Vladimir Putin je govorio na završnoj plenarnoj sjednici 16. sastanka Međunarodnog raspravnog kluba Valdai. Podsjetimo, na ovom mjestu je ruski predsjednik održao jedan od svoja tri povijesna govora. Prvi je bio onaj na Sigurnosnoj konferenciji u Münchenu 2007. godine, drugi je zapravo otvoreno pismo iz 2011. kojeg je objavio list Izvestia, a treći povijesni govor je održao pred Međunarodnim raspravnim klubom Valdai, gdje je jasno dao do znanja smjernice ruske vanjske politike, koja se nije promijenila do danas.
Na jučerašnjoj sjednici su na bini uz Vladimira Putina bili predsjednik Azerbejdžana Ilham Alijev, kralj Jordana Abdulah II, predsjednik Kazahstana Kassym-Jomart Tokajev i predsjednik Filipina Rodrigo Duterte.
Izvod iz transkripta sjednice Međunarodnog raspravnog kluba Valdai
Predsjednik Rusije Vladimir Putin: Vaše veličanstvo kralj Abdullah, g. Alijev, gospodin Tokaev, g. Duterte, prijatelji, dame i gospodo.
Zadovoljstvo mi je što vas sve pozdravljam u Sočiju na godišnjem sastanku Valdai kluba. Prema tradiciji, na ovoj platformi pokušavamo riješiti aktualne političke probleme, čak i diplomatske rasprave, te nastojimo raspravljati o dugoročnoj perspektivi u povijesnom, kulturnom i filozofskom kontekstu te gledati u budućnost i ocrtavati je.
„Azija postaje središte svijeta“
Domaćini su ovaj put naišli na doista neiscrpnu i, rekao bih, fascinantnu temu, a to su Istok i uloga Azije kao najveće i najnaseljenije regije na svijetu. Vjerujem da su odnosi Rusije i azijskih država, koji su nam uvijek bili od osobite važnosti, svima zanimljivi. Prirodu odnosa Rusije s Azijom diktira ne samo današnja stvarnost, već i povijest.
Indija i Kina, Egipat i Iran, Turska i Japan, zemlje Srednje i Jugoistočne Azije nasljednice su velikih drevnih civilizacija koje su čovječanstvu dale jedinstveno znanje i tehnologiju, kao i otkrića u medicini, matematici, kulturi i umjetnosti.
Azija je uvijek stvarala posebne osjećaje kod intelektualaca i kreativnih ljudi, djelovala je pomalo tajanstveno i mistično, i smatrala se izvorom duhovne snage i mudrosti, možda ne uvijek u potpunosti razumljivom, ali uvijek zanimljivom.
U Rusiji su svijetle boje Istoka nadahnule mnoge naše pisce, pjesnike, umjetnike i glazbenike, posebno Puškina, Rimskog-Korsakova, Arsenijeva, Vereščanina, Kandinskog i Roericha. Ruski narod, a ne samo Rusi, znaju ta imena.
Danas Azija, širom svog opsega, od Magreba i Bliskog istoka, sve do Istočne i Jugoistočne Azije, vraća svoje prirodno mjesto u međunarodnim poslovima, što je razmjerno njenom velikom nasljeđu i današnjem nesumnjivo ogromnom i rastućem potencijalu.
Položaji azijskih država postaju jači u svim područjima, ali uglavnom u gospodarstvu. Regija već čini više od trećine bruto svjetskog proizvoda. Životni se standard poboljšava bržim tempom od globalnog prosjeka. Uvodi se najnaprednija tehnologija. Neviđena razmjera integracijskih procesa i globalizacije privlači u Aziji kako pojedine zemlje, tako i cijele susjedne podregije.
„Azija je dokaz da su tradicija i globalizacija kompatibilni“
Iako demonstriraju impresivne primjere napretka, azijske nacije i dalje čuvaju svoje jedinstvene osobine i tradicije. Sjećaju se svojih korijena i u svom napretku dokazuju da načela državnog suvereniteta ne proturječe otvorenosti i globalizaciji, da se održivi razvoj može temeljiti na neovisnosti i samodostatnosti, a ne na obveznom odricanju od njih, te da sve veći nacionalni ekonomski i humanitarni potencijal zahtijeva politički identitet.
