni američki poljoprivrednici, jer u ruskoj konkurenciji imaju novi i ozbiljan problem, piše The Wall Street Journal.
Jedan od poduzetnika u poljoprivredi je Vladimir Mišurov, koji je ostatke sovjetske kolektivne farme i sela “Lenjinov put” pretvorio vrlo profitabilan posao. Mišurov je također pomogao Rusiji da po prvi put od carskih vremena postane najveći svjetski izvoznik pšenice u svijetu.
Tijekom posljednjih desetak godina Mišurov promijenio staru rusku opremu s desetak modernih strojeva tvrtke John Deere i počeo opsežno koristiti novo učinkovito gnojivo i sjemenje. Kupio je i iznajmio dodatnu zemlju od susjeda i rođaka i sada obrađuje područje od 1500 hektara. Prednost u Rusiji je relativno niska cijena oranica.
Poput mnogih poljoprivrednika, često je radio dane i noći i spavao vrlo malo, posebno tijekom žetve.
Glavna razlika između poljoprivrednika Mišurova i prosječnog farmera američke ravnice je da su u Rusiji manji troškovi, a oni su uglavnom u rubljima, a Rusi za svoje proizvode u inozemstvu dobivaju puno novca, jer ih prodaju za dolare.
U pozadini ozbiljnog pada cijene žitarica, ruska poljoprivreda cvjeta. U godini koja je završila u lipnju, zemlja je izvezla više od 40 milijuna tona pšenice, što je 50% više nego prošle godine i najviša među svim zemljama u svijetu u posljednjih 25 godina. 2016. je Rusija u pogledu izvoza pšenice premašila Sjedinjene Države i postala prva zemlja na svijetu, a 2018. godine to je ponovila ovo postignuće.
Rast konkurentnosti Rusije je ozbiljan je problem koji stvara prijetnju američkim poljoprivrednicima. Sjedinjene Države su od ’80-ih zatvorile najveći broj gospodarstava. Prekomjerna proizvodnja žita u svijetu je oborila cijene, koje su danas upola manje u usporedbi s 2012. godinom, kada je cijena pšenice dosegla rekord.
Američkim poljoprivrednicima je teško ostvariti profit zbog repromaterijala i zarade u dolarima.
Zbog trgovinskih sporova Washingtona s Kinom i drugim zemljama, ruska pšenica može postati još atraktivnija, jer postoje realne šanse da veliki kupci uvedu recipročne carine koje će obuhvatiti i američku pšenicu. Kina je ove carine podigla na 25%, ali su kineska ograničenja na uvoz iz Rusije za sada spriječila Moskvu da iskoristi tu prednost, rekao direktor švicarske tvrtke Solaris Commodities SA, koja prodaje ruske žitarice.
No, ruski izvoz nije upitan, čak i u zemljama koje su u susjedstvu u Sjedinjenih Država, na primjer, jer je ruska pšenica bolja i jeftinija.
Trenutno je zlatno doba za ruske poljoprivrednike, jer zaradu od izvoza pretvaraju u rublje, a zbog pada tečaja ruska valute se za dolar dobiva gotovo dvostruko više rubalja nego u 2014. godini. Naravno, Rusija istu prednost koristi u odnosu na euro i druge valute i domaći poljoprivrednici lako pokrivaju troškove kod kuće, nastavljaju sijati žito i pobjeđivati svoje zapadne konkurente s omjerom cijena.
Ranije smo pisali o strategiji supstutucije uvoza u kojem je vlada u Moskvi jedno od ključnih mjesta dala poljoprivredi. Rusija je od uvođenja sankcija zabilježila rast proizvodnje i izvoza poljoprivrednih proizvoda, uključujući žitarice, ribu i meso, što je sastavni dio nastojanja da se diversificira gospodarstvo i eliminira ovisnost o nafti.
Nekoć su nafta i plin davali polovicu prihoda saveznog proračuna. Sada, kada su cijene nafte 25% niže od rekordne razine u 2014. godini, iako su značajno su porasle nakon pada, za više od 60%, prihodi od izvoza nafte i plina čine oko 40% proračunskih prihoda, dok je prihod od izvoza pšenice premašio prihod od izvoza oružja, na primjer.
“Kako su cijene nafte pale, žitarice su postale naša nafta”, rekao je bivši ministar poljoprivrede Aleksandar Tkačev.
