Turska i SAD se složili o sudbini Kurda u sirijskom Manbiju – YPG ima svoj plan

U ponedjeljak su u Washingtonu razgovarali turski ministar vanjskih poslova Mevlüt Çavuşoğlu i američki državni tajnik Mike Pompeo, koji su se dogovorili oko provedbe plana za uspostavu sigurnosti i stabilnosti u sirijskom gradu Manbiju.

“Ministar Çavuşoğlu i državni tajnik Pompeo su razgovarali o bilateralnim i regionalnim pitanjima. Pritom je ponovo naglašena zajednička odlučnost u borbi protiv svih oblika terorizma”, navodi se u priopćenju turske strane.

Turski ministar je SAD posjetio s jasnim zahtjevom za povlačenjem kurdskih YPG milicija iz Manbija, za koje Turska tvrdi da su sirijski ogranak Kurdistanske radničke stranke (PKK). Međutim, kurdske YPG snage su najjača frakcija unutar takozvanih Sirijskih demokratskih snaga koje podržava Washington.

Nakon sastanka s Pompeom je Mevlüt Çavuşoğlu izjavio kako je dogoren “Road Map” prema kojem bi u prvoj fazi kurdske snage trebale napustiti grad.

U drugoj vazi bi se iz gradske uprave Manbija uklonili svi dužnosnici koji imaju veze s kurdskim milicijama, na kraju bi se uspostavile zajedničke američko-turske sigurnosne patrole i nova uprava koju bi činilo lokalno stanovništvo. Çavuşoğlu je dodao kako se plan mora provesti najmanje u roku od šest mjeseci

“Mora biti manje od šest mjeseci”, rekao je Çavuşoğlu i dodao kako u Manbiju ne smiju biti naoružane YPG snage.

“Oružje koje su SAD dale YPG snagama bit će vraćeno”, kazao je novinarima, izvijestio je turski list Hürriyet.

Američki dužnosnici nisu bili skloni ulaziti u detalje plana. Dužnosnici koji su dali izjave za The New York Times se izjavili kako su iznenađeni najavom ovako nejasnog plana, prenosi kurdski Rudaw.

Bivši američki veleposlanik u Turskoj, Jim Jeffrey, izjavio je kako bi prema sporazumu Kurki koji su dio političke stranke PYD trebali napustiti Manbij najkasnije u roku od 90 dana, ali nije jasno hoće li njihove pristaše među civilnim stanovništvom ostati u gradu.

“Problem je što ne znamo gdje je PYD i tko mu sve pripada”, rekao je Jeffrey za Al-Monitor.

“Lokalnom stanovništvu se ne sviđa američka zapovijed”, dodao je diplomat.

Dužnosnici u Manbiju kažu kako su dobili poruke podrške svojih američkih saveznika.

Ovo nije prvi put da Ankara i Washington daju različita tumačenja svojih sastanaka. U ožujku su turski dužnosnici priopćili kako je postignut dogovor o Manbiju, ali su SAD brzo porekle bilo kakav dogovor s Ankarom.

Odnosi između NATO saveznika su opterećeni američkom podrškom Kurdima i dogovor oko statusa Manbija  bi trebao biti veliki korak u zbližavanju Ankare i Washingtona.

Turska i dalje očekuje isporuku američkih zrakoplova F-35, koji bi turskom zrakoplovstvu trebali biti isporučeni 21. lipnja, ali je Mevlüt Çavuşoğlu moguće otkazivanje isporuke od strane Washingtona osudio kao “prijeteću i nekonstruktivnu retoriku”.

U američkom Senatu i Kongresu se pokušava blokirati isporuku pod izgovorom “zabrinutosti zbog kršenja ljudskih prava od strane Ankare”, iako je pravi razlog kupnja ruskih sustava S-400 od strane Turske.

Kurdi imaju svoj plan

Iako u Vojnom vijeću Manbija ima i lokalnih arapskih jedinica, ovaj dio SDF snaga je zapravo pod zapovjedništvom kurdskog vodstva.

YPG snage u Manbiju su nakon prilično nejasnog dogovora između Çavuşoğlua i Pompea priopćile “kako su povukle svoje vojne savjetnike iz grada”.

“YPG je izvukao svoje vojne savjetnike iz Manbija i time se najavljuje završetak njihove misije savjetovanja, potpore i obuke lokalnih snaga”, priopćilo je glavno zapovjedništvo kurdskih milicija.

“U okviru opće strategije YPG snaga za borbu protiv terorizma smo početkom 2016. dobili poziv Vojnog vijeća Manbija da provedemo vojnu operaciju kako bi se oslobodio grad protjerao ISIL”, navodi dalje YPG.

“Na temelju tog poziva i dogovora s međunarodnim snagama, uključujući Tursku, naše su snage počele raditi s međunarodnim snagama i pokrenule kampanju oslobođenja u lipnju 2016.”, navodi se u priopćenju.

Grad je u kolovozu oslobođen od strane YPG snaga, uz potporu međunarodne koalicije pod vodstvom Sjedinjenih Država.

“Nakon što smo oslobodili grad i vratili red i mir, naše su snage predale poslove grada Vojnom vijeću Manbija. Neki savjetnici iz YPG-a su ostali u Manbiju na zahtjev vijeća, kako bi mu pružili podršku”, izjavio je YPG.