Prirodno, učinkovito i mudro iskorištavajući mogućnosti globalizacije i postajući ekonomski lideri, azijske države nastoje igrati veću ulogu u svjetskoj politici. To je apsolutno prirodan proces. Oni imaju i čuvaju vlastito mišljenje o ključnim međunarodnim pitanjima, cijene svoju neovisnost i nadaju se da će prepoznati njihov objektivno sve veći utjecaj. Vjerujemo da je to samo fer i da ispunjava stvarnost današnjeg i sutrašnjeg dana.
„Svijet je multipolaran i Azija ima velike zasluge“
Uzgred, u jednom su trenutku buđenje Azije, kako je nazivaju, i nacionalni i kulturni preporod njenih država igrali ogromnu ulogu u demokratizaciji međunarodnih veza. Danas je očito da se globalni problemi ne mogu riješiti bez Azije. Naravno, moguće je pokušati to učiniti zamahom i na temelju prethodnog iskustva, ali legitimnost i, što je najvažnije, praktična vrijednost takvih pristupa koji se predstavljaju kao globalni i univerzalni bit će upitni.
Svijet je postao multipolaran, a samim tim i složeniji zbog Azijskih zemalja. Ali, kao što rekoh, multipolarnost kao takva nije lijek. Niti to znači da će hitni problemi nestati sami od sebe.
Autori godišnjeg izvješća kluba Valdai inzistiraju, a upravo smo to čuli, da smo ušli u eru bez ikakvog svjetskog poretka. To je u ovom trenutku praktički izraženo. Da, takav je scenarij doista moguć. Ali je prepun mnogih prijetnji i toga smo svi svjesni. Nadam se da će se, koliko god bili komplicirani odnosi između zemalja, ma koliko bili opasni pravni nedostaci, poput područja nuklearnog i raketnog oružja, svjetski poredak, temeljen na ključnoj ulozi međunarodnog prava, transformirati, ali da će ostati. Svi ćemo raditi na njegovoj zaštiti. Drugačiji je način očito prepun globalnih katastrofa za gotovo cijelo čovječanstvo.
„Logično je da se interesi svih ne podudaraju“
Svjetski sustav je nesumnjivo višestruk i složen i bez presedana u tome povezan. Svatko ima svoje objektivne interese koji se ne podudaraju uvijek s onima drugih, to je i vidljivo. Ali postoji osjećaj zajedničke odgovornosti. U konačnici, nadam se, zapravo ne sumnjam, da postoji i zdrav razum, težnja za sigurnošću.
Zato ne možemo bez sustavnog svjetskog poretka. Ali trebamo i fleksibilnost i, dodajem, nelinearnost, što ne bi značilo odbacivanje sustava, već sposobnost uređenja složenog procesa ukorijenjenog u stvarnosti, koji pretpostavlja sposobnost razmatranja različitih kulturnih i vrijednosnih sustava. Treba djelovati zajedno, odbacujući stereotipe i geopolitičke klišeje. To je jedini način učinkovitog rješavanja izazova na globalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini.
„Prije četiri godine smo pokrenuli kampanju u Siriji i nismo pogriješili“
Takve smo primjere imali pred očima. Oni koji su sudjelovali na sastanku Valdai kluba 2015. očito će se sjetiti da je gotovo u isto vrijeme donesena odluka o ruskoj operaciji u Siriji. Dopustite da budem izravan, nisu svi, uključujući stručnjake iz publike, vjerovali da bi to moglo donijeti pozitivan rezultat. Naprotiv, bili su vrlo skeptični prema tome i mnogi od njih su postavljali pitanja zašto nam je to potrebno. Pitali su nas razumijemo li u kakav osinjak ćemo ući, dok su se neki strani partneri, ne mislim na stručnjake koji su ovdje prisutni, mislim samo na strane partnere s kojima surađujemo u globalnoj areni, također pokušavali miješati u oduprijeti se tome.