Jeftinija pšenice iz Rusije tjera američke i europske zemlje na izvoz žitarica na tržišta na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi, gdje se Kremlj posljednjih nekoliko godina bori za jačanje svog vojnog i diplomatskog utjecaja.
U 2017. godini je izvoz poljoprivrednih proizvoda iznosio 20,7 milijardi dolara, nadmašivši izvoz oružja, koji je pao na drugo mjesto.
Američko ministarstvo poljoprivrede bilježi da je područje sijanja pšenice u Rusiji od lipnja gotovo dvostruko veće nego u Sjedinjenim Državama. Američki poljoprivrednici, koji ne vide priliku za zaradu, posijali su najmanje pšenice u povijesti statističkih promatranja. Ove godine je proizvodnja pšenice u SAD-u pala za 25%.
Poljoprivredno gospodarstvo Vladimira Mišurova “Lenjinov put” se nalazi u plodnoj stepi na jugu Rusije. Ova regija je najveći proizvođač žitarica u zemlji. To područje, zbog crne zemlje bogate mineralima i blage klime, već dugo nazivaju žitnicom Rusije.
Mišurov danas ima 46 godina. U mladosti je radio kao traktorist, radio teško, zarađivao malo, a radnici su plaće često dobivali u vrećama brašna, pšenici i šećeru.
Početkom dvadesetog stoljeća je Rusija bila najveći svjetski izvoznik pšenice. Sovjetski Savez se odlučio obračunati s klasnim neprijateljem, kulacima, uključujući i velike i uspješne poljoprivrednike. Učinili su to kako bi stvorili sustav kolektivnih farmi, koje su se pokazale neučinkovitima. Na kraju je ’70-ih Sovjetski Savez bio prisiljen uvoziti pšenicu.
Nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine su kolektivne farme radile s teškoćama, ali su i dalje postojale. Mnoge od njih nisu imale upravu s poslovnim sposobnostima, a novca za ulaganja nije bilo.
“Nije bilo gospodara. Nisu se svi mogli prilagoditi tržišnoj ekonomiji. Ljudi su navikli slijediti upute bez razmišljanja”, kaže Mišurov.
“Radnici su dolazili na posao da ubiju vrijeme i čekali su kraj dana da idu kući. Poljoprivreda je pala u zastoj “, kaže Andrej Burdin, seljak koji živi u obližnjem selu i obrađuje zemlju koja je jednom pripadala kolektivnoj farmi “Zora komunizma”.
Krajem ’90-ih su Rusi su dopustili prodaju zemljišta, ali novi investitori nisu željeli riskirati s poljoprivredom.
Mišurov je sredinom 2000-ih odlučio započeti vlastiti posao. Najprije je sakupio zemlju svojih rođaka i svu opremu koju je mogao pronaći. Danas uzgaja pšenicu, ječam, repu, kukuruz, suncokret, grašak i druge usjeve.
Andrej Burdin (43) 2005. je počeo kultivirati oko 100 hektara zemljišta na svom traktoru i sa svojim sjemenom. Dobit koji je uložio u učinkovitije strojeve i gnojiva, a potom je proširio područje obradive zemlje, koju je iznajmio od susjeda.
“Kada sam zaradio prvi novac, nisam kupio Mercedes i stan. Uložio sam ga u sljedeću sezonu”, rekao je Burdin.
Najprije je kupio rusku opremu, a potom se prebacio na traktore i priključke John Deere. Kupio je preciznu sijačicu švedske tvrtke Vaderstad, koja sjeme polaže na optimalnoj dubini i optimalnim intervalima, što povećava prinos. Danas Burdin obrađuje oko 1500 hektara zemlje.
Ponekad se šali se sa svojim radnicima na temu stare tehnologije. Burdin se prisjetio kako je radio s prskalicom pesticida ne više od četiri sata dnevno, bojeći se vlastitog zdravlja. Sada novi strojevi sami mjere pesticida i gdje treba raspršiti, što dovodi do smanjenja troškova.
Cijene zemljišta u području na kojem žive Mišurov i Burdin su znatno niže nego u mnogim konkurentskim zemljama. Prosječno poljoprivredno zemljište u Rumunjskoj na Crnom moru je tri puta skuplje nego u Rusiji. Zemljište u Iowi i Kansasu je skuplje od ruskog više od pet puta, što potvrđuju i podaci iz studija u tvrtke SovEkon, specijalizirane za analizu poljoprivrednog tržišta, prognoze ruske poljoprivrede i savjetodavne usluge.
