Iako su u nekim izvješćima stručnjaci upozoravali na ekstremne vremenske uvjete i vrlo malo padalina, zbog čega će prinos žitarica ove godine drastično pasti, to nije istina. Ili barem nije istina za sva područja u kojima se proizvodi najviše pšenice na svijetu.
Međutim, Europa nije među njima i zbog vrlo malo padavina se očekuje slabija žetva od prošlogodišnje. Euronews navodi kako bi Europska unija mogla ostati bez kruha. Ne doslovno, ali će zbog navodnog manjka pšenice morati posegnuti za rezervama, iako bi to mogla a nadoknaditi kupnjom na svjetskom tržištu na kojem bi zbog neujednačene potražnje i proizvodnje moglo doći do porasta cijena.
Svjetska proizvodnja će ove godine biti veća za 2,4%
Početkom travnja je u Nur-Sultanu, bivšoj Astani, glavnom gradu Kazahstana, održana konferencija KazGrain-2019 itamo je govorio ekonomist Međunarodnog vijeća za žitarice Aleksandar Karavajcev.
U nadolazećoj sezoni nastavit će se trend povećanja proizvodnje na svjetskom tržištu žitarica, a se očekuje se povećanje potražnje i obujma trgovine.
“Globalna proizvodnja žitarica povećat će se i tako kompenzirati početne niske zalihe. Konkretno, prema predviđanjima analitičara, globalna žetva žitarica u budućoj sezoni može porasti za 2,4%, na 2,17 milijardi tona, od čega bi bruto žetva pšenice mogla porasti za 3,2% godišnje, na 759 milijuna tona, te kukuruza za 0,7% do 0,9%, do 1,12 milijardi tona”, precizirao je stručnjak.
U isto vrijeme, dodao je da obujam svjetske trgovine žitaricama može porasti u usporedbi s prethodnom sezonom i doseći potražnju od 174 milijuna tona, što je povećanje od 1,6% godišnje.
“Istovremeno, Rusija i Sjedinjene Države će zadržati poziciju prvog i drugog najvećeg izvoznika pšenice, a tijekom marketinške 2019. – 2020. godine, Europska unija će se kao kupac vratiti na prva tri mjesta”, predviđa Aleksandar Karavajcev.
Stručnjak ne pojašnjava razloge povećane potražnje u EU. Je li to smanjenje poljoprivrednih površina pod ovim kulturama i prelazak na uljanu repicu za biodizel, na primjer, ili uzgoj drugih kultura, povećanje broja stanovnika ili promjena u načinu prehrane. Bilo je napisa da i su ekstremne suše drastično smanjile prognoze uroda žitarica u Europi, ali bilo kojih od ovih uzroka nije analiziran i objavljen javnosti.
Istodobno, prema predviđanjima analitičara, obujam svjetskog izvoza kukuruza u narednoj sezoni se može smanjiti prvi put u posljednjih nekoliko godina i iznosit će 160 milijuna tona, dok je u sezoni 2018. / 2019. prodaja kukuruza na svjetskom tržištu dosegla očekivanih 161 milijun tona.
“Međutim, čak i u ovom slučaju će navedena brojka će premašiti rezultate prethodna dviju sezona, kada je u sezoni 2017. / 2018. prodano 152 milijuna tona kukuruza, dok je u prethodnoj sezoni 2016. /2017. prodano 137 milijuna tona”, dodao je stručnjak.
Euronews: Europa više neće imati dovoljno kruha i morat će koristiti zalihe
Ovu naizgled alarmantnu vijest je Euronews objavio 8. travnja. Prenesena je i na ruskom kanalu ove paneuropske medijske kuće.
Prema riječima stručnjaka koje citira kanal, žetva žitarica ove godine više neće moći zadovoljiti potražnju, pa ćete morati koristiti globalne rezerve, iako su na Međunarodnoj konferenciji u Nur-Sultanu samo četiri dana ranije zaključili suprotno. Euronews javlja da, premda nema prijetnje gladi, nakon prošlogodišnje suše su cijene kruha i žitarica u Europi već su porasle, puno više nego za ostale prehrambene proizvode.
Suočava li se Europa s nedostatkom kruha? Prema Organizaciji Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu, ove godine globalna žetva neće zadovoljiti potražnju. Očekuje se urod od oko 2,66 milijardi tona, što je oko 30 milijuna tona manje nego od potrebne.
Ne postoji opasnost od gladi, jer će se iskoristiti rezerve koje su prošle godine iznosile oko 873 milijuna tona. Ali to znači da će se svjetske rezerve smanjiti za 44 milijuna tona.
Pad prinosa pripisuje se prije svega prošlogodišnjem sušnom ljetu, zbog čega je cijena kruha u Europi u prosjeku porasla za 6,3 posto. Tako je u Njemačkoj porast cijena kruha i ostalih proizvoda od žitarica prošle godine bio veći nego kod ostalih prehrambenih proizvoda.
Ni Euronews ne precizira koje će još svjetske regije povećati potražnju, iako je logično da to bude Afrika s brzorastućom populacijom i Azija u kojoj sve više zemalja ima strelovit gospodarski uspon i mijenjaju se prehrambene navike novonastale srednje klase koja se broji u stotinama milijuna.
