Trumpov rat protiv Kine, Huawei i Amerika u mraku “neomakartizma”

Poznati ekonomist i profesor na Sveučilištu Columbia, Jeffrey D. Sachs, stvorio je sebi bezbroj neprijatelja zato što je napisao članak i kojem je elitu u Washingtonu definirao kao prijetnju međunarodnom pravu. Američki stručnjaci sa svih strana su se okomili na akademika koji je napisao članak o uhićenju direktorice globalnih financija kompanije Huawei, Meng Wanzhou, pod naslovom: “Sjedinjene Države, a ne Kina, prava su prijetnja međunarodnom pravu”.

Prije opisa dijela kalvarije i hajke na svim razinama s kojima se trenutno suočava američki profesor i akademik Jeffrey D. Sachs, poslušajmo što je točno napisao. Članak je 12. prosinca objavio kanadski The Globe and Mail.

“Sjedinjene Države, a ne Kina, prava su prijetnja međunarodnom pravu”

Ako je istina, kao što je navodno rekao Mark Twain, da se povijest često rimuje, naše doba sve više podsjeća na razdoblje prije 1914. godine. Baš kao tada s velikim europskim silama, Sjedinjene Države s namjerom potvrde američke hegemonije Amerike svijet guraju prema katastrofi.

Kontekst uhićenja financijske direktorice kompanije Huawei, Meng Wanzhou, nevjerojatno je važan, jer je to opasan potez administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa u intenziviranju sukoba s Kinom. SAD su zatražile od Kanade uhićenje gospođe Meng u zračnoj luci Vancouver, na putu u Meksiko iz Hong Konga, a zatim da je kanadske vlati izruče Sjedinjenim Državama. Takav je potez gotovo  američka objava rata kineskoj poslovnoj zajednici. Bez presedana se američke poslovne ljude koji putuju u inozemstvo izlaže mnogo većem riziku od takvih akcija od strane drugih zemalja.

Sjedinjene Države rijetko uhićuju poslovne ljude, američke ili strane, zbog navodnih zločina počinjenih od strane njihovih tvrtki. Menadžere kompanija se obično uhićuje zbog njihovih navodnih osobnih zločina, kao što su pronevjera, podmićivanje ili nasilje, ali ne zbog navodnih kršenja zakona njihovih tvrtki. Točno je da korporativni menadžeri trebaju voditi računa o zlouporabama svojih tvrtki, uključujući kaznena djela, ali započeti ovu praksu s vodećom kineskom menadžericom, a ne s desecima krivih američkih izvršnih direktora i financijskih direktora, zapanjujuća je provokacija protiv kineske vlade, poslovne zajednice i kineske javnosti.

Meng je optužena za kršenje američkih sankcija o Iranu. Ipak, razmotrite njezino uhićenje u kontekstu velikog broja tvrtki, američkih i inozemnih, koje su prekršile američke sankcije protiv Irana i drugih zemalja. U 2011. godini, primjerice, JP Morgan Chase je platio 88,3 milijuna dolara novčanih kazni zbog kršenja američkih sankcija protiv Kube, Irana i Sudana. Ipak, Jamie Dimon nije bio skinut s aviona i bačen u pritvor.

Ali JP Morgan Chase je tek jedna od tvrtki koje su prekršile američke sankcije. Od 2010. godine su sljedeće velike financijske institucije platile kazne za takve povrede: Banco do Brasil, Bank of America, Bank of Guam, Banka Moskve, Bank of Tokyo-Mitsubishi, Barclays, BNP Paribas, Clearstream Banking, Commerzbank, Compass, Crédit Agricole, Trans Pacific National Bank  (sada poznata kao Beacon Business Bank), Deutsche Bank, HSBC, ING, Intesa Sanpaolo, Narodna banka Abu Dhabi, Narodna banka Pakistana, PayPal, RBS (ABN Amro), Société Générale, Standard Chartered i Wells Fargo.

Niti jedan od glavnih izvršnih direktora ili financijskih direktora tih banaka, koje su prekršile sankcije, nije uhićen i pritvoren zbog tih kršenja. U svim tim slučajevima bu korporacije, a ne pojedini upravitelji, bile odgovorne. Nisu bili odgovorni ni oni koji su prekršaje činili do ili nakon financijske krize 2008. godinu, zbog čega su banke platile nevjerojatne novčane kazne u iznosu od 243 milijardi američkih dolara.