Prema Burdinu, rusko sjeme i gnojiva su jeftiniji od zapadnih, a kvaliteta im se posljednjih godina značajno poboljšala. Kupuje sjeme iz Državnog zavoda za poljoprivredu, a može koristiti usjev kao sjeme za sjetvu sljedeće sezone.
Mnogi američki farmeri koriste skupo i visokoproduktivno patentirano sjeme tvrtki kao što su Bayer AG i DowDuPont, ali se prinos od njih ne može se koristiti za sijanje sljedeće godine, zbog čega su poljoprivrednici svake godine prisiljeni kupovati svježe sjeme.
Troškovi prijevoza u regiji su također niski, jer dizelsko gorivo i plin koštaju puno manje nego u Europi, a Burdin i Mišurov posjeduju veliki broj kamiona na žito voze u crnomorsku luku Novorosijsk, udaljenu oko 320 kilometara.
Privatna i državna poduzeća su posljednjih godina modernizirala terminale za žitarice i povećali su protok robe. Poljoprivrednici aplikacijom na svojim pametnim telefonima mogu naručiti vremenski interval za isporuku pšenice svojim kamionima, tako da ne moraju danima čekati u redu.
Izvoz bi se mogao dodatno povećati, samo se mora pronaći više destinacija za isporuku i riješiti stari problemi infrastrukture.
Rusija to smatra prioritetnim zadatkom i predsjednik Vladimir Putin je naredio dužnosnicima da uklone “uska grla” u infrastrukturi, što guši povećanje izvoza. U unutrašnjosti zemlje, na velikim udaljenostima, nedostaje vagona i elevatora, što je trenutno glavna prepreka za izvoz tog žita na inozemno tržište.
U jednom od najvećih ruskih terminala u Novorosijsku se ove godine dovršava modernizacija i gotovo će udvostručiti svoje kapacitete. Druge tvrtke također planiraju izgraditi i proširiti terminale na Crnom i Baltičkom moru, kao i na Dalekom istoku. Prema riječima dužnosnika, proširenjem luka je moguće povećati izvoz žitarica za 50%, a do 2020. se može povećati i na 7,5 milijuna tona mjesečno.
Vlada na svaki mogući način potiče državne subvencije, uključujući jeftine zajmove koji pomažu poljoprivrednicima u promjeni zastarjele opreme.
The Wall Street Journal piše kako analitičari i poljoprivrednici napominju kako su napori države u poticanju poljoprivrednika nesustavni i daju različite uspjehe.
“Subvencije se često daju tvrtkama s pravim vezama, a investicije sporo ulaze u poljoprivredu, jer birokrati i službenici često čekaju mito”, piše američki novinar James Marson.
“Poljoprivrednici su dobili slobodu i mogu raditi svoj posao kako misle da je prikladno i učinkovito. Uloga države u posljednjih deset godina vrlo je mala, a to je dobro za industriju”, rekao je Andrej Sizov, direktor Središnjeg analitičkog centra SovEcona.
U prilično objektivnom članku Jamesa Marsona, ne računajući riječi hvale za zapadnu opremu i priključke, koja se vrlo malo koristi u Rusiji, upada u oči tvrdnja “kako su divovska poljoprivredna gospodarstva stvorili bogati tajkuni bliski federalnim i regionalnim vlastima, prema kojima zapadni poljoprivrednici izgledaju kao patuljci”.
Onda navodi podatak potvrđen u ruskim i američkim službenim izborima da udio privatnih farme s više od 100 tisuća hektara ili čak tisuće četvornih kilometara u Rusiji čini samo 13% od ukupno obrađenog zemljišta, što znači da je 87% obrađenog zemljišta u vlasništvu države i saveznih ili regionalnih poljoprivrednih divova.
Sada Mišurov kaže kako si može priuštiti luksuz kao što je skupljanje i popravak starih sovjetskih automobila ili odmor u Maldivima ili na Tajlandu. Ali kaže da preferira ostati kod kuće.
Mišurov je izdvojio novac za popravak kipa Lenjina i spomenik mještana koji su poginuli tijekom Drugog svjetskog rata, a Burdin je platio popravak lokalnog vrtića.
