UN traži povlačenje ruskih trupa iz Pridnjestrovlja – Tko je kako glasao i zašto?

Opća skupština Ujedinjenih naroda je usvojila rezoluciju vlade Moldavije, kojoj se protivio predsjednik zemlje Igor Dodon, kojom se traži povlačenje ruskog mirovnog kontingenta iz Pridnjestrovlja, samoproglašene republike koja se od Moldavije odvojila 2. rujna 1990. godine, nakon čega je uslijedio kratki rat moldavske vojske i pridnjestrovskih oružanih snaga, kojima je pomogla stara sovjetska 14. divizija, smještena na području Pridnjestrovlja. Rat se završio na mrtvoj točki, jer moldavske snage nisu bile toliko jake da svladaju pobunjeničke naoružane skupine. Kasnije je 14. divizija postala dio ruske vojske i kao mirovni kontingent je raspoređena u Pridnjestrovlju do danas.

Opća skupština Ujedinjenih naroda je neobvezujućom rezolucijom pozvala Rusiju da povuče postrojbe iz Pridnjestrovlja. O nacrtu rezolucije kojeg je predložila vlada Moldavije se glasovalo u petak.

Rezolucija je podržana od strane 64 država, a 14 ih je bilo protiv. 83 zemlje su se suzdržale od glasanja.

Dokument “izražava veliku zabrinutost zbog neprestanog raspoređivanja Operativne skupine ruskih snaga i naoružanja na teritoriju Republike Moldove bez suglasnosti ove države članice Ujedinjenih naroda”.

Nacrt rezolucije “poziva Rusku Federaciju da bez odgode i odugovlačenja povuče Operativnu grupu ruskih vojnika i oružja s područja Republike Moldavije”.

Predsjednik Moldavije nije podržao dokument vlade, a vlasti u Pridnjestrovlju su odbacile dokumenti i poručile kako ne pristaju na povlačenje ruskog mirovnog kontingenta.

Detalji o glasovanju

1. 63 zemlje su glasale za, 15 glasova je bilo protiv, a 83 suzdržano. Dakle, deklarativna izjava Ujedinjenih naroda nije dobila ni polovicu glasova i za rezoluciju su glasale uglavnom zemlje  bliske Sjedinjenim Državama.

2. Sama rezolucija je nastavak kursa protjerivanja Rusije iz Pridnjestrovlja, kojeg uporno promovira prozapadna vlada Moldavije, koja sustavno vodi politiku sličnu onoj u baltičkim zemljama i Ukrajini.

3. Takve akcije i izjave, kako iz Kišinjeva, tako i na međunarodnoj razini, usmjerene su na povlačenje ruskog kontingenta i naknadnu likvidaciju Pridnjestrovlja, kroz potpunu blokadu ili izravnom vojnom invazijom. Na kraju bi ruske trupe na području Moldavije i Pridnjestrovlja trebale zamijeniti postrojbe NATO pakta.

4. Pokušaji Rusije s izgradnjom odnosa s predsjednikom Dodonom do sada nisu dali nikakve posebne rezultate, jer u aktualnoj konfiguraciji vlasti u Moldaviji predsjednik Dodon ne može utjecati na niz ključnih procesa, osobito u pitanjima vanjske politike i obrane.

5. Ako Dodon uspije osvojiti sljedeće parlamentarne izbore, situacija se može promijeniti. Ako pobijedi prozapadni blok, tada će se pritisak na Rusiju u Pridnjestrovlju i Moldaviji pogoršati. Općenito, predstojeći izbori imat će dalekosežne strateške posljedice za Moldaviju i poziciju Rusije i NATO pakta u toj zemlji.

6. Naravno, Rusija neće povući kontingent iz Pridnjestrovlja i zadržavajući postojeći status quo će računati na promjene u moldavskoj unutarnjoj politici, unutar koje se osjeti politička borba Moskve i Bruxellesa.

Ako pogledate bivše sovjetske republike na zapadnim granicama Rusije i Kavkaza, onda se može primijetiti sljedeće:

1. Baltičke države su već pretvorene u antiruski vojnu mostobran. Baltičke vlasti snažno izražavaju antiruski i rusofobni kurs.

2. Slično je u Ukrajini. Zemlja je, nakon državnog udara, pretvorena u vojnu bazu protiv Rusije i vodi snažan antirusku kurs u vanjskoj politici.

3. U Moldaviji se danas aktivno propagira nastavak prozapadnog kursa zemlje, što bi trebalo dovesti do pojave NATO trupa na području Moldavije, na primjer, po crnogorskom scenariju, a zatim bi unutarnja i vanjska politike u odnosu prema Rusiji poprimila oblik one u Ukrajini i baltičkim zemljama.

4. Gruzija redovito provodi vježbe s državama članicama NATO pakta i nastavlja slijediti put prema članstvu u NATO-u. Napredak u tom smjeru ometaju nezavisnost Južne Osetije i Abhazije, jer po statutu zemlja ne može biti primljena u sjevernoatlantski savez s neriješenim pitanjem teritorijalnog integriteta.

5. U Armeniji je nedavno na vlast došla prozapadna vlada. Iako slaba, od nje je razumno očekivati akcije koje će potkopati ruski utjecaj u Armeniji, zemlje koja je u kompliciranoj i složenoj strateškoj situaciji.

Sve ovo je dio strategije “strateškog odvraćanja” Rusije. SAD i NATO u ovim bivšim sovjetskim republikama grade novi “sanitarni kordon” iz kojeg se pokušava implementirati strategija dugoročnog pritiska na Rusiju s ciljem unutarnje destabilizacije i uništenja.

Relativno normalna situacija za Rusiju je u slučaj Bjelorusije i Azerbejdžana. Donbas, Pridnjestrovlje, Karabah, Južna Osetija i Abhazija su tvrđave iz kojih Rusija pokušava omesti strategiju proširenja NATO pakta dublje na istok. U skladu s tim, SAD i NATO provode strategiju pritiska na te žarišne točke, koje sprečavaju NATO da Ukrajinu, Moldaviju i Gruziju apsorbiraju u Sjevernoatlantski savez.

Ukidanje bilo kojeg od ovih entiteta jača položaj NATO pakta i istovremeno slabi položaj Rusije. U slučaju odluke Ujedinjenih naroda su primjetni diplomatski pritisci na Rusiju u okviru novog Hladnog rata. Takvi su djela bila, jesu i bit će dio nove ruske stvarnosti.

Sama po sebi, ova strategija se neće ograničiti samo na Kavkaz i istočnu Europu. Slični scenariji će se pokušati implementirati u republikama Središnje Azije. Za očekivati se stvaranje napetosti u tom području, razbijanje statusa quo ili  pokušaje destabilizacije ovih zemalja iz Afganistana. U ovom trenutku je strategija Rusije u tim stvarima isključivo obrambena i nedostaje joj agresivnosti, što je bilo vidljivo u slučaju Armenije. S druge strane, SAD i NATO stalno optužuju Rusiju da navodno želi iskoristiti svoje susjede, što se koristi kao izgovor za jačanje prisutnosti NATO snaga na granicama Rusije, a posljedica je eskalacija Hladnog rata.