U svjetlu ovoga, uhićenje gospođe Meng je šokantan prekid uobičajene pravosudne prakse. Da, pozivajte na odgovornost izvršne i financijske direktore, ali počnite kod kuće kako biste izbjegli optužbe za licemjerje i osobni interes koji se prikrivaju visokim principima, a njima se riskira izbijanje novog globalnog sukoba.

Vrlo je očigledno da američka akcija protiv gospođe Meng stvarno izgleda kao dio šireg pokušaja Trumpove administracije da potkopa kinesko gospodarstvo implicitnim carinama, zatvaranjem zapadnih tržišta za kineski izvoz visoke tehnologije i blokiranje uvoza iz Kine od strane američkih i europskih tehnoloških tvrtki. Može se reći, bez pretjerivanja, da je ovo dio gospodarskog rata protiv Kine, što je nerazumno.

Meng Wanzhou je žrtva globalnog uspjeha Kine u području 5G tehnologija

Huawei je jedna od najvažnijih tehnoloških tvrtki u Kini i stoga je glavni cilj napora Trumpove administracije da usporiti ili zaustavi napredak Kine u nekoliko sektora visoke tehnologije. Američki motivi u ovom gospodarskom ratu djelomično su komercijalni, kako bi se zaštitile i podržavale američke tvrtke koje zaostaju za kineskim, ali su dijelom i geopolitički. Ono što je sigurno je da nemaju nikakve veze s očuvanjem međunarodne vladavine prava.

Čini se da Amerika pokušava pogoditi Huawei, posebice zbog uspjeha tvrtke u marketingu najsuvremenijih globalnih tehnologija 5G. SAD tvrde da kineska tvrtka predstavlja poseban sigurnosni rizik kroz skrivene mogućnosti nadzora u svom hardveru i softveru. Ali američka vlada nije pružila nikakve dokaze za tu tvrdnju.

Nedavna oštra kritika protiv Huaweija u Financial Timesu otkriva nešto u tom smislu. Nakon što se priznalo “da se ne mogu imati konkretni dokazi o smetnjama u ICT sektoru, osim ako nemate dovoljno sreće da pronađete iglu u plastu sijena”, autor jednostavno tvrdi “da ne riskirate svoju sigurnost stavljati u ruke potencijalni protivnik”.

Drugim riječima, iako se zapravo ne može dokazati na nepoštene prakse tvrtke Huawei, ipak bi tu tvrtku trebali staviti na “crnu listu”.

Kada globalna trgovinska pravila ometaju gangstersku taktiku gospodina Trumpa, onda se pravila moraju mijenjati njemu u prilog. Američki državni tajnik Mike Pompeo priznao je to u Bruxellesu.

“Naša uprava zakonito izlazi ili pregovara o zastarjelim ili štetnim ugovorima, trgovinskim sporazumima i drugim međunarodnim dogovorima koji ne služe našim suverenim interesima, ili interesima naših saveznika”, rekao je Mike Pompeo nedavno u Bruxellesu.

Ipak, prije nego što formalno izađe iz tih sporazuma, američka uprava ih uništava kroz neoprezne i jednostrane akcije.

Događaj bez presedana, uhićenje gospođe Meng, još je provokativnije zato što se temelji na američkim izvanteritorijalnim sankcijama. Naime, SAD ovim pokazuju da mogu zahtijevati i prisiliti druge zemlje da prestanu trgovati trećim stranama, kao što su Kuba ili Iran. Sjedinjene Države zasigurno neće tolerirati da Kina ili bilo koja druga zemlja nekome govori može li ili ne može trgovati s američkim tvrtkama.

Sankcije vezane uz nenacionalne stranke, kao što su američke sankcije o kineskom poslovanju, ne bi trebala provoditi samo jedna zemlja, već prema sporazumima postignutim u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda. S tim u vezi, rezolucija Vijeća sigurnosti 2231 poziva sve zemlje na smanjenje sankcija Iranu kao dio nuklearnog sporazuma postignutog 2015. godine. Ipak Sjedinjene Države, ali ne samo, sada u takvim stvarima odbacuju ulogu Vijeća sigurnosti. Uprava Trumpa, a ne Huawei ili Kina, danas su najveća prijetnja međunarodnoj vladavini prava, a time i globalnom miru, u članku za The Globe and Mail piše Jeffrey D. Sachs, profesor sa Sveučilišta Columbia.