Mišurov ima 10 radnika, tri zaštitara i kuharicu koja priprema hranu za radnike i može se reći da je mali poduzetnik.
“Međutim, to je puno za nas i nastojimo zadržati poslove na selu”, kaže Vladimir Mišurov.
Politika trgovinskih barijera dala još jednu žrtvu – Američke izvoznike pšenice
Farm-Connexion: Rusija osvaja svijet novim oružjem – poljoprivredom
Ako Rusija iskoristi neobrađeno zemljište, učinak sankcija će biti “nula”
Budućnost je poljoprivreda – Rusija se uz pomoć žitarica oslobađa nafte
Super, sad ce zapad napokon biti sit. Hvala ti rusija, bez vas bi bili gladni. Jednostavno bit ce jeftine radna snaga i nista vise.
Hrana ,uz energiju i napredno naoruzanje ,jos jedna strateska poluga za rusiju.
Ipak je Slovenima potrebna JAKA ruka ! Dok se na Balkanu utrkuju ko ce prodati zemlju ; fabrike i ono malo sto je preostalo od komunisticke SFRJ Rusi na sve moguce nacine podrzavaju poljoprivredu i ne zele biti nicim zavisni od trulog zapada .
Sta je komunizam gradio ……fukare prodaju . Nacionalizacija ili rasprodaja budzasto ? Dok se ima sta prodati ?
Cilj eu je zemlje opljackati novodosle drzave ex-komusticke . MMF je takodje hjihov alat ; Viktor Orban je proterao lopuze !
U jednostavnom, čitatelju razumljivom objašnjenju je prof. dr. Vladimir Bakarić, onih davnih dana, objasnio da, pojednostavljeno, ne postoji prostor za naplaćivanje vlasništva nad obradivom zemljom, ili drugačije rečeno, da vlasništvo mora biti povezano s poljoprivrednom aktivnošću, jer obradiva zemlja bez ljudskog rada ne vrijedi, praktički, ništa. Prvi dio knjige sam digitalizirao, možete ga pogledati ovdje:
https://www.dropbox.com/sh/qd28jvcdluom9lw/AAC599Hv3ArjZhwT-X2aWHc5a?dl=0
valja prehraniti sve više žitelja planete zemlje. a tko će ako ne rusija
The Wall Street Journal malo serucka. No , uopćeno, autor je iznio podatke i to je dobre i točne. Ali 1.) samo 13% je privatnog poduzetništva, ostalo je državno i tu su subvencije zatvoreni krug, država ulaže u samu sebe i tako se puni proračun bez “posredničkog profita” privatnih ulagača. 2) naglašava ulogu zapadne mehanizacije, što je laž, jer su ruske kompanije poljoprivredne mehanizacije eksplodirale i nema uvoza nepotrebno skupih John Deerova , barem od 2014. 3) pozitivno je što autor priznaje da su ruski poljoprivrednici u povoljnijem položaju jer žetvu od ove godine koriste za sjeme sljedeće, što je sa skupim sjemenom Bayer AG i DowDuPont nemoguće. i 4.) u životu se mora se jesti i umirati. Dakle , nikada poljoprivreda neće biti neprofitna, kao ni pogrebna poduzeća. (Naravoučenje : Maratonci teče počasni krug: Smrt je siguran posao, a tome dodajmo i poljoprivredu.
Samo vi ameri uvodite njima sankcije, čim ih više stiskate tim ih više tjerate da rade i proizvode.Ovaj Rus nije normalan svi Hrvati mu se smiju kaže on da od prve žetve nije kupio ni Mercedes ni stan , skroz lud čovjek.
FORZA ROSSYA !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Nadam se da Rusi imaju dobro sjeme i dobru gnojidbu bez uporabe pesticida i uz veliku zemlju i racionalno poslovanje je garantiran uspjeh bez konkurencije. Na kraju balade će se i Europski poljoprivrednici preseliti u Rusiju ali ne samo oni. Nadam se samo, da “došljaci” neće stvarati “nepotrebne probleme” jer za to nema osnove i “domaćini” ih “normalno primiti”. To bi bila dobra simbioza za sve koji žele?!
Znači, uskoro treba očekivati nove američke sankcije. Ovoga puta svima koji kupuju rusku pšenicu.