Ali želio bih vam skrenuti pozornost na suštinu onoga što je učinjeno, a prije svega, naravno, mislim na ono što je učinjeno za našu zemlju, jer zastupam njene interese. Pobijedili smo terorističku internacionalu koja je zapravo pobijedila na sirijskom teritoriju i spriječili smo povratak, infiltraciju stotina, a kasnije možda tisuće naoružanih koljača u našu i susjedne zemlje s kojima imamo bezvizni režim, jer su naše granice transparentne.
Većina Sirije oslobođena je od terorista u nekoliko godina, a razina nasilja drastično se smanjila. U suradnji s našim partnerima formata iz Astane i uz podršku UN-a uspjeli smo pokrenuti unutarsirijski politički proces i uspostaviti bliske radne kontakte s Iranom, Turskom, Saudijskom Arabijom, Jordanom, Izraelom i drugim zemljama Bliskog istoka, kao i Sjedinjenim Državama. Kolege, složit ćete se da je š prije samo nekoliko godina bilo teško i zamisliti tako komplicirano diplomatsko usklađivanje uz sudjelovanje vrlo različitih država s vrlo različitim osjećajima jednih prema drugima. Ali sada je to svršen čin i mi smo to uspjeli učiniti.
Smatramo da nagodba u Siriji može postati model za rješavanje regionalnih kriza u kojima će se u ogromnoj većini slučajeva koristiti diplomatski mehanizmi. Upotreba sile je ekstremna i prisilna iznimka. Doista, u Siriji smo bili suočeni s pokušajem stvaranja terorističke kvazi države sa stvarnom, a to kažem bez pretjerivanja, stvarnom terorističkom vojskom.
Povremeno mnogi novi i kronični problemi i krize izgledaju previše zamršeno, pa čak i njihova pojava predstavlja problem. Ali, ponavljam, sada je vrijeme za korake i radnje izvan okvira. U Siriji su Rusija i njeni partneri, naravno, nikad to ne bismo mogli učiniti sami, uspjeli učiniti puno, poštujući i sljedeći norme međunarodnog prava, poštujući suverenitet i razmišljajući prije svega o životu, sigurnosti i interesima naroda.
Uvjeren sam da se ovi pristupi mogu koristiti za rješavanje drugih postojećih problema u svijetu, uključujući Aziju, kao što je, na primjer, situacija na Korejskom poluotoku, koja se već dugo nalazi u klinču.
„Trump je u pregovorna sa Sjevernom Korejom pokazao hrabrost“
U vezi s tim, posebno, čim su se SAD odlučile na izravne pregovore s Demokratskom Narodnom Republikom Korejom, bez preliminarnih formalnosti i konvencija, odustajući od uobičajene, ponekad vrlo nepristojne, čak uvredljive, retorike, nada za mir se odmah pojavila.
Naravno, razumijemo i vidimo da ima još puno neriješenih problema i dug je put, ali vidimo kretanje u pravom smjeru. Moramo zahvaliti na hrabrosti i sposobnosti predsjednika Trumpa da poduzme ove korake izvan okvira. Zaista, dugi niz desetljeća američki su predsjednici ignorirali Sjevernu Koreju i doživljavali je kao izopćenika. Gospodin Trump je smogao hrabrosti i poduzeo je povijesni korak, prevladao je “demarkacijsku liniju” nerazumijevanja i otuđenja, sastao se s Kim Jong-unom i započeo pregovarački proces.
„Sigurnosni savez Perzijskog zaljeva je najbolje rješenje“
Dopustite da ponovim, najkompliciraniji sukobi, poput palestinsko-izraelskog i afganistanskog, ili situacija oko iranskog nuklearnog sporazuma, mogu se i moraju riješiti na načelima međusobne suradnje, poštivanja, priznavanja interesa svih stranaka i odbijanja bilo koje vrste pritiska ili filozofije blokova.