Nouri Mahmoud, glasnogovornik kurdskih snaga sa sjevera Sirije, potvrdio je za televiziju Rudaw “kako će preostali savjetnici povući iz Manbija”.

Međutim, to ne znači da će YPG također povući i sva teška oružja, što znači da ne isključuju scenarij otpora turskim snagama.

“YPG snage u Manbiju su uglavnom savjetodavne. YPG topništvo u Manbiju pripada Vojnom vijeću Manbija”, rekao je Nouri Mahmoud, iako je svima jasno da Kurdi svoje teško oružje ne bi poklonili arapskim jedinicama.

Nije slučajno ni da priopćenje dolazi nakon najave sporazuma između Sjedinjenih Država i Turske o budućnosti grada.

Jutros je američki State Department potvrdio povlačenje YPG snaga iz Manbija, grada u sjevernoj Siriji.

List Timeturk Haber piše kako je sve učinjeno prema sporazumu između Washingtona i Ankare i da su povlačenje potvrdili visoki američki dužnosnici i da američke snage pregovaraju sa skupinama u gradu koje će preuzeti kontrolu nad gradom.

Situacija je prilično komplicirana. Naime, YPG savjetnici odlaze iz grada, a Manbij se prepušta lokalnom Vojnom vijeću u kojeg čine SDF snage. Turska vjerojatno cilja na konačno rješenje  kojem bi  grad vodila proturska Slobodna sirijska vojska, konglomerat islamističkih frakcija koje su koncentrirane u području Jarabulusa i Azaza. Turske je priopćila kako YPG u Manbiju mora predati svoje oružje, ali topništvo i teško oružje ostaje u rukama takozvanog Vojnog vijeća Manbija u kojem Kurdi imaju veliki utjecaj.

Naravno, izvješća o pobjedi turske diplomacije služe Erdoganu i za prikupljanje političkih bodova za predstojeće parlamentarne i predsjedničke izbore koji se održavaju 24. lipnja. No, priopćenja sirijskih Kurda govore da plan se neće tako glatko provesti i mogući su svi scenariji, među kojima i oružani sukob.

Erdoganu trenutno trebaju priče o pobjedi u Manbiju, što je AKP pripisati kao uspjeh njihove diplomacije. To je razlog i zašto manje od tri tjedna od izbora ministar unutarnjih poslova Suleyman Soylu sugerirao moguće vojne operacije na Qandilu, planinskom području iračkog Kurdistana, gdje PKK ima svoje baze.

S druge strane, Sjedinjene Države imaju dugoročne planove na sjeveroistoku Sirije, ali trebaju odobrenje ostalih zemalja u regiji. Dakle, Washington je prisiljen da povuče svoje kurdske saveznike istočno od rijeke Eufrat i stvoriti lokalne snage koje bi osiguravale to područje. Ali Kurdi neće otići i kao SDF snage će ostati u tom području. Nekoliko savjetnika koji su jučer pred kamerama ušli u automobile i napustili grad je bila obična predstava.

Zanimljivo je i kako američki ekonomisti tumače situaciju. Manbij je područje ekonomski održivo samo ako američki vojnici nauče Kurde kako se radi u sektoru proizvodnju nafte i plina, kaže Tony Badran, istraživač u Zakladi za obranu demokracija.

“Potom moramo razviti buduću trgovinu tim energentima s Jordanom, Turskom ili iračkim Kurdistanom”, kaže on Tony Badran.

Međutim, ne postoje naftovodi koji iz polja Al-Omar vode u Tursku, Jordan ili Irak i tri ključna naftovoda  se spajaju južno od Deir Ez-Zora, odakle idu dalje prema rafinerijama u Homsu i Banyasu, te izvoznim terminalnima u sirijskim lukama na Mediteranu.

Osim toga, kao u svakom ratu, posao je posao. Prema istraživanjima turske agencije Anadolu, Kurdi naftu iz polja Al-Omar prodaju sirijskoj vladi.

“Teroristička skupina YPG i sirijski režim su postigli sporazum o podjeli nafte iz naftnog polja Al-Omar, jednog od najvećih naftnih polja u pokrajini Deir Ez-Zor okupiranog od strane YPG / PKK snaga”, prenosi turska agencija Anadolu.

Prema sporazumu, YPG daje 100 barela nafte iz tog polja Basharu Al-Assadu u zamjenu za 75 barela goriva.

Naftno polje Al-Omar je najproduktivnije polje u ratom razorenoj Siriji i procjenjuje se da proizvodi oko 15000 barela nafte dnevno.

Prošle godine je YPG postigao dogovor o podijeli prihoda od nafte u pokrajini Hasaka.

Anadolu podsjeća kako su rujnu 2017. Kurdi zauzeli plinsko polje i terminal Conoco, najveće u sjeveroistoku Deir Ez-Zora, a kasnije i naftna polja Al-Omar.

“Međutim, sve rafinerije nafte u Siriji su pod kontrolom režima”, podsjeća turska agencija, koja s pravom tvrdi kako je jedini način za Kurde da dođu do goriva bio sporazum s vladom kojoj kroz postojeće naftovode isporučuju naftu u zamjenu za gorivo potrebno za vozila i ratnu tehniku.

Stoga treba pričekati s tvrdnjama kako je dogovor Mevlüta Çavuşoğlua i američkog državnog tajnika Mikea Pompea svršen čin i da će se provesti u najduže šest mjeseci.