Amerika proživljava reprizu “makartizma”

Što se dogodilo nakon ovog relativno benignog članka, potkrijepljenog s niz dokaza o kršenjima američkih zakona od strane raznih kompanija i tvrdnje da su optužbe protiv kineske tvrtke Huawei posljedica činjenice da američke kompanije zaostaju za kineskom konkurencijom i Huawei im uzima veliki udio, ako ne i globalni, u tehnologiji 5G.

Očito iznerviran zbog političke nekorektnosti članka, Isaac Stone Fish, novinar i suradnik The Washington Posta agresivno je poručio profesoru Sachsu na Twitteru: “Huawei ti je platio za to?” Osim toga, Isaac Stone Fish je također zamolio Sachsa da objavi svoj stav o navodnom kršenju ljudskih prava kineske vladi u Xinjiangu, o čemu smo pisali ranije.

“Biste li vam objasnili kako ste osudili koncentracijske logore u Xinjiangu?”, na Twitteru je Isaac Fish poručio akademiku Jeffreyu Sachsu.

Isaac Fish nije jedini koji je kritizirao Sachsa, kojeg su napali brojni američki znanstvenici, koji su ga optužili da je “hodajuća glava koju plaća Kina” ili je “nevjerojatno naivan”.

Stvorila se prilično nevjerojatna situacija u kojoj ovi znanstvenici zapravo ne raspravljaju o Sachsovom mišljenju i onome što je napisao, već koriste neutemeljene optužbe za napad na profesora. Zar su američki akademski krugovi su stali u prve redove u novom Hladnom ratu protiv Kine?

Profesor Jeffrey D. Sachs je u početku svoje kolumne citirao navodnu izjavu Marka Twaina, prema kojem se povijest često ponavlja, ili “rimuje”, kako je napisao slavni američki pisac, ali nije ni slutio da će se njegova “rimovati” ne s razdobljem uoči Prvog svjetskog rata, nego se erom zloglasnog senatora Josepha McCarthya, kada su mnogi Amerikanci, od kojih većina bez ikakvih dokaza i razumnih argumenata, bili optuženi da su komunisti, komunistički simpatizeri i da su počinili djela subverzije ili izdaje.

Sada se prof. Jeffrey D. Sachs suočava s teškim optužbama, što je znak da SAD ulaze u doba neomakartizma. U govoru početkom prosinca na Institutu za politološka društva u New Yorku, bivši australski premijer Kevin Rudd upozorio je Washington na rastući neomakartizam u Sjedinjenim Državama.

Nakon ovog slučaja se stručnjaci u Kini pitaju žele li američke elite stvarno vidjeti punu konfrontaciju i kinesko-američki sukob?

Vodeći američki mediji i znanstvenici se redovito koriste ideološkom cenzurom u optužbama protiv Kine i drugih neprijatelja Sjedinjenih Država. No, teška trenutna situacija profesora Sachsa je zbunila ljude u Kini, prenosi kineski Global Times.

Kina se suočava s novim ciklusom reformi i otvaranja i uvijek pozdravlja međusobnu suradnju na svim razinama. Ali čini se da Sjedinjene Države ne žele surađivati i tretiraju Kinu na ekstreman način. Svi koji podržavaju Kinu rade protiv interesa Sjedinjenih Država, a sve što kineska vlada radi za razvoju vlastite zemlje iritira Washington. Takav stav sigurno neće pomoći ponovnom uspostavljanju dobrih odnosa između Pekinga i Washingtona.

Prvi američki predsjednik George Washington je 1783. godine izjavio: “Ako se ljudima zabrani da na neki način izraze svoje osjećaje, nijemo i tiho, poput ovaca, mogu nas dovesti do masakra”. Od tada je prošlo više od dva stoljeća, a Sjedinjene Države kao da vraćaju kotač povijesti.

The Globe and Mail / Global Times