U ovom kontekstu, podsjetit ću vas, to je bila ruska logika ovog srpnja, kada smo predstavili koncept pružanja kolektivne sigurnosti u području Perzijskog zaljeva. Vjerujem da je ideja još uvijek važna s obzirom na tamošnju napetu i nepredvidivu situaciju.
Predlažemo da se nagomilane predrasude i međusobne hipoteze moraju odbaciti i dase od nule u reg stvori organizacija za sigurnost i suradnju. Pored zapadnih zemalja, kao promatrači mogu se pridružiti Rusija, Kina, SAD, EU, Indija i ostale zainteresirane zemlje.
„Euroazijske infrastrukturne rute su budućnost prosperioteta“
Dame i gospodo, naravno, ekonomska suradnja koja otvara stvarne izglede za održivi dugoročni razvoj svima je temelj ravnopravnih političkih odnosa usmjerenih prema budućnosti, uključujući između azijskih zemalja.
Dopustite mi da transportnu infrastrukturu upotrijebim kao primjer. Nemoguće je razviti trgovinsku i industrijsku suradnju i uspostaviti međusobnu razmjenu u bilo kojoj drugoj sferi bez suvremene putne, pomorske i željezničke infrastrukture. Trebali bismo zajedno razmisliti kako ubrzati uspostavljanje takvog euroazijskog transportnog okvira, stvarne mreže širinskih i uzdužnih trgovačkih ruta.
Naravno, Rusija je otvorena za ovaj zajednički rad i već provodi nekoliko zajedničkih projekata, poput trgovačkog „Koridora sjever-jug“ od Europe preko Rusije do Kaspijske regije, Srednje Azije, Irana i Indije. Druga ruta, Europa – zapadna Kina, povezat će ruske baltičke luke s lukama Žutog mora. Postoji još jedna perspektivna ruta, Arktik – Sibir – Azija. Ideja je povezati luke duž Sjevernog pomorskog puta s lukama Tihog i Indijskog oceana i cestama u Istočnom Sibiru i središnjoj Euroaziji. Da bismo to implementirali i dodali nedostajuće veze, namjeravamo ubrzati izgradnju željeznica oko luke u Sabetti na sjeveru Rusije, na poluotoku Jamal, kako bismo ubrzali i dovršili izgradnju cijelog projektnog kompleksa sjeverne latitudinalne željeznice, kao i izgradnju željeznice Kuragino – Kizil u Republici Tuvi na istoku Rusije, kako bi je kasnije povezali sa željezničkom mrežom Mongolije, Kine i drugih zemalja regije. Spremni smo surađivati sa svim zainteresiranim stranama na ovoj inicijativi koja je značajna za cijelu Euroaziju.
„Nijedan tuđi model ne može biti nametnut drugim nacijama i narodima“
Očito nam je da je raznolikost unutar jednog naroda normalna. Ona nas podučava strpljenju i toleranciji u pravom smislu ovih riječi, te sposobnosti razumijevanja i prihvaćanja različitih mišljenja, tradicija i načina života, a ne nametanju našeg modela kao aksioma. Vjerujemo da naše iskustvo može biti korisno mnogim našim partnerima.
Kad je riječ o svijetu općenito, budući da su sve nacije očigledno različite, uniformnost i univerzalizacija su prema zadanim postavkama nemoguće. Potreban je sustav prema kojem različite vrijednosti, ideje i tradicije mogu koegzistirati, djelovati i međusobno se obogaćivati, zadržavajući i ističući njihove osobitosti i razlike.
Bilo je vizija u diplomaciji stoljeća 19. stoljeća… Moje kolege ovdje su dobre diplomate i svi su diplomirali na Moskovskom državnom sveučilištu, kao i naš ministar vanjskih poslova, predsjednik Kazahstana i predsjednik Azerbejdžana, dok su još dvojica kolega, predsjednik Duterte i kralj Jordana, profesori emeritus na MGIMO, koje je od početka vodeće sveučilište za izobrazbu diplomatskog osoblja u našoj zemlji.
