Ukrajina: Parada armije iz sedam “kotlova”

Tužno je i smiješno kad netko pokušava upravljati nečim čije značenje niti ne razumije. To je savršeno ilustriralo vodstvo Kijeva kada je 24. kolovoza održao vojnu paradu povodom Dana neovisnosti Ukrajine.

Ovdje nije riječ o tome što nova ukrajinska samohodna haubica “Bogdan” ranije ovog mjeseca na testiranju nije mogla pucati, niti što se protuzračni sustav “Buk” zabio u trgovački centar Astarta u centru Kijeva ili što je T-84 stao nasred ulice? Ne, naposljetku svi znaju da su ukrajinske snage u raspadu. Bolje je govoriti o samom značenju bilo koje parade.

Što zapravo znači riječ “parada”? U prijevodu s romanskih jezika to znači akcija ili spremnost na “zaštitu” (la parata, parare – tal.). Zato parada nije samo svečan, nego i pomalo tužan događaj. Obično širokom glavnom ulicom prolaze redovi besprijekorno opremljenih i uređenih vojnika koji pokazuju svoju spremnost da jednako lijepo i žustro odu u smrt. Podsjetimo na paradu 7. studenoga 1941. na Crvenom trgu kako bi shvatili koliko su na vojnoj paradi duboko isprepleteni proslava i žalost.

Današnje parade često liče na radosne rimske procesije pobjednika. Stoga se danas u svakoj zemlji održavaju na nezaboravne datume u kojima se slave porazi neprijatelja. Na primjer, Sjedinjene Države nemaju tradicije godišnjih vojnih parada i posljednji put je održana 1991. godine, nakon završetka rata u Perzijskom zaljevu. Ruske se povorke tradicionalno održavaju 9. svibnja, na Dan velike pobjede. U Sovjetskom Savezu su se održavale i za obljetnicama Oktobarske revolucije, što je bio važan i simboličan datum, iako se može govoriti o revolucionarnoj pobjedi jedne od političkih frakcija.

I tako, vraćajući se u Ukrajinu, ispostavilo da je vojna parada na Dan neovisnosti u svakom slučaju bila glupost. Neovisnost je, kao što znamo, pala na Kijev poput snijega na krovove. Ukrajina nije poduzela nikakve napore kako bi je stekla i neovisnost ove zemlje je posljedica raspada Sovjetskog Saveza, bolje rečeno slabosti Moskve da se s bivšim “bratskim” republikama raziđe uz čiste račune. Dakle, horde vojske za ovaj praznik su bile apsolutno besmislene.

Amerikanci imaju moralno pravo da održe povorku 4. srpnja, jer su neovisnost ipak izborili u teškom ratu. Ukrajinci su modernu državu i neovisnost dobili na poklon.

Ali ako dalje raspravljamo, vojska je potrebna za obranu suvereniteta, jer on  može biti ugrožen. To je točno. Međutim, postoje dva velika pitanja kada govorimo o “suverenitetu” i riječi “zaštita”.

Osim toga, na ukrajinskoj paradi u čast neovisnosti je bilo vrlo neobično vidjeti vojnike Austrije, Azerbajdžana, Velike Britanije, Gruzije, Danske, Estonije, Kanade, Latvije, Litve, Moldavije, Poljske, Rumunjske, Slovačke, Sjedinjenih Država, Njemačke, Švedske, Češke i Crne Gore.

Srećom, ovaj je put vodstvo u Zagrebu izbjeglo uplitanje u ukrajinske poslove, ali su se na proslavu ukrajinske neovisnosti iz Crne Gore došle Đukanovićeve prišipetlje.

Kakve i Njemačka ima veze s ukrajinskom neovisnošću? Jednostavno, baš kao i većina drugih zemlja NATO pakta, danas se “neovisnost” Ukrajine jedino i isključivo može tumačiti kao potpuna ovisnost o stranom vojnom patronatu. “Sloboda je ropstvo” u čistom obliku.

Sada malo o “zaštiti”. Jasno je da je ova parada bila simbolična zamjena za “paradu za Dan pobjede”. Na to je pozornost skrenuo i ministar obrane  Stepan Poltorak, koji je rekao kako se ukrajinska vojska “usprotivila imperijalnoj agresiji” Rusije. Dodao je još nekoliko podrugljivih izraza protiv susjeda, a nije zaboravio “neporažene heroje kiborge”, ukrajinske snage desetkovane i ponižene u zračnoj luci u Donjecku.

To i jeste stvar. Kijev je ovu paradu predstavio kao paradu u čast “Dana pobjede”. Tome svjedoče retorika, sjaj, stranci i saveznici koji su poslali plaćenike, instruktore, streljivo, oružje i agresiji na Donbas dali diplomatsku i medijsku potporu. Ali glavna stvar je da za Kijev službeno nema rata i veličanstvena i raskošna “kvazi  pobjeda” se slavi u ratu koji ne postoji. Apsurd, kao i sve u Ukrajini.

Vrlo je jednostavno “štititi” zemlju u kolovozu u Kijevu, ako se ne morate boriti protiv onih protiv kojih se Ukrajinci bore riječima. Na primjer, na Krimu se ukrajinske snage nisu usudile boriti protiv ruske vojske. Pobjegli su užasnuti, a najbolji vojnici su prešli na stranu “neprijatelja”.

Nisu se uspjeli nositi ni s ruskim dobrovoljcima i dvije do tri taktičke bojne u Donbasu, gdje “najbolja vojska u Europi” nije uspjela riješiti problem proboja iz Ilovajska. Štoviše, časnici ne “najbolje vojske”, nego ni bilo koje osrednje ne bi upali u klopku “kotlova” u koje su Ukrajinci upali ne jednom, nego sedam puta.

Zbog toga se sva “pobjeda” može svesti na plač Kijeva koji je u kolovozu 2014. gotovo ostao bez vojske. Iz čisto političkih razloga u Kijevu i Lavovu tvrde kako su njihovi vojnici “borili čak i goloruki”, samo kako bi umanjili sramotu.

Osim toga, svima je jasno da nitko neće ratovati protiv Rusije. Uz sve izjave o “ruskom agresoru” i glupostima Johna Boltona, trgovina i izravna ulaganja između Rusije i Ukrajine će i dalje rasti. Možda kratkoročno neće doseći rekordne razine, ali je sve jasnije da Ukrajina ne može opstati bez Rusije.

U principu, Kijev je slavio Dan sramotnog poraza. Pompom je pokušao skrenuti pozornost sa sve očitije vojne i ekonomske ovisnosti o Zapadu. U nedostatku bilo kakve pobjede se Kijev hvalio “suverenitetom”, držeći se uz skute stranih pokrovitelja. Točno, vojna parada je održana, ali bez pobjede i neovisnosti.

VIDEO: Snimak Parade povodom Dana nezavisnosti Ukrajine