U Iranu uhićena ruska novinarka – Optužena je da je radila za Mossad i riskira najtežu kaznu

Ruska novinarka Julia Juzik, za koju se sumnja da je radila za izraelske tajne službe, uhićena je u Iranu.

Evo što se dogodilo. Jučer je novinarka Julia Juzik zatočena u Teheranu i smještena u ćeliju. Danas će izaći pred suca i čeka je do 10 godina zatvora.

Prije nekoliko godina Julia je radila u Teheranu kao dopisnica, a na popisu je novinara ruskog izdanja Radija Slobodna Europa. Ranije ovog tjedna je, po pozivu, opet otišla u Teheran. Ali joj je već u zračnoj luci oduzeta putovnica, a policija joj je rekla da će joj biti vraćena po povratku u Rusiju.

Međutim, dan poslije su je u hotelu uhitili agenti specijalne službe Iranske revolucionarne garde. Sinoć joj je bilo dopušteno nazvati Moskvu, iako samo na minutu. Sve što je uspjela reći je da sjedi na podu u ćeliji, da nema veze i da danas ide na sud. Optužena je da je surađivala s izraelskim tajnim službama, posebno s Mossadom. To je minimum 10 godina zatvora. Ako joj netko u Rusiji može pomoći, neka pomogne. Ali ima li razloga da se itko angažira? Osim ruske diplomatske misije koja će joj pružiti konzularnu pomoć kao ruskoj državljanki.

Naime, ostavimo odmah po strani ljudske odnose, jer u ovom slučaju oni uopće nisu važni. Evo što se dogodilo. Ovdje je, zapravo, sve jednostavno. Je li Julija Juzik radila za izraelske tajne službe ili ne, znat će se po tome ima li IRGC materijalne dokaze o njenim subverzivnim i neprijateljskim aktivnostima.

Ako IRGC sucu predoči dokaze o krivnji, ova lisica koja se predstavlja kao mače će se suočiti s kaznom za špijunažu za cionističkog neprijatelja, a to je u Iranu vrlo ozbiljna optužba, a kazne se kreću sve do smrtne kazne.

Ako nema izravnih dokaza, onda je malo vjerojatno da će se zadržati duže od nekoliko sati, koliko je sudu potrebno da odluči što su iranske tajne službe prikupile kao dokaz njezine krivnje.

Naravno, zbog dobrih odnosa Moskve i Teherana, to se pitanje može riješiti i preko ministarstva vanjskih poslova ili čak i više, ali opet sve ovisi o tome je li Julija Juzik radila za Mossad ili ne. Ako jeste i ovisno o šteti koju je počinila Islamskoj Republici, malo je vjerojatno da će se Moskva angažirati više od nužno potrebnog.

Uz to, postoji još jedna stvar, hoće li se Moskva toliko gnjaviti oko Julije Juzik, uzimajući u obzir njene predivne stavova koji su poznati svima u Rusiji.

“Da mogu uzeti Juliu Juzik, poveo bih je da radi za mene”, rekao je ranije Ramzan Abdulatipov, specijalni predstavnik Ruske Federacije za kontakte  Organizacijom islamske suradnje, koji je rekao da bi našao načina da uvjeri Juliju da promjeni svoje stavove. Koje stavove?

S čisto muškog gledišta, predložena promjena stavova Julije Juzik (35), je razumljiva. S čisto muškog stava Ramzana Abdulatipova, muslimanskog političara iz Dagestana, unatoč četvero djece, Julija i dalje živi kao tinejdžer i hipster.

Činjenica je da je Juzik izmišljeni liberal, varijanta zloglasne Julije Latinine, ali naglo uključena u ukrajinski nacionalizam. Ranije su mediji pisali  o političkim idealima hipotetske glasnogovornice Abdulatipova.

Ona je obožavala vođu “slobodne Ičkerije” Džohara Dudajeva, pa bivšev vođu također “slobodnog Tatarstana” Mintimera Šaimijeva i vođu „ukrajinske revolucije” Dmitrija Jaroša.

Neonacist Jaroš je impresionirao Juliju Juzik zato što se bori za ideje Stepana Bandere, a ona voli bivšeg nacističkog kolaboracionista jer je njezin rođeni djed, Vasilij Juzik, bio Banderin vojnik u Drugom svjetskom ratu.

Članci i knjige Julije Juzik nadahnuti su puni neprikrivene simpatije prema baltičkoj “Šumskoj braći” i selafijskom pokretu. Njezina novinarska knjiga o bombašima samoubojicama naslova “Nevjeste Allaha“ prepuna je suosjećaja prema onima na čijoj je savjesti smrt stotina nevinih ljudi.

U tekstovima Julije Juzik se ruska federalna vlast pojavljuje kao okupator nacionalnih predgrađa, a etnokratski vođe poput Šaimijeva se opisuju kao „heroji narodne oslobodilačke borbe“.

Prema unuci sljedbenika Bandere, u „razvijenom“ Tatarstanu postoji ideal kojem „imperijalna“ Moskva zavidi, pa zato Tatarstanu pokušava oduzeti suverenitet.

No, ruski novinari, uključujući one sa Sjevernog Kavkaza, uopće se ne šali kada piši da je vehabijska ekspanzija u regiji Volge jedna od metoda oduzimanja suvereniteta Moskve nad  Tatarstanom.

I kao da sve nije bilo dovoljno, Julija Juzik se angažirala i na političkom polju, kada je krajem ožujka imenovana za kandidatkinju za Državnu Dumu pokreta „Otvorena Rusija“ Mihaila Hodorkovskog, a u travnju se pri Središnjem izbornom povjerenstvu prijavila ispred „Stranke slobode naroda“.

Može li dama s takvom biografijom ispuniti upute Mossada, na primjer, prikupljanjem informacija ili drugim obavještajnim aktivnostima u Teheranu? Pa, zašto ne?

Čekamo što će danas Iranci pokazati i reći. Ili možda neće pokazati?

I na kraju, ako se dokaže da je Julija Juzik radila za Mossadom na „iranskom pitanju“, logično je postaviti zanimljivo pitanje je li na isti način za svoje sponzore radila i na „ruskom pitanju“?