Rusija se prvo osigurala oružjem – hrana je na drugom mestu ali samo za nijansu manje važna za održanje sigurnosti i stabilnosti. Izostavite bilo koje od ova dva i imate “laku žrtvu”, to je istorija mnogo puta zabeležila. Naravno, ako još može da se zaradi tim bolje…
Kakva je situacija po ovim pitanjima, u drugim bivšim sovjetskim republikama? Nije samo ova sadašnja Rusija bila dio SSSR-a. Autor spominje da je početkom 20-tog stoljeća, tadašnja carska Rusija bila veliki izvoznik žita. Točno, a glavna luka za izvoz žita bila je na Crnom moru, grad Odessa. Ali vidi vraga, to je Ukrajina, a ne ova današnja Rusija. Glavnina žita dolazila je sa ukrajinskih ravnica. Zanimljivo, Odesa je sada četvti grad po veličini u Ukrajini, a na bivšem sovjetskom prostoru negdje oko 20-tog mjesta. No,u drugoj polovici 19-tog stoljeća, Odesa je bila četvrti po veličini grad cijele carevine. Nakon Peterburga, Moskve, Varšave (tada je Varšava bila u ruskom dijelu Poljske). No, autor je zaboravio naglasiti da je Ruska Imperija prije Revolucije, bila jako poljoprivredna, da je tek otpočeo industrijski razvoj, da je pred Revoluciju 82% stan., živilo na selu. Da je veliki dio seljaka bio ili sitnoposjednici ili bezemljaši, od… Čitaj više »
Sve što pišu zapadni imperijalistički mediji o Rusiji treba uzeti oprezno i s rezervom, a najbolje uopće ne čitati.
Nadam se da onaj :Biološki laboratorij s diplomatskim imunitetom” u Gruziji nije napravljen s namjerom da im “slučajno” pobjegne kakav virus koji napada žito bez GMO-a.
Koncept kolektivnih farmi bi imao više uspjeha da su sami farmeri bili u skladu s vremenom. Je, počeci su bili gadni međutim s vremenom je produktivnost sve više rasla. Jasno, u pokušaju diskreditiranja se znaju pisati besmislene teze tipa uništeno rusko seljaštvo, namjerno izgladnjivanje i sl.
treba naglasiti da je repro daleko jeftiniji. kemikalije su proizvedene od domaceg plina, naftu placaju blizu proizvodnoj cijeni, sjeme je visekratno, radna snaga je jeftinija. nema parazita kao sto su renterijeri, kamatari i proizvodjaci jednokratnog sjemenja. ostaje im da proizvedu kvalitetnije strojeve, kvalitetnija ali visekratna sjemenja te marketing konacnog proizvoda.
Sama cinjenica da od rod zapadnog sjemena nemoze koristiti novo sjeme govori koliko je zdrava za jesti zapadna psenica. Ako nista drugo onda i za istu cjenu jedete zdraviju hranu sto se tice ruske psenice. To je za evropska sjemena, a za americka GMO nema smisla uopce da pricamo. Ako u Vojvodini i Slavoniji prinos je 9 tona u Americi je 30. To je GMO.
Američki tekst u tipičnom američkom stilu – bilo da je riječ o filmu katastrofe, o ratnom vihoru, bilo čemu, oni će uzeti za temelj priče pojedinca i kroz njegov život ispričati priču. Ovdje to rade s poljoprivrednikom Andrejom Burdinom.Iz priče iskače nekoliko detalja – ruske subvencije poljoprivredi, kinesko ograničavanje uvoza iz Rusije (čisto da se otvore oči promatračima koji u KIni vide poštenog igrača) , liberalizacija i privatno vlasništvo kao temelj uspjeha. Ništa se spektakularno neće dogoditi s američkim proizvođačima pšenice. Ili će se preoirjentirati na neke druge kulture u kojima mogu biti konkurentni, ili će propasti, ili će nekako natjerati Vladu da im isplaćuje subvencije kako bi mogli konkurirati proizvođačima u državama čije Vlade isplaćuju iste ili veće subvencije.. Ovaj članak može biti otrežnjujući za sve senilne komuniste i socijaliste – privatno vlasništvo u konačnici dovodi do boljitka svih. Naravno, uz Vlast koja ima strategiju, koja vodi računa o… Čitaj više »
Da, da, da. To je to, makar nekima to zvuči smiješno. Onaj ko ima kaj za jesti, ima energiju i pitku vodu će opstat. Jedino je trabl sve to sačuvat.
Potemkinova polja !