Ukrajinski aktivisti se danas pitaju zašto “ruski snajperisti” nisu pucali na vođe Maidana?

Kako stoji na “ukrajinskoj verziji” LinkedIna, internetskoj stranici FaceNews, Lisa Boguckaja je ukrajinska aktivistica i bloger, rodom s Krima, koja se nakon takozvane “aneksije” poluotoka i “pritiska okupacijskih vlasti” preselila u Kijev.

Nakon skoro šest godina od prevrata u Kijevu, koji je proveden uz uobičajeno korištenje profesionalnih snajperista koji su ubijali nenaoružane prosvjednike i policiju, Lisa Boguckaja se pita zašto su na Trgu nezavisnosti ubijali obične ljude, umjesto Jacenjuka, Turčinova ili Pašinskog?

Dugo sam razmišljala o tome, ali sam sada vidjela meni blisku objavu na društvenim medijima i shvatila sam da nisam sama. Riječ je o pucnjavi i snajperistima na Maidanu i Kijevu.

“Ne znam ni kako se nazivaju pojedini dijelovi snajperske puške, ali mislim da bi trebao biti optički nišan koji bi trebao imati i zoom. Dakle, da biste vidjeli prizor, na koga pucate, uopće nije teško”, piše ukrajinska aktivistica.

“Kad su počela masovna pogubljenja, sjećam se da su prve riječi bile: “Pucaju iz hotela Ukrajina”. Ali zašto su ubijali dječake bez ikakve zaštite ili koji su nosili “štitove” od šperploče? Nisam vojni strateg, ali znam da je za sigurnu pobjedu neprijatelja najbolje obezglaviti ga. Mislim da je tom u neobuzdanom kaosu bilo bolje pucati na kolovođe, a ne na obične ljude. Zar ne?”, pita se Lisa Boguckaja, koja je sama bila za svrgavanje Janukoviča i neku “bolju budućnost” za svoju zemlju

“Ako prihvatimo tvrdnju da su likvidacije proveli ruski specijalci, dok je na bini bila hunta, zašto onda ruske specijalne snage nisu pucale u huntu? Jesu li bili snajperisti koji nisu mogu razlikovati Jacenjuka, Pašinskog, Avakova, Klička, Turčinova, Grimčaka i druge od običnih dječaka?”, dodaje.

“Ako su mogli, zašto nisu pucali? Zašto hunta nije uništena? Odgovor je očigledan. Nitko nije htio dirati huntu. Snajperisti su djelovali za njene interese. Danas, nakon svega, uopće ne sumnjam da su masovna pogubljenja na Maidanu bila dogovorena s revolucionarima s pozornice. Svaki od njih znao je zašto stoji ondje. I narod misli tko se krije iza rušenja sustava i europske budućnosti”, zaključuje Lisa Boguckaja sa skoro šest godina zakašnjenja.

Ukrajinski novinar Mihail Mišičin, rođen u Lavovu s prebivalištem u Kijevu, piše kako su vođe ukrajinskih aktivista, poput Lise Boguckaje i Ivana Makara, koji se kasnije pridružio bojni neonacista Desnog sektora u napadu na Donbas, počeli postavljati prava pitanja.

“Ali, zašto tako kasno? Koji je bio uzrok sljepila dugih pet godina? Možda naš omiljeni ukrajinski proizvod – slanina? Ili naš nesalomljivi, čvrst kao stijena, ukrajinski duh? Danas, nakon više od pet godina, popularni ukrajinski blogeri i patrioti, koji su demokratski osviješteni, počinju sebi postavljati prava pitanja. Sebi i Ukrajincima. Više od 5 godina je prošlo da bi počeli donositi prave zaključke”, piše nekada vrlo popularan ukrajinski novinar, koji danas ima vrlo malo prostora za objavu svojih članaka, ali ne želi napustiti Kijev.

“Pitaju se zašto snajperisti nisu pucali na binu u gdje bili danima? Zašto su im trebale žene i djeca oko velike pozornice na kojima su došli sa svećenicima? Zar nisu imali dovoljno vremena? Tko i zašto je platio sve one besplatne sendviče? Danas je već očito. Ali onda su se mogli pitati o tome”, naglašava Mihail Mišičin.

“Da su si postavili ova i mnoga druga prilično jednostavna i očita pitanja, odmah su mogli dobiti odgovore. Odgovore po savjesti i srcu, ako im je bilo teško voditi se razumom, a ne sudjelovati u tom prokletom krvavom piru. U “pobjedu” Ukrajine su nas vodili pljačkaši i korumpirane ubice, koji su velikodušno donirali Maidan kako bi mogli krasti i dalje. Svi oni su danas u Vrhovnoj Radi i vladi, jer je trebalo zasititi njihove račune, budala i zlikovaca. I ubojica, nažalost. Ali nećete daleko stići, kako kažu u Galiciji” upozorava za kraj ukrajinski novinar.

Puer.ua / M. Mišičin