U svakom slučaju, vrijeme je da se na globalnoj razini poduzmu koraci u favoriziranju poljoprivrede, jer će u suprotnom slučaju žitarice i prehrambeni proizvodi od ovih kultura ponovno postati mjerilo blagostanja prosječne obitelji, a za zemlje proizvođače i koje su se na vrijeme fokusirale na selo i poljoprivredni sektor općenit, vrlo unosan izvor prihoda. Europljani s nesposobnom birokracijom u Bruxellesu bi po drugi put u povijesti mogli čuti savjet da, “ako nemaju kruha, neka jedu kolače”.
??? Eto, s jeseni nam je stiglo i prvo zito a nije s proljecem kao sto to neki tvrde, nije Jer, ko drugome jamu kopa ne cini proljece i da vam kazem nikad ga nece cinit nikad A zito nama treba da narod ima ‘ljeba ili ko sto je to divno jedan nas pjesnik rekao Ajd’ zivio sta se zuti na beskrajnom polju a ako te ko bude pit’o s ponosom mu odgovori to je nase zito Jer mi buducnost ne zacrtavamo planovima nego brazdama traktora a ako imas traktor, vrati kombajn A ne ko neki koji imaju i traktor i kombajn i onaj, onaj kako se zove cirkulator A jos imaju vremena da se bave horom u kulturno umjetnickom drustvu jel’ tako, pa jasno, jasno da jeste i zato, sto mozemo pozel’ti mozemo pozel’ti da nam rodi zito I nek nam rodi zito i iduce godine i nek nam… Čitaj više »
meni ovo izgleda kao umjetna nestašica
koju su izazvali veliki distributeri hrane
samo da bi digli umjetno cijenu i zaradili
slično je bilo i par godina ranije
pa su zemlje zbog umjetno visoke cijene žitarica
uvele izvozne carine da bi žitarice ostale u zemlji
i da se izbjegne eventualna glad
Bah ! Ako ne budemo imali kruha, možemo jesti kolače !
Sto bi prije, bit ce i kasnije:
hljeba, hljeba gospodaru,
hljeba davno ne vidjesmo.
Evo dobre prilike, da Rusija zaradi. Ne znam šta još čekaju Ukrajinci. Zemlje koliko hočeš, a neče niko da je obrađuje. Oni bi radije ratovali za par pišljivih evra.
Naravno, potreban im je razlog da pojacaju gmo proizvodnju! Osim toga bacaju svaki krastavac koji nije propisane velicine i boje, o ostalome da i ne nabrajam…
Koliko se samo pogače baci!!!
Jedan period sam kupovao stari leb i hranio gice,strašno koliko pekare bace leba ili drugih pekarskih proizvoda;znao sam dobijati pite, bureke, kuruze, kolače u roku, sendviče, svega je bilo a sve za 3km po vreći od brašna.
Poznanica nekom pekaru hrani dva ranjenika svake godine a on joj daje sav povrat/višak;odhrani sebi još dva, ima za prodati koju gicu a koliko toga ima u zadnje vrijeme prepkuje i prodaje drugima šta joj ostane.
Možda bi kao deo efikasnog rješenja bilo manje bacati leba u smeće,malo se manje kurč.ti nad lebom.
A puštaju da Slavonija propada. NIŠTA nije slučajno..
A svi bi živjeli u gradovima i samo tipkali. A poljoprivreda? A obrti? Ma to nam ne treba kupit ćemo jeftinije. A jel kvalitetnije? Zato se te grane uništavaju i omalovažavaju a država koja to nema propada. Ja imam jer radim a za one koji to ne žele puca mi ( da izvineš razumiš).
Dramatizirate, da kruh poskupi i 50% nebi to stvorilo glad u EU
Eto imaju ameri tj. monsato žito i za takve uvjete. Samo od njih treba kupiti i posijati a za par godina evo porasta broja boleština za koje opet samo oni imaju lijek, nasljednih mana.
Mozda bi ovaj clanak trebalo upotpuniti sa informacijom da se za ostvarivanje ove danasnje High Tech poljuprivrede, potrebno uloziti nekih 1% globalne energije samo za proizvodnju amonijaka koji se opet koristi za dobivanje umjetnih gnjojiva. Ukratko ovi poljuprivredni “viskovi”, sa kojim onda preplavimo africka trzista I prisiljavamo Afrikance da plivaju preko sredozemnog mora su nevjerovatno skupi
ako cijene hrane porastu manje ce se kupovati tekstil i putovanja.
Srbija nema neke velike koristi od žitarica. Ima utoliko da ima sopstvenu proizvodnju i da u principu nije meta ucena.
I tu je kraj: strani kapital dobio je oranice “u najam na 99 godina”, ore ih uvoznom svemirskom tehnikom, nabavljenom na strani lizing; na poljoprivrednim dobrima koja su nekad zapošljavala 70 ljudi – oni drže 8 ili 10; pšenica se izvozi, a profit nestaje netragom. Srbija dobija tih 8 nadnica i ispošćenu oranicu; i da – i status velikog proizvođača pšenice !! Bez radno-intenzivne proizvodnje mi smo osuđeni na emigraciju.