Dakle, u 19. stoljeću su se odnosi vodili kao „Koncert sila.” Došlo je vrijeme za razgovor u smislu „Globalnog koncerta” u kojem su razvojni modeli, interesi, kulture i tradicije, gdje je zvuk svakog instrumenta od ključne važnosti, neraskidiv i vrijedan. Amo tako glazba može biti skladna i ne se izvodila s neskladnim notama, kao kakofonija.
„Iskrene odnose mogu graditi samo suverene države“
Ključno je uzeti u obzir mišljenja i interese svih sudionika u međunarodnom životu. Dopustite mi da ponovim, istinski, obostrano poštujući, pragmatični i prema tome čvrsti odnosi mogu se graditi samo između neovisnih i suverenih država.
Rusija se iskreno zalaže za ovaj pristup i slijedi tu pozitivnu agendu. Zalažemo se za strogo poštivanje međunarodnog prava i unapređenje međusobnog povjerenja i poštovanja. Gradimo međudržavne odnose i komunikaciju na fer i demokratskim temeljima s naglaskom na Povelji Ujedinjenih naroda.
Naša je zemlja usmjerena na jačanje sigurnosti i stabilnosti, na borbu protiv međunarodnog terorizma i drugih prijetnji i izazova. Djelujemo radi uspostavljanja, uključujući u Aziji, sustava jednake i nedjeljive sigurnosti koji počiva na dalekosežnom i kolektivnom radu.
Usput, summit Rusija-Afrika održat će se ovdje, u Sočiju, za tri tjedna. Spremni smo predložiti našim afričkim kolegama i prijateljima široku agendu jednake interakcije koja pokriva različita područja – gospodarstvo, energetiku, promet, obrazovanje i okoliš.
„Uoči 2000. sam shvatio da nam prijeti raspad državnosti“
Za kraj, želio bih se odvratiti od glavne teme i reći vam nešto, što je, upravo tako, ipak povezano s njom. Želio bih reći da je prije gotovo 20 godina, neposredno prije 2000. godine, objavljen moj članak „Rusija na prijelazu tisućljeća“. Čini mi se da se analiza globalnih afera i perspektiva za razvoj tada uglavnom podudara sa stvarnošću.
Doista, ’90-ih je Rusija proživjela jedno od najtežih razdoblja u svojoj povijesti. Pored duboke političke, ekonomske i socijalne krize u zemlji, bili smo izloženi agresiji međunarodnog terorizma. U to se vrijeme Rusija približila vrlo opasnoj liniji, a da ju je prešla, suočila bi se s najgorom stvari za bilo koji narod i zemlju, a to je raspad države. Prijetnja je bila u zraku i većina ljudi je bila svjesna.
Naravno, tada smo mogli, jer je prijetnja bila apsolutno stvarna, pasti u ponor velikog građanskog rata i biti lišeni nacionalnog jedinstva i suvereniteta, završavajući na periferiji globalne politike. To se nije dogodilo samo zahvaljujući patriotizmu, hrabrosti i rijetkoj sposobnosti ruskog i drugih naroda koji žive u zemlji da podnose teškoće i naporno rade da se Rusija mogla udaljiti od ove opasne linije.
Naravno, postoje stvari koje su se tijekom ovih 20 godina mogle učiniti drugačije i bolje. Ali stekli smo jedinstveno iskustvo i vjerujem da je ono traženo. Prije nego što smo ušli u ovu sobu, moji kolege i ja razgovarali smo o jednom od najvažnijih pitanja danas – terorizmu.
Zapravo, mi u Rusiji još uvijek moramo riješiti obilje problema. Istodobno, zbog političke stabilnosti i napora cijele nacije, Rusija se ne samo oporavila i nastavlja ekonomski i društveno jačati, nego se pouzdano svrstava među vodeće, autoritativne i odgovorne zemlje. Naša država u potpunosti ispunjava svoje obveze kao jedan od čuvara postojećeg svjetskog poretka. Siguran sam da će se to nastaviti i u budućnosti. To ćemo raditi još učinkovitije ako budemo radili zajedno.
Hvala vam puno na pažnji
VIDEO: Govor Vladimira Putina na završnoj plenarnoj sjednici 16. sastanka Međunarodnog raspravnog kluba Valdai
Hm, Ruse boli patak za Evropu posto imaju sankcije imaju dosta profita od Azije, ako padne po koji evro sa evropske strane to bolje. Vise Evropu bolii glava za manjak posla.
‘Zapravo, mi u Rusiji još uvijek moramo riješiti obilje problema.’ tako je, smanjider poreze i asfaltiraj daroge, transsibirska neka jurne 500na sat, pozatvaraj kriminalce. Ne hvali Trumpa, reci popu bob, znaš tko vuče konce> pošalji KGB..
”U to se vrijeme Rusija približila vrlo opasnoj liniji, a da ju je prešla, suočila bi se s najgorom stvari za bilo koji narod i zemlju, a to je raspad države” Najgora stvar za Narod i Zemlju sigurno nije to. A siguran sam da bi najbolja stvar za Narode i Zemlju bio raspad država i organiziranih religija, zatvaranje kvarnih političara, birokrata i popova..
E, kad to izjaviš u nekom normalnom prostoru, a ne u dvorani u kojoj te hvata režimlijska učmalost dok čekaš domjenak… e tad možeš doć umene na rakiju a ne votku. inače, solidan govor, Živio Vlado!
Kaj on ne zna da je Magreb u Africi? Hm.
Mora da mu je pisac govora neki… “novicok”. 😉
” … nekoliko zajedničkih projekata, poput trgovačkog „Koridora sjever-jug“ od Europe preko Rusije do Kaspijske regije, Srednje Azije, Irana i Indije. Druga ruta, Europa – zapadna Kina, povezat će ruske baltičke luke s lukama Žutog mora. Postoji još jedna perspektivna ruta, Arktik – Sibir – Azija. ”
Super.
U svjetlu povjesnog revizionizma, gdje je eu objavila da je Rusija (SSSR) kriv za 2. svj. rat, …za 5-10 godina povećati cijene plina eu.
I ameri će moći prodavati svoj ‘plin slobode’…svima dobro.
Vrlo odmjeren i racionalan Putinov govor, kao što je to već pravilo u njegovim istupima. Da bi njegove riječi uopće mogle imati snagu, moralo je prethoditi ovih 20-ak proteklih godina u kojima je uspio sačuvati Rusiju kao državu, konsolidirati je vojno, gospodarski. Da, svijet bi mogao biti multipolaran, ali to još nije. Prestao je biti i unipolaran i to onog trenutka kad su s ruskih brodova u Crnom moru poletjele rakete na položaje teororista u Siriji. Od tog trenutka dotadašnji jedini svjetski šerif je to prestao biti. Putin ima sugovornike u Aziji, Africi, možda dijelom u Južnoj Americi, ali nema, niti može imati sugovornike na Zapadu. Tko će ga na Zapadu razumjeti kad kaže “Istinski, obostrano poštujući, pragmatični i prema tome čvrsti odnosi mogu se graditi samo između neovisnih i suverenih država” – kad je današnji Zapad u jednom vojnom savezu na čijem čelu stoji SAD koji poštuje suverenitet europskih… Čitaj više »
Dok Azija i Rusija osmišljavaju budučnost logikom Nesvrstanog pokreta, EU bez ikakve vizije i ne znajući što bi sama sa sobom stvara rezolucije ( uzrok II svj. rata je samo jedna u nizu), teorizirajuči u prazno. Zapravo, vazal se ne smije i ne može drukčije ponašati.
Azija je buducnost svijeta? Pa nece valjda biti Europa? Europa nije niti svoja vlastita buducnost!
Dokle god svi mi ne prihvatimo da : “Svijet je budućnost svijeta” neće biti dobro.
Buducnost Srbije je BALKAN
Putin seje nacionalno osvijestio i suverinu drzavu rusiju podiga dajedanas veliki cimbenik u svijetu tojeono sta nama hrvatima fali alise nadamo dace dotoga daci promjene ovoj godini na iazborima bez ovi kiji danas vladaju kojinas sve vese ukopavaju.